Pozadina Danske

U razdoblju od 2012. do 2022. BDP po stanovniku povećao se za 16,96 %; to je u usporedbi s prosječnim povećanjem EU-a od 15,29 % za isto razdoblje. Za to vrijeme stopa nezaposlenosti smanjila se za 3,3 postotna boda; Najveći pad zabilježila je nezaposlenost mladih (-5,2 postotna boda), koja je 2012. iznosila 15,8 %. Stope nezaposlenosti za sve kategorije bile su 2022. niže od prosjeka EU-a.

U Danskoj ne postoji zakon o radu, a zakonodavstvo o regulaciji danskog tržišta rada je minimalno. Središnja pitanja tržišta rada, kao što su plaće, radno vrijeme, radni uvjeti i pravo na štrajk, uređena su na dobrovoljnoj osnovi sporazumima između sindikata i organizacija poslodavaca.

Međutim, važan akt koji se odnosi na regulaciju jest Pročišćeni zakon br. 81 od 3. veljače 2009. o pravnom odnosu između poslodavaca i zaposlenika (Funktionærloven). Ovaj zakon – poznat i kao Zakon o bijelim ovratnicima – regulira radne uvjete za zaposlenike koji primaju plaću. Drugi važan akt je Zakon o godišnjim odmorima (Ferieloven), koji određuje da svi zaposlenici imaju pravo na pet tjedana godišnjeg odmora. Zakon o godišnjim odmorima tako osigurava da zaposlenici koji nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorima imaju pravo na pet tjedana godišnjeg odmora.

Danski Zakon o radnom okolišu (Arbejdsmiljøloven) okvirni je akt kojim se utvrđuju opći ciljevi i zahtjevi u vezi s radnim okruženjem. Cilj je zakona spriječiti nesreće na radnom mjestu i bolesti povezane s radom te posebnim pravilima zaštititi djecu i mlade na tržištu rada.

Danski sustav industrijskih odnosa, poznat i kao danski model tržišta rada, datira od sklapanja "rujanskog kompromisa" 1899. i uvođenja institucija kolektivnog radnog prava 1910. Posebnost modela je međuovisnost između poslodavaca i sindikata, a time i znatan utjecaj organizacija tržišta rada na plaće i radne uvjete kroz kolektivno pregovaranje. Država ne igra nikakvu ulogu u reguliranju glavnih pitanja koja se odnose na tržište rada.

Međutim, tripartitni pregovori o pitanjima koja se tiču tržišta rada odvijaju se nakon što vlada izda ad hoc pozive glavnim konfederacijama socijalnih partnera.

Razina na kojoj se kolektivno pregovaranje uglavnom odvija u Danskoj jest sektorska razina. Pregovori u industrijskom sektoru općenito određuju trend za druge pregovore na toj razini. To daje sindikalnom savezu, Središnjoj organizaciji industrijskih radnika (Centralorganisationen af Industriansatte, CO-industri) i najvećoj organizaciji poslodavaca, Konfederaciji danske industrije (Dansk Industri, DI), važnu ulogu u danskom sustavu industrijskih odnosa.

Posljednjih desetljeća sustav industrijskih odnosa ima značajnu tendenciju prema decentralizaciji sustava kolektivnog pregovaranja, uključujući pregovaranje o plaćama. Pregovori o plaćama slijede dva trenda. U fleksibilnom "sustavu minimalne plaće" o sporazumu sklopljenom na sektorskoj razini dodatno se pregovara na razini poduzeća. Dakle, stvarna plaća se utvrđuje na razini poduzeća. U "uobičajenom sustavu plaća" o plaćama se pregovara i podmiruje samo na sektorskoj razini. Uobičajeni sustav plaća pokriva samo oko 20 % tržišta rada i uglavnom je koncentriran u prometnom sektoru. Ostatak tržišta rada pokriven je fleksibilnim sustavima plaća kao što su sustav minimalne plaće i sustav cjenika, pri čemu se potonji uglavnom primjenjuje u građevinskom sektoru.

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i naknadne mjere za sprječavanje širenja zaraze potaknule su velike promjene na danskom tržištu rada u proljeće 2020.; Međutim, promjene su se razlikovale između sektora, zanimanja i zaposlenika. Rad na daljinu postao je raširena pojava. Oni koji još uvijek rade u prostorijama svog poslodavca često su doživjeli veći stres. Na rad roditelja utjecalo je zatvaranje škola, a djeca su bila kod kuće. Mnoga su se poduzeća potpuno zatvorila.

Međutim, zbog pandemije COVID-19 nije došlo do velikih promjena u procesima, institucijama ili aktivnostima socijalnog dijaloga ili kolektivnog pregovaranja. Jedina iznimka bila je taj što se broj tripartitnih sporazuma povećao i o njima se pregovaralo brže nego inače. U 2020. sklopljeno je 15 tripartitnih sporazuma povezanih s ublažavanjem posljedica pandemije; Prvi sporazum, o privremenoj shemi kompenzacije plaća, donesen je samo tri dana nakon početka prvog zatvaranja. Socijalni partneri bili su uključeni u većinu relevantnih sporazuma, a općenito su podržavali preostale sporazume. U ljeto 2020. sklopljeni su tripartitni sporazumi s ciljem poticanja privatne potrošnje kako bi se pružila potpora danskim poduzećima, kao što je sporazum o isplati zamrznutih sredstava za godišnji odmor, za koji se prijavilo 2,3 milijuna zaposlenika.

Postojeći sporazumi koji su na snazi obuhvaćaju razdoblje 2021.–2024. u javnom sektoru i razdoblje 2020.–2023. u privatnom sektoru.