Profil zemlje radnog vijeka za Estoniju
U ovom se profilu opisuju ključne značajke radnog života u Estoniji. Cilj mu je pružiti relevantne pozadinske informacije o strukturama, institucijama i relevantnim propisima koji se odnose na radni život.
To uključuje pokazatelje, podatke i regulatorne sustave o sljedećim aspektima: akteri i institucije, kolektivni i individualni radni odnosi, zdravlje i dobrobit, plaće, radno vrijeme, vještine i osposobljavanje te jednakost i nediskriminacija na radnom mjestu. Profili se sustavno ažuriraju svake dvije godine.
Središnja briga radnih odnosa je kolektivno upravljanje radom i zapošljavanjem. U ovom se odjeljku razmatra kolektivno pregovaranje u Estoniji.
Kolektivno pregovaranje u Estoniji vrlo je decentralizirano, a dominantna razina kolektivnog pregovaranja je na razini poduzeća. Nakon potpisivanja kolektivni ugovori postaju pravno obvezujući i vrijede godinu dana, osim ako se stranke ne dogovore drukčije. U Estoniji postoje samo dva sektora s kolektivnim ugovorima na sektorskoj razini: promet i zdravstvo. Na nacionalnoj razini pregovara se samo o minimalnim plaćama. Od 1992. socijalni partneri dogovaraju nacionalnu minimalnu plaću putem dvostranih sastanaka EAKL-a i ETKL-a, a zatim se utvrđuje vladinom uredbom. Nacionalna mjesečna minimalna plaća povećala se sa 79,90 eura 1999. na 584 eura 2021. Osim toga, od 2001. na snazi je nacionalni sporazum o minimalnoj plaći za kulturne radnike u javnom sektoru; o tome pregovaraju TALO i Ministarstvo kulture.
Plaće se obično određuju u dvostranim pregovorima između poslodavca i pojedinog zaposlenika. Najnovija istraživanja pokazuju da se kolektivni ugovori u Estoniji uglavnom koriste za određivanje uvjeta plaća (93 %) (Põldis i Proos, 2013.).
Pokriće kolektivnog pregovaranja o plaćama zaposlenika, na svim razinama
| % (year) | Source |
| 6.1 (2018) | OECD/AIAS ICTWSS database 2021 |
| 9 (2013) | European Company Survey 2013 |
| 6 (2019) | European Company Survey 2019 |
| 19 (2010)* | Structure of Earnings Survey 2010 |
| 20 (2014)* | Structure of Earnings Survey 2014 |
| 7 (2018)* | Structure of Earnings Survey 2018 |
| 18.6 (2015) | Estonian Work Life Survey 2015** |
Notes: * Percentage of employees working in local units where more than 50% of the employees are covered by a collective pay agreement against the total number of employees who participated in the survey. ** Including companies with more than five employees. Employees self-reported coverage. However, a remarkable share of employees did not know whether they were covered by an agreement (27.6%). OECD/AIAS ICTWSS, Organisation for Economic Co-operation and Development/Amsterdam Institute for Advanced Labour Studies Institutional Characteristics of Trade Unions, Wage Setting, State Intervention and Social Pacts.
Sources: Eurofound, European Company Survey 2013/2019 (including private sector companies with establishments with more than 10 employees (NACE codes B–S), the question in the survey was a multiple choice question and multiple responses were possible); Eurostat [earn_ses10_01], [earn_ses14_01], [earn_ses18_01] (including companies with more than 10 employees (NACE codes B–S, excluding O), with a single response for each local unit); OECD/AIAS ICTWSS database 2021.
In the 2009 Estonian Work Life Survey, 32.7% of employees stated that they were covered by a collective agreement, while 5.4% said that they did not know whether they were covered by a collective agreement or not. The survey also indicated that about 6% of companies had concluded a collective agreement. In 2015, the same survey showed that 18.6% of employees were covered by an agreement, while 27.6% did not know whether they were covered or not. In 2015, according to the 2015 Estonian Work Life Survey, 3.9% of companies had concluded an agreement. The differences in statistics (see the table above) may be explained by the fact that during the economic crisis many companies did not renew their collective agreements. In addition, an amendment to the Collective Agreements Act in 2012 allowed the unilateral ending of collective agreements.
Nacionalni podaci o obuhvatu kolektivnog pregovaranja
| Level | 2012 | 2013 | 2014 | 2015 | 2016 | 2017 | 2018 | 2019 | Source(s) |
| Sectoral | 42,500* | 42,500* | 42,500* | 42,500* | 42,500* | n.a. | n.a. | n.a. | Põldis and Proos (2013), database of collective agreements |
| National | 560,500** | 564,600** | 567,900** | 581,000** | 583,600** | 591,400 | 594,000 | 598,300 | National-level minimum wage agreement, Statistics Estonia data for salaried employees |
Notes: * Sectoral collective agreements regulating passenger transport (covering 14,000 employees), freight transport (covering 3,500 employees) and healthcare workers (covering 25,000 employees). Some of the agreements have formally expired. However, according to the law, the employers and employees concerned are required to comply with the conditions of the agreement until it is terminated by one of the parties or until they reach a new agreement (hence a collective agreement with a specified term turns into an agreement with an unspecified term). ** The statutory minimum wage applies to all employees with an employment contract.
