Industrijske tužbe i sporovi u Finskoj

Finski Ustav jamči pravo na štrajk, ali u skladu sa zakonodavstvom Zakona o ugovorima o radu i Zakona o mirenju u radnim sporovima štrajkovi su dopušteni samo ako je kolektivni ugovor istekao i novi ugovor tek treba sklopiti ili ako je razlog za štrajk nešto što nije povezano s uvjetima zapošljavanja, kao što je slučaj s političkim štrajkovima i akcijama solidarnosti. Pravo na štrajk također je ograničeno u nekim sektorima, kao što je zdravstvo, čije je funkcioniranje od vitalnog značaja za sigurnost društva. Da bi bio zakonit, štrajk se također mora unaprijed najaviti nacionalnom miritelju. