Akteri i institucije u Italiji

U ovom se odjeljku opisuju javna tijela uključena u socijalni dijalog, industrijske odnose i reguliranje radnih uvjeta.

CNEL je osnovan člankom 99. talijanskog Ustava. Pojedinosti su dostupne u odjeljku "Tripartitna i bipartitna tijela i dogovorivanje".

Čak i ako nisu primarno uključeni u socijalni dijalog na nacionalnoj razini, Ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo poduzeća i Made in Italy, Ministarstvo gospodarskog razvoja i lokalne vlasti često su dužni olakšati socijalni dijalog na razini poduzeća u slučaju kriznih situacija u poduzećima (tj. potpisivanje kolektivnih ugovora u slučaju kolektivnog otpuštanja ili u vezi s mjerama potpore dohotku radnika). U nekim rijetkim slučajevima (to jest, kada se vodeće tvrtke ili djelomično poduzeća u državnom vlasništvu suočavaju s poteškoćama) sama vlada pokušava poticati, posredovati i podržavati socijalni dijalog.

INPS je negospodarsko javno tijelo koje upravlja gotovo cijelim talijanskim sustavom socijalne sigurnosti, osiguravajući većinu samozaposlenih radnika i zaposlenika u javnom i privatnom sektoru. Institut je stup nacionalnog sustava socijalne skrbi.

INAIL je negospodarsko javno tijelo koje upravlja obveznim osiguranjem od nesreća na radu i profesionalnih bolesti.

149/2015 osnovan je Državni inspektorat rada. Inspektorat provodi inspekcijske preglede koje su prethodno provodili Ministarstvo rada i socijalne politike, INPS i INAIL. Nadzire ga ministar rada i socijalne politike, a nadzire ga Revizorski sud.

Radni sudac u talijanskom pravosudnom sustavu utvrđuje specijalizirani odjel (radni sudovi) svakog redovnog suda za prvi stupanj, svakog žalbenog suda za drugi stupanj i Vrhovnog kasacijskog suda za nadzor zakonitosti, koji je nadležan za odlučivanje o posebnim pitanjima koja se odnose na radno pravo i socijalnu sigurnost. Sporovi koji se odnose na pojedinačne radne odnose, osim sudskih odluka, mogu se rješavati i izvansudskim mirenjem na jednom od "zaštićenih sudova" koje je uspostavio zakonodavac. Postupkom utvrđenim zakonom predviđeno je da odluku može donijeti povjerenstvo za mirenje kojim predsjeda ravnatelj teritorijalno nadležne pokrajinske uprave za rad i koje se sastoji od predstavnika radnika i poslodavaca.

Nacionalna agencija za aktivne politike tržišta rada (ANPAL) promiče prava ljudi na rad, osposobljavanje i profesionalni razvoj; koordinira nacionalnu mrežu službi za zapošljavanje; i odgovoran je za informacijski sustav tržišta rada.

Kriteriji za utvrđivanje reprezentativnosti socijalnih partnera tijekom godina izmijenjeni su nekoliko puta. Prva i jedina odredba, do 1970., bila je u članku 39. talijanskog Ustava, koji predviđa jedinstveni kriterij koji se temelji na broju suradnika. Memorandumom o razumijevanju koji su 3. srpnja 1993. potpisaliProtocollo d'Intesa) uvedene su ključne promjene u zastupljenosti radnika u Italiji. Jedinstvene predstavnike sindikata (RSU) mogu imenovati radnici putem izbora i umjesto predstavnika sindikata poduzeća (RSA).

Confindustria, CGIL, CISL i UIL potpisali su 14. siječnja 2014. TU 2014., kojim su utvrđena nova pravila o reprezentativnosti. Konkretno, prema TU 2014, da bi sudjelovali u nacionalnim sindikatima kolektivnog pregovaranja, moraju doseći prag reprezentativnosti od 5%, mjeren kao prosjek postotka članova sindikata i postotka glasova koje su isti sindikati dobili na izborima RSU-a. Nacionalne nacionalne kontrole obvezujuće su ako ih potpišu sindikati koji postižu razinu zastupljenosti od 50 % + 1 i ako ih odobri većina radnika na referendumu. Nadalje, TU 2014 navodi da su sporazumi na razini poduzeća obvezujući ako ih potpiše većina članova RSU-a ili ako RSA prima većinu punomoćnika od zaposlenika.

O sindikalnom zastupanju

Zaposlenici uživaju ustavom utvrđeno pravo na organiziranje i učlanjivanje u sindikate (članak 39.) i na štrajk (članak 40.). Ta prava pružaju slobodu učlanjivanja u sindikate i nesudjelovanja u štrajkovima.