Dominantna razina kolektivnog pregovaranja za određivanje plaća, reguliranje radnog vremena ili bilo koja druga pitanja u Estoniji je na razini poduzeća. Međutim, radno vrijeme općenito nije regulirano kolektivnim ugovorom. Postoji samo nekoliko kolektivnih ugovora na sektorskoj i nacionalnoj razini.
Razine kolektivnog pregovaranja, 2022.
| National level (intersectoral) | Sectoral level | Company level | ||||
| Wages | Working time | Wages | Working time | Wages | Working time | |
| Principal or dominant level | x | |||||
| Important but not dominant level | ||||||
| Existing level | x | x | x | x | ||
Artikulacija
Kolektivni ugovori na nacionalnoj razini (kojima se utvrđuje minimalna plaća) primjenjuju se na sve zaposlenike, sektorski sporazumi (samo nekoliko u Estoniji) primjenjuju se na sve zaposlenike koji rade u tim sektorima, a sporazumi na razini poduzeća primjenjuju se na sve zaposlenike poduzeća. Stoga poduzeće može biti obuhvaćeno sektorskim ugovorom, ali može imati i vlastiti kolektivni ugovor.
Ne postoji poseban obrazac u vezi s pregovaranjem na razini sektora i na radnom mjestu. Pregovori o nacionalnoj minimalnoj plaći obično započinju ljeti kako bi se sklopio sporazum za sljedeću godinu.
Ne postoje posebni mehanizmi koordinacije.
U skladu sa Zakonom o kolektivnim ugovorima, uvjeti plaća, radno vrijeme ili godišnji odmor mogu biti predmet produljenih ugovora, a takve ugovore može sklapati udruženje ili savez poslodavaca i sindikata ili saveza radnika ili konfederacije poslodavaca i radnika (tj. sporazumi s više poslodavaca). U praksi su produljeni ugovori rijetki u Estoniji. Trenutačno postoje prošireni sektorski kolektivni ugovori u dva sektora (promet i zdravstvo), ali samo je jedan kolektivni ugovor u privatnom sektoru. Pojavilo se nekoliko problema u vezi s proširenjem kolektivnih ugovora, uključujući nedostatak udruga poslodavaca i zaposlenika, kriterija reprezentativnosti i mehanizama kontrole. Socijalni partneri na nacionalnoj razini sklopili su u siječnju 2018. sporazum o dobroj praksi o produljenju kolektivnih ugovora, kojim se utvrđuju kriteriji reprezentativnosti za socijalne partnere (vidjeti odjeljak "Reprezentativnost"). U studenom 2021. na snagu su stupile izmjene Zakona o kolektivnim ugovorima kojima se utvrđuju kriteriji za produljenje kolektivnih ugovora. Produljenje uvjeta kolektivnog ugovora koji se odnose na radno vrijeme, odmor ili plaće mogu se dogovoriti:
savez sindikata ili industrijski sindikat čiji članovi čine najmanje 15 % zaposlenika u toj industriji ili koji ima najmanje 500 članova
udruženje ili savez poslodavaca čiji članovi zapošljavaju najmanje 40% zaposlenika u odgovarajućoj industriji obuhvaćenih proširenim uvjetom kolektivnog ugovora (uključujući tvrtke koje nisu članovi, ali žele provoditi ugovor u svojim poduzećima)
Prije promjene zakona postojala su ukupno tri sektorska (proširena) kolektivna ugovora u dva sektora: jedan u zdravstvu i dva u prometu (jedan je obuhvaćao prijevoz tereta, a drugi prijevoz putnika). Zbog utvrđenih kriterija, nakon promjene zakona ugovor o prijevozu tereta više nije vrijedio, jer članovi sektorske organizacije poslodavaca (Unija estonskih automobilskih poduzeća) zapošljavaju oko 5% podsektorske radne snage. Stoga je estonski sindikat radnika u prometu i cestovnom prometu morao sklopiti kolektivne ugovore na razini poduzeća.
Nije moguće odstupiti od kolektivnih ugovora. Međutim, Zakonom o ugovorima o radu predviđa se odstupanje od nekih uvjeta radnog vremena utvrđenih zakonom na temelju Direktive o radnom vremenu (Direktiva 2003/88/EZ).
Estonski parlament donio je 1. svibnja 2012. izmjene Zakona o kolektivnim ugovorima kojima se utvrđuje pravo stranke kolektivnog ugovora da ga jednostrano raskine nakon njegova isteka. Ranije bi sporazum automatski ostao na snazi dok se ne potpiše novi sporazum.
Prema Zakonu o kolektivnim ugovorima, stranke su dužne pridržavati se odredbi i uvjeta kolektivnog ugovora tijekom važenja ugovora i suzdržati se od pozivanja na štrajk ili isključenje radi izmjene uvjeta predviđenih kolektivnim ugovorom (mirovna obveza).
Prema Zakonu o kolektivnom rješavanju radnih sporova, stranke imaju pravo provoditi industrijske akcije samo u slučajevima kada mirovna obveza nije na snazi i ako su provedeni postupci mirenja, ali nije postignuto mirenje.
