Industrijske tužbe i sporovi u Bugarskoj

Zakon o kolektivnom rješavanju radnih sporova pravni je okvir kojim se utvrđuje "pravo na štrajk". Glavna vrsta industrijske akcije je "aktivni štrajk" (ефективна стачка), tijekom kojeg zaposlenici ne rade. Takva se radnja može organizirati ako mirenje, arbitraža ili pregovori nisu bili uspješni. Tijekom štrajka zaposlenici moraju biti prisutni na lokaciji poslodavca unutar svog redovnog radnog vremena. Drugi oblik je "simbolični štrajk" (символична стачка), koji uključuje uobičajeni rad uz nošenje ili postavljanje odgovarajućih znakova, prosvjednih plakata, vrpci, znački ili drugih odgovarajućih simbola. Ovu vrstu štrajka mogu koristiti i zdravstveni radnici ili policija; Zakon zabranjuje aktivne štrajkove u takvim sektorima.

Za Bugarsku nisu dostupni službeni nacionalni izvori podataka o industrijskim akcijama.

NICA vodi vlastiti registar CLD-ova, koji nije reprezentativan. Za razdoblje 2010. – 2021. identificirana su ukupno 152 CLD-a, od čega je 148 bilo u poduzećima, a 4 na općinskoj razini. U vrijeme spora u poduzećima s CLD-om bilo je zaposleno ukupno 401.110 ljudi. U razdoblju 2010.–2021. najveći udio pitanja koja su bila predmet Direktive o ulasku iz razreda bio je povezan s kašnjenjem u isplati plaća (59) i povećanjem plaća (58), a slijede pitanja povezana s restrukturiranjem i/ili zapošljavanjem (48) te zdravljem i sigurnošću na radu (40).

Broj CLD-a koje je registrirala NICA bio je 15 u 2012. i 13 u 2017., u usporedbi sa 7 u 2021. Unutar CLD-a u zemlji 2015. godine organizirano je devet učinkovitih štrajkova. Bilo je pet učinkovitih štrajkova u 2017. i tri u 2021. (NICA, 2021., str. 20). U 40% slučajeva učinkoviti štrajkovi bili su posljedica neispunjenja kolektivnog ugovora. U 55% razlog je bio neuspjeh u postizanju dogovora, a odbijanje pregovora bilo je uzrok u 5% učinkovitih štrajkova.

Registrirani CLD-ovi, 2012. – 2021.

Izvori: NICA, 2016., 2017., 2019., 2021.b.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

U skladu sa Zakonom o rješavanju kolektivnih radnih sporova, CLD-ovi se rješavaju izravnim pregovorima između radnika i poslodavaca ili između njihovih predstavnika u postupku koji slobodno određuju pregovaračke strane. Štrajkovi su zabranjeni (članak 16.) u Ministarstvu obrane; Ministarstvo unutarnjih poslova; pravosudna, tužiteljska i istražna tijela; državna obavještajna agencija; i Služba nacionalne sigurnosti.

Ako se ne postigne dogovor ili jedna od stranaka odbije pregovarati, svaka od njih može zatražiti pomoć za rješavanje spora posredovanjem i/ili dobrovoljnom arbitražom sindikata i organizacija poslodavaca i/ili NICA-e.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Prema Zakonu o radu (članak 357.), radni sporovi vode se između radnika i poslodavaca o nastanku, postojanju, provedbi i prestanku radnog odnosa, te o provedbi kolektivnih ugovora i trajanju radnog iskustva. Takvi sporovi mogu se odnositi na pravo (zahtjevi za radna prava), zakonodavstvo, kolektivne ugovore ili prava i obveze iz pojedinačnih sporazuma. Te pojedinačne sporove rješavaju sudovi. Budući da u Bugarskoj ne postoje radni sudovi, građanski sudovi nadležni su za takve predmete, a upravni sudovi nadležni su za neke od tih predmeta. Sindikati i njihove podružnice mogu (Zakon o radu, izmjena od 2016.) zastupati zaposlenike, na njihov zahtjev, na sudu.

Postoje i nepravni sporovi od interesa. One se odnose na utvrđivanje predviđenih prava i obveza. Ovakav pojedinačni spor mogao bi se riješiti između poslodavca i zaposlenika. Ako se dogovor ne može postići, sud mora osigurati rješavanje sporova.

Korištenje alternativnih mehanizama rješavanja sporova

Mehanizam alternativnog rješavanja sporova provodi NICA. U pravilu su posljednjih godina stranke međusobno rješavale sporove uz pomoć vlastitih vrhovnih struktura, bez korištenja vanjske pomoći NICA-e.

Za razdoblje 2010. – 2021. NICA je registrirala ukupno 152 CLD-a u 97 poduzeća i 3 općine. NICA je pokrenula sedam arbitražnih postupaka prema članku 14(3) Zakona o kolektivnom rješavanju radnih sporova (utvrđivanje minimalnih aktivnosti tijekom učinkovitog štrajka). Najviše CLD-a bilo je u razdoblju 2010.–2011.: 85% svih CLD-a u promatranom razdoblju.

U 2015. godini postojao je jedan postupak mirenja i jedan arbitražni postupak koji je registrirala NICA. Postupak mirenja prekinut je zbog neuspjeha u postizanju dogovora između spornih stranaka. Arbitražni postupak bio je zbog nedostižnog dogovora s poslodavcem, a rezultirao je izbjegavanjem organiziranja učinkovitog štrajka. NICA je 2015. organizirala jedan postupak mirenja CLD-a, koji nije riješen zbog neslaganja između stranaka u sporu. Nema podataka za 2016. godinu. U 2017. godini NICA nije upućen nijedan zahtjev za mirenje i arbitražu.

Izvještava se da je jedan od glavnih razloga niske arbitražne aktivnosti odbijanje jedne od strana da započne pregovore. Prema upravi NICA-e, 95 % CLD-ova rješava se izravnim pregovorima između stranaka u sporu, uključujući i uz pomoć ili potporu sindikata i organizacija poslodavaca i/ili državnih tijela, institucija i organizacija koje su izravno ili neizravno uključene. Moguće je koristiti izvansudske metode za rješavanje CLD-a. Uz pomoć NICA-e, u 2012. godini postojao je jedan postupak za utvrđivanje minimalnih usluga koje treba održavati u slučaju štrajka (prema članku 14. stavku 3. U 2018. zatražen je samo jedan postupak mirenja; odnosio se na CLD u općinskom poduzeću za usluge javnog prijevoza.

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova, 2010. – 2021.

Izvor: NICA (2021b).