Prakse poduzeća za rješavanje problema manjka radne snage

Manjak radne snage u EU-u povećava se već više od desetljeća te je i dalje visok unatoč usporavanju gospodarstva u 2023. Manjak radne snage utječe na rast, inovacije i sposobnost EU-a da ostvari svoje digitalne i zelene ciljeve. Može i pridonijeti začaranom krugu u kojem se rad postojeće radne snage intenzivira, čime se povećava vjerojatnost stresa i izgaranja na poslu, što dovodi do odsutnosti i izlazaka s tržišta rada te time i do pogoršanja situacije.
 

U ovom se izvješću naglasak stavlja na mjere zapošljavanja i zadržavanja radnika koje su organizacije primijenile kako bi riješile problem manjka radne snage na temelju 17 studija slučaja u različitim sektorima i u 13 država članica. Izvješće uključuje ažuriranje prethodnog istraživanja Eurofounda o trendovima u pogledu manjka radne snage i neiskorištenosti kapaciteta na tržištu rada (nezadovoljena potražnja za radom u određenoj populaciji). U njemu se opisuje i učinak manjka radne snage na poduzeća i njihova iskustva s nedostatkom kvalificirane radne snage.
 

Kontekst politike

Europska komisija je u ožujku 2024. donijela akcijski plan o manjku radne snage i vještina u kojem se navodi pet prioritetnih područja za djelovanje:

1. potpora aktivaciji nedovoljno zastupljenih osoba na tržištu rada
2. pružanje potpore za vještine, osposobljavanje i obrazovanje
3. poboljšanje radnih uvjeta u određenim sektorima
4. poboljšanje mobilnosti radnika i učenika
5. privlačenje talenata iz zemalja izvan EU-a

Prioritetna područja odražavaju ključne kategorije mjera utvrđenih u prethodnim izvješćima Eurofounda o manjku radne snage: privlačenje radne snage (prioriteti 3 – 5), aktiviranje nedovoljno uključene radne snage na tržištu rada (prioritet 1) i veća upotreba postojeće radne snage (prioritet 2).
 

U planu se prepoznaje ključna uloga socijalnih partnera u rješavanju problema manjka radne snage i naglašava se predanost Komisije podupiranju rješenja za izgradnju kapaciteta i uspostavu socijalnog dijaloga na nacionalnoj i podnacionalnoj razini.
 

Glavni zaključci

Manjak radne snage i vještina te neiskorištenost kapaciteta na tržištu rada

• Stopa slobodnih radnih mjesta u EU-u neznatno se smanjila s 3 % u drugom tromjesečju 2022. na 2,6 % u trećem tromjesečju 2023. Međutim, i dalje je znatno iznad stopa prije pandemije. Stope slobodnih radnih mjesta i dalje iznose 3,5 % ili su veće od te razine u Austriji, Belgiji, Češkoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.
   
• Neiskorištenost kapaciteta na tržištu rada neznatno se smanjila, uglavnom zbog smanjene nezaposlenosti. Međutim, promjene u drugim sastavnicama neiskorištenosti radne snage (kao što su podzaposleni radnici u nepunom radnom vremenu i osobe koje su dostupne za rad, ali ne traže posao) nisu toliko izražene. To pokazuje da organizacije u velikoj mjeri rade uz stalnu ponudu radne snage, što znači da su potrebne daljnje mjere kako bi se povećao skup dostupne radne snage.
   
• Čini se da slobodna radna mjesta sve više popunjavaju radnici koji prelaze s jednog posla na drugi, čime ostvaruju bolje plaće i uvjete, a ne nezaposlene osobe koje ulaze na tržište rada. To bi moglo upućivati na neučinkovite politike aktivacije, posebno za osobe koje nisu na tržištu rada ili su podzaposlene. Istodobno je potrebno učiniti više kako bi se ažurirali kurikulumi obrazovanja i početnog strukovnog osposobljavanja te kako bi se ulagalo u kontinuirano osposobljavanje.
   
• Oko 80 % poslodavaca u EU-u ima poteškoća sa zapošljavanjem radnika s odgovarajućim vještinama. Vještine jednog od tri zaposlenika ne odgovaraju potrebama njihovih radnih mjesta: 17 % ih je prekvalificirano, a 13 % ih je nedovoljno kvalificirano.
   
• U 2023. četvrtina poduzeća iz EU-a zapošljavala je radnike bez potrebnih vještina. Dodatnih 18 % navodi da manje od jednog zaposlenika od pet novih zaposlenika ima potrebne vještine.
   
• Jedan je od razloga manjka vještina nepostojanje osposobljavanja u poduzećima. Zemlje s visokim udjelom nedovoljno kvalificiranih radnika imaju i manji udio poduzeća koja pružaju osposobljavanje za zaposlenike. U razdoblju od 2015. do 2020. smanjio se udio poduzeća iz EU-a koja pružaju osposobljavanje (iako je na podatke za 2020. možda utjecala pandemija).
   
• Kako bi se riješio problem manjka radne snage, 42 % malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) nastoji bolje iskoristiti postojeće talente, 33 % trudi se više ulagati u osposobljavanje, a 32 % povećati privlačnost radnih mjesta poboljšanjem socijalnih naknada. U 2023. manje od 10 % kandidata zaposleno je iz zemalja izvan EU-a.
   
