Europa – mjesto svjetske klase za život i rad?

'Europe – a world-class place to live and work'. That is how President Juncker described Europe at the summit to formally proclaim the EU Pillar of Social Rights in Gothenburg last month. And he added: ‘Europe is more than just a single market, more than money … It is about our values and the way we want to live’. So how do we live?  Do the 510 million Europeans across the current 28 Member States really feel that their living conditions are ‘world-class’? 

Europa – mjesto svjetske klase za život i rad?

„Mjesto svjetske klase za život i rad.”  Tako je  predsjednik Juncker

opisao Europu objavivši službeno potpisivanje dokumenta o Europskom stupu socijalnih prava prošlog mjeseca u Göteborgu.

Čelnici država i vlada iz cijelog EU-a sastali su se kako bi se obvezali na poštivanje 20 socijalnih načela i prava., Tom prigodom predsjednik Europske komisije istaknuo je da je „Europa više od samo jedinstvenog tržišta, više od novca... Riječ je o našim vrijednostima i o načinu na koji želimo živjeti”.

A kako ustvari  živimo?  Osjeća li doista 510 milijuna Europljana diljem (još uvijek) 28 država članica da su njihovi životni uvjeti „svjetske klase”?

Većina sigurno osjeća. No mnogi drugi su još uvijek  suočeni s nejednakošću i osjećaju se isključenima ili nesigurnima, brinu se o dostupnosti pristojnog smještaja i poslova te nisu sigurni za svoju budućnost i budućnost svoje djece.  U određenim područjima to se izražava kao populizam koji kao da odbacuje službene institucije,  i čini opće raspoloženje s izrazito negativnim.

Međutim, stvarnost je, kao i uvijek, znatno složenija.

Proteklih nekoliko godina bilo je izrazito dobro i „vjetar je (doista) opet u europskim jedrima. ”. Rezultati najnovijeg europskog istraživanja o kvaliteti života (EQLS), pokazuju sveukupni  napredak u području kvalitete života, kvalitete društva i kvalitete javnih usluga. Uočili smo poboljšanja za mnoge, iako se radi o poboljšanjima nakon lošeg stanja uslijed gospodarske krize. Doista, u nekim slučajevima pokazatelji upućuju na povratak na razinu prije krize, što djelomično odražava opći gospodarski oporavak i povratak rasta diljem država članica.

Razine optimizma su porasle, a procjene o životnom zadovoljstvu i sreći ostale su uglavnom jako dobre u većini zemalja EU-a.  Zadovoljstvo životnim standardom povećalo se u većini država članica, a više ljudi uspijeva spojiti kraj s krajem nego što je to bio slučaj 2011. godine.

Povjerenje u nacionalne institucije čak se povećalo u svim državama, a najveći rast povjerenja u druge pokazuju mladi.  Dodatni su pokazatelji pozitivnijeg konteksta nakon krize dobrodošao porast uključenosti u socijalne i lokalne  organizacije diljem država članica kao i sudjelovanje u njima te smanjenje osjećaja socijalne isključenosti, koji su prevladavali u doba recesije. U proteklih pet godina smanjile su se napetosti u društvu između siromašnih i bogatih, poslovodstva i radnika, starih i mladih te muškaraca i žena.

 

Štoviše, suprotno uvriježenom mišljenju, ljudi su danas općenito zadovoljniji osnovnim javnim službama kao što su zdravstvo i prijevoz – u nekim zemljama čak i  uslugama skrbi o djeci.

Zasad sve izgleda dobro.

Međutim, istovremeno je jasno da je pred nama još dug put.

Dok brojne zemlje, uglavnom zemlje središnje i istočne Europe, i dalje hvataju korak, ostale stagniraju u procesu poboljšanja, a u nekim područjima raskorak se čak povećao. Zadovoljstvo životnim standardom, primjerice, znatno se povećalo u Bugarskoj, Estoniji, Mađarskoj, Irskoj i Poljskoj, a zadovoljstvo životom smanjilo se u Hrvatskoj, Cipru, Grčkoj, Italiji i Španjolskoj.  I dalje postojevelike  razlike među državama članicama s obzirom na pristup zdravstvenim uslugama i uslugama skbi te njihovu kvalitetu

Postoje i duboke nejednakosti između spolova, dobnih skupina i dohodovnih skupina.

