Pozadina Bugarske

U razdoblju od 2012. do 2022. Bugarska je zabilježila snažan rast bruto domaćeg proizvoda od 42,49 %, što je znatno iznad prosjeka EU-a od 15,29 %. Od 2012. do 2022. nezaposlenost u Belgiji smanjila se za 9 postotnih bodova i ostala je ispod prosjeka EU-a od 6,2 % u 2022. Iako je u padu, nezaposlenost mladih (nezaposlenost među osobama do 25 godina) iznosila je 10,7 % u 2022. i još uvijek je bila viša od ukupne stope nezaposlenosti od 4,3 %. Stope zaposlenosti povećale su se u razmatranih 10 godina, sa 67 % u 2012. na 73,6 % u 2022. Zaposlenost osoba u dobi od 15 do 24 godine pala je za 7,4 postotna boda između 2012. i 2022.

Glavni izazovi s kojima su se suočavalo bugarsko gospodarstvo i tržište rada u razdoblju od 2012. do 2022. uključivali su upravljanje pandemijom i inflacijom te smanjenje nejednakosti. Do sredine 2021. poslovna klima se poboljšavala kao rezultat vladine politike i mjera koje su provedene za ograničavanje učinaka bolesti COVID-19. Međutim, u lipnju i prosincu 2021. bugarsko gospodarstvo suočilo se sa znatnim povećanjem cijena energije i novim valom bolesti COVID-19. Intenziviranje rata u Ukrajini povećalo je vjerojatnost stagflacije jer su više cijene energije poskupjele i učinile proizvodnju nekonkurentnijom, dok su se vanjska tržišta smanjila. Bugarska je drugu godinu zaredom u 2021. zabilježila smanjenje broja zaposlenih i porast nezaposlenosti (Institut za ekonomska istraživanja, Bugarska akademija znanosti, 2022.).

Zakonom o radu (Кодекс на труда) uređuju se radni odnosi između radnika i poslodavaca, industrijski odnosi, kolektivno pregovaranje i kontrola poštivanja propisa o radu.

217 od 5. kolovoza 2022. o izmjeni i dopuni Zakona o radu) imale su za cilj promicanje sigurnosti i predvidljivosti radnih odnosa te poboljšanje mogućnosti usklađivanja poslovnih i obiteljskih obveza, provedbom Direktive (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u EU-u i Direktive (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (KPMG, Bugarska, 2022).

Zastupanje zaposlenika i kolektivno pregovaranje te kriteriji za nacionalno zastupanje socijalnih partnera regulirani su Zakonom o radu. Zakon o rješavanju kolektivnih radnih sporova (CLD) bavi se rješavanjem sporova između zaposlenika i poslodavaca o pitanjima koja se odnose na radno i socijalno osiguranje te životni standard. Postojeći uvjeti za uspostavu zastupanja poslodavaca i radnika putem organizacija utvrđeni su pravilnikom (Uredba Vijeća ministara br. 152 od 11. srpnja 2003.).

Opća inspekcija rada ima opću kontrolu nad usklađenošću radnog zakonodavstva u svim gospodarskim sektorima. Inspektorat je dio Ministarstva rada i socijalne politike. Funkcioniranje nacionalnog sustava inspekcije rada određeno je Zakonom o inspekciji rada (2009.).

Bugarski sustav industrijskih odnosa decentraliziran je i djeluje kroz različite tripartitne strukture za nacionalni i sektorski socijalni dijalog i tijela za kolektivno pregovaranje na sektorskoj, industrijskoj, trgovačkoj i teritorijalnoj razini (vijeća za socijalnu suradnju u općinama). Nacionalna tripartitna suradnja odvija se u okviru Nacionalnog vijeća za tripartitnu suradnju (NTCC) od 1993. i Gospodarskog i socijalnog vijeća od 2001., a odvija se i putem različitih tripartitnih upravljačkih i nadzornih tijela u okviru uprave za zapošljavanje i socijalnu sigurnost. Industrijska tripartitna suradnja organizirana je i putem (pod)industrijskih vijeća pod okriljem odgovarajućih ministarstava (u oko 50 vijeća). Iako su se gustoća sindikata i utjecaj kolektivnog pregovaranja smanjili od 1990-ih, pokrivenost kolektivnim pregovaranjem i dalje je značajna u nekoliko industrija i tvrtki (Kirov, 2019.). Nacionalni tripartitni sporazum potpisan je u lipnju 2020., tek četvrti takve vrste u 30 godina tranzicije. Obuhvaća mjere u pet područja: poslovno okruženje i gospodarstvo; energija; europski zeleni plan; demografija, obrazovanje, tržište rada i migracije radne snage; i politike socijalne zaštite (Dimitrov, 2021.).

Od 2011. socijalni dijalog i industrijski odnosi u Bugarskoj funkcioniraju u složenoj političkoj i gospodarskoj klimi i nastavili su se unatoč vladinom zanemarivanju tripartizma u donošenju odluka od nacionalnog značaja. Na primjer, postojale su napetosti između poslodavaca, sindikata i javnih tijela u vezi s funkcioniranjem NTCC-a u vezi sa zakonodavnim promjenama povezanima s radom, mirovinskom reformom, povećanjem minimalne zakonske plaće i bugarskim planom za oporavak i otpornost.

Socijalni partneri u razdoblju 2020.–2021. bili su aktivni u pružanju potpore mjerama i socijalnom dijalogu u vezi s bolešću COVID-19 i izbjegličkom krizom zbog rata u Ukrajini.

Kako bi se suočili s višestrukim izazovima koje predstavlja pandemija (Dimitrov, 2021.), Konfederacija neovisnih sindikata Bugarske (CITUB) i tri organizacije poslodavaca – Konfederacija poslodavaca i industrijalaca u Bugarskoj (CEIBG), Bugarsko industrijsko udruženje (BIA) i Bugarsko udruženje industrijskog kapitala (BICA) – inicirali su potpisivanje bipartitnih memoranduma socijalnih partnera za sprečavanje bolesti COVID-19, očuvanje radnih mjesta i prilagodba vještina radne snage digitaliziranom svijetu rada. Uključene su industrije/sektori kemijska industrija, rudarstvo, metalurgija, strojarstvo i elektroindustrija, energetika, vodoopskrba i kanalizacija, građevinarstvo, tekstil i odjeća, prehrambena industrija, pivarstvo, poljoprivreda i kultura.

Socijalni partneri u razdoblju 2020.–2021. aktivno su sudjelovali u raspravama s vladom o osmišljavanju gospodarskih i socijalnih mjera povezanih s bolešću COVID-19 i njihovoj održivosti te o mišljenjima o zakonodavnim izmjenama i nacrtima zakona. Tijekom rasprava o izmjeni Zakona o radu postojale su napetosti između organizacija poslodavaca i radnika u vezi s usrednjavanjem radnog vremena, dežurstvom i dežurstvom te prekovremenim radom, povećanjem minimalne zakonske plaće i socioekonomskim mjerama zbog inflacije. Konačna verzija nacionalnog plana za oporavak i otpornost također je predmet napetosti između socijalnih partnera i vlade. Prema CITUB-u (Atanasov, 2023.), plan sadržava znatne izmjene (na primjer smanjenje emisija energije za 40 % do 2026.) koje nisu bile predmet rasprave sa socijalnim partnerima ili šireg javnog savjetovanja.