U Zakonu o radu (članak 17.) navodi se zabrana "sindikata pogodnosti" (sindacati di comodo) ili "žutih sindikata" – odnosno sindikata koje osnivaju i podupiru poslodavci i njihove organizacije.

Kad je riječ o kategorijama radnika i sektorima koji su isključeni iz prava na članstvo u sindikatima, jedina ograničenja koja su na snazi u Italiji odnose se na pripadnike vojnih i policijskih snaga. Obje ove kategorije imaju pravo udruživanja u sindikate, ali po sustavu razdvajanja – odnosno u sindikatima koje osnivaju, usmjeravaju i zastupaju isključivo policijski/vojni časnici (kako je predviđeno Zakonom br. 121/1981 za pripadnike policije i Zakonom br. 46/2022 za pripadnike vojske, nakon presude Ustavnog suda 120/2018). I vojsci i policiji zabranjeno je štrajkati.

Što se tiče gustoće sindikata i članstva u Italiji u razdoblju 2010.–2022., trend je negativan. Međutim, ne mogu se dostaviti precizni podaci za razdoblje 2020. – 2022. Italiji nedostaje transparentan sustav za mjerenje članstva radnika u sindikatima, a sindikati obično ne objavljuju službene i precizne podatke, niti službeno potvrđene podatke (tj. potvrđene od strane neovisnih tijela).

Negativan trend sindikalizacije ukazuje na opću nesklonost talijanskih građana prema agregaciji i sudjelovanju u posredničkim tijelima, što utjelovljuje opću krizu zastupljenosti, kako na političkoj tako i na sindikalnoj razini.

Članstvo u sindikatu i gustoća sindikata, 2010. – 2022.

Napomene: * Udio zaposlenika koji su članovi sindikata. ** Članstvo zaposlenika u sindikatu izvedeno za ukupno članstvo u sindikatu i prilagođeno, ako je potrebno, za članove sindikata izvan aktivne, ovisne i zaposlene radne snage (tj. umirovljenici, samozaposleni radnici, studenti, nezaposlene osobe).

Izvor: OECD i AIAS (2021.).

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Najveće sindikalne konfederacije u smislu članstva u Italiji su CGIL, CISL i UIL. Imajući na umu da talijanski sindikati obično ne objavljuju službene i precizne podatke, niti službeno ovjerene i potvrđene podatke, mogu se prijaviti sljedeće vlastite izjave.

• CGIL navodi da ima više od 5 milijuna članova.

• CISL navodi da ima više od 4 milijuna članova.

• UIL navodi da ima više od 2 milijuna članova.

Nije moguće prijaviti službene podatke jer nisu dostupni. Očekuju se komunikacije Ministarstva rada i socijalne politike u vezi sa samoprijavljenim podacima.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije*

Napomene: * Imajte na umu da podaci o članstvu u sindikatu nisu službeni ili formalno ovjereni, jer nisu potvrđeni od strane neovisnih tijela. Podatke objavljuju izravno sindikati ili njihovi istraživački centri. ** Sindikati umirovljenika često sudjeluju u pregovorima o lokalnim javnim politikama s općinama. nije dostupno.

O zastupanju poslodavaca

Prilikom pristupanja organizaciji poslodavaca ne nastaju nikakve obveze, osim obveze primjene NCBA-a koju je pregovarala i potpisala organizacija poslodavaca. Posljednjih godina organizacije poslodavaca dopunile su svoju tradicionalnu ulogu zastupanja interesa u svojim odnosima sa sindikatima s još dvije funkcije:

• pružanje usluga podrške poslovnim aktivnostima i razvoju svojih članova

• u okviru političke ekonomije i upravljanja, promicanje oblika dijaloga s političkim institucijama o poreznim pitanjima, strateškim ulaganjima, europskim reformama itd.

Međuorganizacijske inovacije, posebno u području organizacija malih i srednjih poduzeća (zajednička tijela koja svojim članovima pružaju socijalnu skrb i usluge), napreduju.

Kad je riječ o gustoći organizacija poslodavaca i članstvu u Italiji u razdoblju 2012.–2022., trend se ne može utvrditi zbog nedostatka službenih podataka.

