Industrijske tužbe i sporovi u Grčkoj

Pravo na štrajk zaštićeno je grčkim Ustavom (članak 23. stavak 1.). Zakoniti štrajk mogu sazvati samo "zakonski konstituirani" sindikati. 1264/1982, primarni sindikat može sazvati štrajk samo odlukom svoje opće skupštine. Prema novom zakonu (Zakon br. 4808/2021, članak 86.), kojim je izmijenjen prethodni zakon (Zakon br. 4152/2018), za odluku o sazivanju štrajka u tvrtki/pogonu potrebno je prirodno glasovanje ili glasovanje na daljinu od strane 50% "financijski riješenih članova sindikata" (tj. onih koji su platili članarinu). Međutim, za kratke prekide od nekoliko sati, koji se ne smiju ponavljati češće od jednom tjedno, dovoljna je odluka izvršnog vijeća sindikata, osim ako njegova stalna pravila ne određuju drugačije.

1264/1982 predviđao je da se u slučaju sindikata na srednjoj razini (federacija) i na razini konfederacije (GSEE) štrajk poziva odlukom njihovog izvršnog vijeća, osim ako njihovim stalnim pravilima nije drugačije određeno. Postoji obveza obavijestiti poslodavca najmanje 24 sata unaprijed o namjeri štrajka i zahtjevima. Kad je riječ o javnim uslugama i komunalnim poduzećima, potrebna je obavijest četiri dana unaprijed. Sindikalna organizacija koja saziva štrajk mora osigurati da za vrijeme trajanja štrajka osoblje za hitne slučajeve ostane na raspolaganju u dovoljnom broju kako bi se zajamčila sigurnost postrojenja i opreme te spriječile katastrofe ili nesreće. Regrutiranje štrajkača nije dopušteno tijekom štrajka, dok je blokada izričito zabranjena zakonom.

Novi zakon (Zakon br. 4808/2021) pooštrio je kontekst u kojem se štrajk može provesti. U njemu se navodi sljedeće.

• Poslodavac mora biti obaviješten najmanje 24 sata prije pojave čak i kratkih prekida rada.

• Javna ili komunalna poduzeća ne smiju održati štrajk dok ne prođu najmanje četiri dana nakon obavijesti o njihovim zahtjevima. Ta se obavijest mora dostaviti u dokumentu koji sudski izvršitelj dostavlja poslodavcu, ministarstvu koje provodi odgovarajući nadzor i Ministarstvu rada. Osim toga, prije štrajka ili kratkog prekida rada, sindikati moraju podnijeti zahtjev OMED-u za javni dijalog. Za vrijeme trajanja javne rasprave obustavlja se ostvarivanje prava na štrajk i zabranjuje se pokretanje postupka pred nadležnim sudovima o pitanjima vezanim uz predmetni štrajk.

• Sindikati koji proglase štrajk moraju imati na raspolaganju potrebno zaštitarsko osoblje tijekom štrajka radi sigurnosti prostorija tvrtke i sprječavanja katastrofa i nesreća.

• Osim zaštitarskog osoblja, postoji obveza, posebno za javna ili komunalna poduzeća, da tijekom štrajka osiguraju minimalno zajamčeno uslužno osoblje za rješavanje osnovnih potreba društva u cjelini, koje se definira kao najmanje jedna trećina usluge koja se obično pruža. Postotak minimalnog zajamčenog uslužnog osoblja (tj. sigurnosnog osoblja i, prema potrebi, minimalnog zajamčenog uslužnog osoblja) stoga se dogovara između najreprezentativnijeg sindikata poduzeća i poslodavca te se o njemu obavješćuje Ministarstvo rada do 25. studenoga svake godine.

Ako bilo što od navedenog nije slučaj, štrajk se proglašava nezakonitim.

Drugi oblici industrijske akcije izvan zakonskog okvira, poput blokada i neslužbenih štrajkova, nezakoniti su.

4325/2015) "političko regrutiranje štrajkača" (obveza prekida štrajka i pružanja obveznog rada ili usluga) općenito je zabranjeno i dopušteno je samo i strogo u slučaju rata, nacionalne obrane ili fizičke katastrofe ili kada je ugroženo javno zdravlje.

Najvažnije/najčešće vrste štrajkova u Grčkoj su:

• opći štrajkovi (Γενική απεργία), koje saziva konfederacija (GSEE) u svim sektorima gospodarstva; svi zaposlenici imaju pravo na prekid rada, a ova vrsta štrajka obično ima oblik 24-satnog štrajka

• obustave rada (Στάσηεργασίας), koje sindikat poziva na odgovarajućoj razini (nacionalnoj, sektorskoj/profesionalnoj ili poduzeću) na manje sati od cijelog radnog dana

• sektorske štrajkove (Κλαδική απεργία), koje poziva sektorski savez ili sektorski/profesionalni sindikat na primarnoj razini protiv poslodavca ili protiv vlade u slučaju sindikata u javnom sektoru

Ostale industrijske akcije uključuju skupove, marševe, povlačenje radnika, pikete i demonstracije.

Razvoj industrijskog djelovanja, 2012. – 2021.