• Uzroci manjka radne snage razlikuju se među sektorima i zanimanjima, pri čemu na neke sektore posebno utječu niska kvaliteta radnih mjesta, poteškoće u zapošljavanju na oslabljenom tržištu rada ili promjenjivi zahtjevi u pogledu vještina, među ostalim zbog usporedne zelene i digitalne tranzicije.

Organizacijske mjere

• Bolje usklađivanje ponude i potražnje i dalje je problematično. Poslodavci intenziviraju svoj rad s partnerima u obrazovanju i strukovnom osposobljavanju te u javnim i privatnim službama za zapošljavanje kako bi osposobljavanje bolje usmjerili na svoje potrebe i u ranoj fazi osigurali izravan kontakt s osobama koje su diplomirale. Ključna je i ponuda kontinuiranog osposobljavanja te mogućnosti za napredovanje u karijeri.
   
• Veća konkurencija znači da poslodavci moraju sve više raditi na marketingu i svojem brendiranju te nuditi bolju plaću, naknade koje se obračunavaju na plaću i dobre radne uvjete. To uključuje fleksibilno radno vrijeme, rad na daljinu i pomoć sa stanovanjem i skrbi za djecu. Takve su socijalne naknade sve važnije za zadržavanje zaposlenika. Poslodavci u sektorima s ograničenom sposobnošću poboljšanja određenih radnih uvjeta (na primjer, u kojima rad na daljinu nije moguć) moraju se osloniti na druge vrste naknada (kao što su pomoć u pronalaženju smještaja, skrb o djeci ili privatno zdravstveno osiguranje).
   
• Pametnije zapošljavanje sve je važnije. Poslodavci preispituju alate i načine zapošljavanja te se, primjerice, okreću društvenim mrežama, poticanju svojih zaposlenika da preporuče nove zaposlenike i konkretnim područjima pokrivenosti zapošljavanjem. Veći naglasak stavlja se na meke vještine i obilježja osobnosti koja odgovaraju organizacijama, a ne samo na formalne kvalifikacije.
   
• Postoji spremnost poduzeća da se koriste mobilnošću i zapošljavanjem migranata, no trenutačno u stvarnosti manje upotrebljavaju taj način zapošljavanja zbog administrativnih prepreka, ali i zbog izazova s obzirom na priznavanje kvalifikacija i potrebnih vještina, uključujući jezične vještine.
   
• Neka poduzeća iz EU-a pokrenula su inicijative za zapošljavanje raseljenih osoba iz Ukrajine. Međutim, suočavaju se s problemima koji proizlaze iz nepriznavanja kvalifikacija, nedostatka jezičnih vještina i neizvjesne duljine boravka.
   

Smjernice politike

• Trajna prisutnost sastavnica neiskorištenosti kapaciteta na tržištu rada, osim nezaposlenosti, znači da se mora učiniti više kako bi se radnicima koji su nesvojevoljno zaposleni u nepunom radnom vremenu omogućilo da rade više sati, a neaktivnim pojedincima koji mogu raditi da se vrate na tržište rada. Za to je potrebna bolja javna politika u pogledu pružanja skrbi, integriranja osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) kao i osoba s invaliditetom te uvođenja učinkovitijih ciljanih politika aktivacije (primjerice za niskokvalificirane radnike i radnike migrante). Intervencije javne politike u tom području trebale bi se kombinirati s većim sudjelovanjem socijalnih partnera i poslodavaca jer trenutačno među potonjima postoji ograničenije aktivno djelovanje za integriranje nedovoljno uključenih skupina na tržištu rada.
   
• Učinkovitom javnom politikom, strategijama socijalnih partnera i poslodavaca trebali bi se omogućiti ciljani pristupi kojima se rješavaju konkretni uzroci manjka radne snage ovisno o prirodi sektora i organizacije, uzimajući u obzir pri tome razlike među zemljama, među ostalim s obzirom na razmjer manjka i razinu nezaposlenosti i neiskorištenosti kapaciteta na tržištu rada. Ako je kvaliteta radnih mjesta slaba, važno je poboljšati plaće i naknade koje se obračunavaju na plaću, kao i radne uvjete. U razdoblju nakon pandemije isto je tako važna zemljopisna i vremenska fleksibilnost, ako je ona moguća. U slučaju većeg nedostatka kvalificirane radne snage, potrebno je poboljšati aktivnu suradnju između poslodavaca i pružatelja obrazovanja i osposobljavanja te službi za zapošljavanje kako bi se ponuda i potražnja za kvalificiranom radnom snagom uskladile s početnim i kontinuiranim osposobljavanjem.
   
• Učinkovita integracija ukrajinskih izbjeglica i migranata iz trećih zemalja podrazumijevat će uklanjanje prepreka za održivo zapošljavanje, uključujući izbjegavanje nedovoljne iskorištenosti vještina. Rješenja uključuju pojednostavnjenje postupaka kako bi se utvrđivanje deficitarnih zanimanja redovito ažuriralo u svrhu izdavanja radnih dozvola državljanima trećih zemalja kao i priznavanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu te pružanja usluga jezičnog osposobljavanja i integracije uz sudjelovanje socijalnih partnera.