Članstvo u organizacijama poslodavaca i gustoća organizacija, 2012. – 2022. (%)

Napomena: * Postotak zaposlenika koji rade u ustanovi koja je član bilo koje organizacije poslodavaca koja je uključena u kolektivno pregovaranje. n.a., nije dostupno.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Organizacije poslodavaca koje sudjeluju u CNEL-u

Nije moguće prijaviti službene podatke jer nisu dostupni. Očekuju se komunikacije Ministarstva rada i socijalne politike u vezi sa samoprijavljenim podacima.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije*

Napomena: * Imajte na umu da podaci o članstvu u organizacijama poslodavaca nisu službeno ili službeno ovjereni jer ih ne potvrđuju neovisna tijela. Podatke izravno objavljuju organizacije poslodavaca ili njihovi istraživački centri. nije dostupno.

Na institucionalnoj razini CNEL je savjetodavno tijelo osnovano talijanskim Ustavom (članak 99.) koje uključuje predstavnike socijalnih partnera i civilnog društva.

CNEL-om upravljaju 64 člana odbora, nominirana svakih pet godina. Konkretno, 10 članova imenuju izravno predsjednici republike: dva predlaže predsjednik Vijeća ministara; ostale imenuje predsjednik Italije nakon postupka savjetovanja u kojem socijalni partneri i nevladine organizacije predlažu članove odbora u okviru svojih kvota.

CNEL ima pravo donositi zakonodavstvo i obavlja mnoge važne funkcije, kao što su sastavljanje izvješća, mišljenja i anketa na zahtjev parlamenta, vlade ili regija o nacrtima zakona ili o relevantnim pitanjima povezanima s gospodarskim i socijalnim politikama. Nadalje, CNEL upravlja, provodi i ažurira nacionalne arhive ugovora o pregovaranju.

Paritarne institucije (enti bilaterali) zajednički osnivaju poslodavci i sindikati s ciljem pružanja socijalne skrbi i usluga svojim članovima. Te su institucije posljednjih godina postale sve važnije. Postoji nekoliko vrsta, a mogu ih osnovati organizacije poslodavaca i sindikati na međusektorskoj ili sektorskoj razini. Paritarnim institucijama zajednički upravljaju socijalni partneri i imaju unutarnju organizacijsku strukturu koja se sastoji od skupštine, izvršnog odbora, predsjednika, izvršnog direktora i odbora za praćenje. Ta upravna tijela obično imenuju socijalni partneri svake tri ili četiri godine. Zajednička tijela bave se nekoliko pitanja, kao što su plaće, vještine, osposobljavanje, radno vrijeme i naknade za nezaposlene. Mogu se klasificirati kao institucionalni fondovi ili neinstitucionalni fondovi.

Tijela se mogu smatrati institucionalnim fondovima u mjeri u kojoj zakon utvrđuje posebne ciljeve za kolektivno pregovaranje koje će se ostvarivati putem fondova ili posebne sheme koje će se provoditi putem njih; Fondovi uključuju mirovinske fondove, privatne zdravstvene fondove, fondove za nezaposlene i fondove za strukovno osposobljavanje. Neinstitucionalni fondovi su oni koji slijede ciljeve ili provode sheme koje su samoregulirane kolektivnim pregovaranjem.

Glavna tripartitna i bipartitna tijela

U Italiji postoje dvije vrste zastupljenosti na razini radnog mjesta: RSA i RSU.

RSA-ovi se osnivaju na razini poduzeća na inicijativu radnika u sindikatima koji potpisuju NCBA koji se primjenjuje u predmetnom poduzeću, kako je predviđeno Zakonom o radu (članak 19.). Prema presudi Ustavnog suda 231/2013, RSA mogu formirati i sindikati koji nisu potpisnici primijenjenih kolektivnih ugovora, ali koji aktivno sudjeluju u povezanom postupku kolektivnog pregovaranja.

Početkom 1990-ih kolektivno pregovaranje zamijenilo je, u većini proizvodnih sektora, RSA-ove RSU-ima, koji su regulirani međusektorskim sporazumima, a ne zakonom. RSU-ove osnivaju sindikati koji su potpisali ili službeno priznali TU 2014. U državnoj službi, međutim, RSU-ovi su regulirani člankom 42.

Ne postoje značajne razlike između RSA-a i RSU-a u pogledu aktivnosti ili ovlasti. Njihova je uloga ista: pregovaranje o kolektivnim ugovorima na razini poduzeća s poslodavcem i sudjelovanje u postupcima informiranja i savjetovanja. RSU-ovi zamjenjuju RSA na razini kolektivnog pregovaranja, a biraju ih svi radnici. RSA/RSU-ovi mogu se postaviti u proizvodnim jedinicama s više od 15 zaposlenika.

Urednost, sastav i nadležnost predstavničkih tijela