Primjerice, žene izražavaju višu razinu zadovoljstva životom nego muškarci , ali one i dalje obavljaju više neplaćenog rada u kućanstvu i višeskrbe o drugima.  Jedan od glavnih razloga teškog postizanja ravnoteže između posla i privatnog života koji pridonosi nejednakosti između spolova jest rastuća potreba za dugotrajnom skrbi o starijim osobama, gdje žene i dalje sudjeluju više.

Starijim je osobama puno gore nego mlađima, pogotovo u nekim zemljama središnje i istočne Europe, a životna dob je nedvojbeno razlog sve manjeg zadovoljstva životom u Bugarskoj, Hrvatskoj, Malti, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Sloveniji. U dvije trećine država članica EU-a više od pola sudionika istraživanja izrazilo je zabrinutost u pogledu razine prihoda koji će imati kada ostare.

Nadalje, unatoč rastu zahvaljujući kojemu je manji broj ljudi prijavio financijske poteškoće nego prošle godine, više od pola populacije iz 11 država članica i dalje tvrdi da teško spaja kraj s krajem.  Kao i uvijek, najviše pate siromašni, a rezultati prikazuju da se kvaliteta života manje poboljšala u skupinama s nižim dohotkom.

Doista, brojni Europljani izražavaju manje optimizma zabudućnost svoje djece nego svoju  vlastitu. Međutim, podjele su i dalje vidljive. Manje je optimizma za buduće generacije izraženo u Austriji, Belgiji, Češkoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Sloveniji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji, dok u  Bugarskoj, Finskoj, Latviji, Litvi i Poljskoj ljudi vjeruju da su izgledi za bolju buducnost  njihove djece bolji od njihovih vlastitih.

Štoviše, u okviru šire i sporne debate o migraciji i mobilnosti diljem EU-a, treba napomenuti da su se napetosti među različitim religijskim i etničkim skupinama znatno povećale u određenim zemljama, pogotovo Bugarskoj, Estoniji, Danskoj, Njemačkoj, Malti, Austriji, Francuskoj, Belgiji i Italiji. To je tako, unatoč općenitom smanjenju napetosti među različitim društvenim skupinama.

Tako izgleda složenija slika života građana EU-a u kojoj vlade, lokalna i regionalna tijela javne uprave, društveni partneri i civilno društvo namjeravaju primijeniti  Europski stup socijalnih prava.

Rezultati europskog istraživanja o kvaliteti života upućuju na potrebu za usredotočenje na skupine s najvećim potrebama: dugotrajno nezaposleni – koji su izloženi većem riziku  siromaštva, socijalne isključenosti i psihičkih problema – u okviru aktivne podrške za zapošljavanje; žene – koje i dalje rade najveći dio kućanskih poslova i skrbi za druge – u smislu ravnopravnosti spolova i načela skrbi nad djecom; zatim na pružanje skrbi i usluga kako bi se omogućila bolja ravnoteža između posla i života tijekom cijelog radnog života; na siromašnije starije građane – u kontekstu prava na dostatan dohodak u starosti i dostatnu mirovinu; te na velike razlike u dostupnosti kvalitetnih usluga – u smislu prava na pravovremeni pristup pristupačnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi.

Navedene su samo neke od najvažnijih inicijativa koje su potrebne kako bi se svakodnevna stvarnost europskih građana uskladila s ambicioznim ciljevima stupa socijalnih prava. Ako se doista radi o trenutku prekretnice za Europu, moramo navedene dokaze pretočiti u provedbu, a podatke u postignuća kako bismo doista podržali „naše vrijednosti i način na koji želimo živjeti”.

Useful? Interesting? Tell us what you think. Hide comments

Eurofound welcomes feedback and updates on this regulation

Dodaj komentar