Izvor: INE-GSEE, 2022

Mehanizmi rješavanja sporova

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova u Grčkoj su sljedeći.

• Mirenje (Zakon br. 4808/2021): Mehanizam se odvija pod nadležnošću OMED-a. U postupku mirenja razmatraju se kolektivni sporovi o provedbi radnog zakonodavstva na radnom mjestu, provedbi kolektivnih ugovora i pitanjima koja nisu obuhvaćena kolektivnim ugovorima. Mirenje je dobrovoljno i razlikuje se od mehanizama mirenja i arbitraže.

• Mirenje (Zakon br. 1876/1990, 3899/2010, 4046/2012, 4303/2014 i 4549/2018): Mehanizam se odvija pod nadležnošću OMED-a i započinje nakon neuspjeha pregovora o sklapanju kolektivnog ugovora. Postupak mirenja može zatražiti bilo koja stranka jednostrano ili zajednički. Mirenje provodi neovisni izmiritelj koji pomaže strankama u postizanju sporazuma. Na kraju postupka izmiritelj ima pravo podnijeti prijedlog za rješenje, osim ako se stranke ne slože da će nastaviti s kolektivnim ugovorom.

• Arbitraža (Zakon br. 1876/1990, 3899/2010, 4046/2012, 4303/2014 i 4549/2018): Mehanizam se odvija pod nadležnošću OMED-a i započinje u bilo kojoj fazi pregovora ako je arbitraža dogovorena između stranaka (poslodavaca i sindikata) ili jednostrano u sljedećim slučajevima: od strane bilo koje strane, kada je druga strana odbila posredovanje, ili; kada je prijedlog posrednika prihvaćen od strane jedne strane, a odbijen od strane druge strane. Arbitražu vodi neovisna osoba (arbitar) ili tročlani Odbor arbitara. Odluka je jednako obvezujuća kao i kolektivni ugovor.

• Revizija arbitražnog sustava (Zakon br. 4635/2019): Ovaj zakon u potpunosti je poništio prethodno zakonodavstvo u vezi s pravom na jednostrano pribjegavanje arbitraži. U skladu s tim zakonom, jednostrana arbitraža može se održati samo u krajnjoj nuždi za rješavanje kolektivnih radnih sporova i isključivo u sljedećim slučajevima: ako se kolektivni spor odnosi na trgovačka društva/poduzeća od društvenog ili javnog interesa, čije je funkcioniranje od vitalnog značaja za osnovne potrebe zajednice u cjelini, ili; ako se kolektivni spor odnosi na sklapanje kolektivnog ugovora i pregovori između stranaka konačno propadnu, ali je sporazum potreban za opći društveni ili javni interes u vezi s funkcioniranjem grčkog gospodarstva.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova u Grčkoj navedeni su u ovom odjeljku.

4808/2021 (članak 122.) ukinut je postupak mirenja, koji je predviđen Zakonom br. 3996/2011, te su predviđena nova pravila o postupku rješavanja radnih sporova.

• 4808/2021 (članak 98.), kojim je izmijenjen Zakon br. 3996/2011, predviđa da se mehanizam odvija pod nadležnošću OMED-a kako bi se riješili kolektivni sporovi ili pojedinačni sporovi od kolektivnog interesa, između organizacije poslodavaca ili jednog poslodavca i sindikata ili predstavnika zaposlenika. Ima dobrovoljni karakter. Na kraju postupka mirenja miritelj može dati prijedloge i problem se bilježi u zapisniku, u kojem se navodi postoji li dogovor ili neslaganje između stranaka. 4808/2021, postupak mirenja bio je u nadležnosti SEPE-a.

• 4808/2021 (članak 122.), kojim je izmijenjen Zakon br. 3996/2011, predviđa da se mehanizam odvija pod nadležnošću SEPE-a. Radnim sporom smatra se svaka vrsta neslaganja između zaposlenika ili skupine zaposlenika i poslodavca koja proizlazi iz radnog odnosa u vezi s provedbom i provedbom odredbi radnog prava. Kako bi se riješili radni sporovi, poslodavac i relevantni zaposlenici ili sindikati imaju pravo zatražiti intervenciju inspektora za radne odnose (Επιθεωρητής Εργασιακών Σχεσεων του). Tijekom rasprave o radnim sporovima stranke mogu zastupati osobno ili zakonski zastupnik ili druga ovlaštena osoba. Nakon rasprave problem se bilježi u zapisnik i potpisuje od strane stranaka i inspektora radnih odnosa, koji je dužan izraziti mišljenje o sporu. Istodobno, inspektor radnih odnosa može izreći bilo koju od upravnih kazni predviđenih zakonom nakon davanja pisanih obrazloženja. Ako su povrede radnog prava kaznena djela, inspektor radnih odnosa može tužiti ili podnijeti pritužbu nadležnom državnom odvjetniku.

Korištenje mehanizama rješavanja sporova, 2012. – 2019.

Izvori: SEPE, 2014. (za podatke za 2012. i 2013.); podaci za razdoblje 2014. – 2019. dobiveni su putem e-pošte i intervjua