Pozadina Latvije

U razdoblju od 2012. do 2022. godišnji rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) kretao se od 7 % (2012.) do –2,2 % (2020.). U razdoblju 2012.–2022., osim pada u 2020., godišnja stopa rasta bila je umjerena (1,9–4%), ali je ostala pozitivna. U 10-godišnjem razdoblju stopa nezaposlenosti stalno se smanjivala. Ukupna nezaposlenost iznosila je 6,9% u 2022. U razmatranih 10 godina došlo je do povećanja zaposlenosti, pri čemu je ukupna stopa zaposlenosti iznosila 74,3 % u 2012. i 76,8 % u 2022. Stopa zaposlenosti muškaraca (79,1 %) bila je 2022. viša od stope zaposlenosti žena (74,5 %).

Radno zakonodavstvo uključuje Zakon o radu (donesen 20. lipnja 2001.), Zakon o zaštiti na radu (donesen 20. lipnja 2001.) i dopunsko zakonodavstvo, Zakon o radnim sporovima (donesen 26. rujna 2002.), Zakon o štrajku (donesen 23. travnja 1999.) i nekoliko drugih normativnih akata kojima se uređuju plaće za posebne skupine radnika i druga posebna pitanja.

Zastupanje poslodavaca, zastupljenost radnika i kolektivno pregovaranje uređeni su Zakonom o radu, Zakonom o sindikatima (s novom verzijom donesenom 6. ožujka 2014.) i Zakonom o organizacijama poslodavaca i njihovim udrugama (donesen 19. svibnja 1999.).

Zakonom o obavješćivanju i savjetovanju s radnicima u trgovačkim društvima i grupama trgovačkih društava na razini EU-a, donesenom 19. svibnja 2011., utvrđuje se uloga europskih radničkih vijeća.

U 2022. godini napravljena su dva skupa izmjena i dopuna Zakona o radu. Prvim izmjenama (donesenim 6. lipnja 2022. i na snazi od 1. kolovoza 2022.) uvedene su izmjene više od 40 klauzula u glavnom dijelu zakona i tri izmjene prijelaznih pravila (Latvijas Republikas Saeima, 2022a). Te se promjene odnose na sljedeće stavke:

• reguliranje kolektivnih ugovora (na primjer, odstupanja od kolektivnih ugovora)

• obveza pružatelja usluge posredovanja radnika da pisanim putem obavijesti zaposlenika o primatelju usluge posredovanja prije očekivanog imenovanja radnika

• novi zahtjevi u pogledu sadržaja ugovora o radu

• stroža obveza poslodavca da informira zaposlenike o pravilima i uvjetima zapošljavanja

• Novi propisi o probnom radu

• obveza poslodavca da obavijesti zaposlenike o poslovnim putovanjima na koja se očekuju

• šira zajednička odgovornost u građevinskoj industriji

• odobrenje Državnog inspektorata rada (VDI) za prekovremeni rad

• novi propisi o radnom vremenu za zaposlenike čiji raspored rada nije u potpunosti ili uglavnom predvidljiv

• pravo zaposlenika na prilagodbu radnog vremena

• pravilo da korištenje godišnjeg odmora ne smije imati negativne posljedice

• obvezu poslodavca da osigura neplaćeni dopust

• pravo očeva na dulje razdoblje očinskog dopusta

• roditeljski dopust

Drugim skupom izmjena (na snazi od 25. studenoga 2022.) uvedene su iznimke u postupcima određivanja i preispitivanja minimalnih mjesečnih plaća (Latvijas Republikas Saeima, 2022.b).

Sustav socijalnog dijaloga uspostavljen je početkom 1990-ih, kada je uloga sindikata, organizacija poslodavaca, kolektivnih ugovora i postupka pregovora utvrđena u latvijskom Zakonu o radu i drugim posebnim zakonima. Sustav se temelji na načelu dobrovoljnog sudjelovanja uključenih. U početku je socijalni dijalog bio dvostranski proces. Zatim je 1993. uspostavljen sustav socijalnog dijaloga koji se temelji na trostranom pregovaračkom procesu. Iste godine osnovana su dva tročlana vijeća, a 1994. godine osnovano je još jedno vijeće. Zaposlenike je zastupala i još uvijek predstavlja jedinstvena organizacija na nacionalnoj razini, Latvijska konfederacija slobodnih sindikata (Latvijas Brīvo arodbiedrību savienība, LBAS). Poslodavce zastupa i jedna organizacija, Latvijska konfederacija poslodavaca (Latvijas Darba Devēju konfederācija**,** LDDK) (osnovana 1993.).

Nacionalno tripartitno savjetodavno vijeće poslodavaca, vlade i sindikata osnovano je u prosincu 1993. godine. Reorganizirano je u Nacionalno vijeće za tripartitnu suradnju (Nacionālā trīspusējās sadarbības padome, NTSP) 1996. godine.

Dana 12. svibnja 1998., na temelju "Koncepta tripartitne suradnje na nacionalnoj razini", vijeća su spojena u jedno glavno vijeće i nekoliko podvijeća.

Uveden je niz zakona koji reguliraju proces socijalnog dijaloga. Godine 2002. uveden je novi Zakon o radu koji je jasnije odredio glavna načela socijalnog dijaloga, obveze poslodavaca i prava radnika.

Od reorganizacije sustava socijalnog dijaloga 1998. nije bilo značajnijih promjena. Industrijski odnosi su korporativni i konsenzusno orijentirani. Iako su snažni, usklađeni i tripartitni na nacionalnoj razini, slabi su na sektorskoj razini.

U 2017. godini reprezentativnost poslodavaca u sektorskom socijalnom pregovaranju proširena je na velika poduzeća izmjenom Zakona o radu. Takva velika poduzeća trebala bi ispunjavati iste mehanizme reprezentativnosti koji su na snazi za organizacije poslodavaca.

Socijalni partneri bili su vrlo aktivni u ublažavanju posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19. U početku su izrazili punu potporu vladinim akcijama usmjerenim na ograničavanje širenja virusa te su aktivno sudjelovali u osmišljavanju i poboljšanju mjera potpore koje je predložila i usvojila vlada. Kasnije tijekom godine socijalni partneri naglasili su važnost socijalnog dijaloga u ublažavanju posljedica krize i pozvali vladu da bolje poštuje inicijative socijalnih partnera.

Vlada je odigrala glavnu ulogu na početku pandemije, jer je morala brzo donositi odluke. Ipak, vlada je od samog početka nastojala što je više moguće uključiti socijalne partnere u radne skupine koje je tada osnovala.

Prva skupina osnovana je prije pandemije COVID-19 pod pokroviteljstvom Ministarstva financija kako bi se olakšala zajednička rasprava o državnoj poreznoj i fiskalnoj politici. Druga skupina osnovana je u Međusektorskom koordinacijskom centru za koordinaciju rada državnih institucija, a sastojala se od ministara i predstavnika socijalnih partnera i nevladinih organizacija. Treća je bila Skupina za operativno upravljanje – radna skupina za koordinaciju međuinstitucijskih operacija. Uspostavljen je Naredbom Kabineta ministara br. 2020/1.2.1.-84, donesenom 10. srpnja 2020.

Najveći socijalni partneri (LDDK i LBAS) i druge institucije (Latvijska trgovinska i industrijska komora (Latvijas Tirdzniecības un rūpniecības kamera, LTRK), Latvijsko udruženje lokalnih i regionalnih vlasti (Latvijas Pašvaldību savienība, LPS) i Latvijska akademija znanosti osnovali su koaliciju koju su nazvali "velika petorka". Kroz koaliciju su koordinirali svoje djelovanje te pripremili i dostavili zajednička mišljenja.

Taj novi pristup javnoj raspravi donekle je smanjio ulogu socijalnih partnera jer su se dogovori postizali u velikim, etabliranim skupinama.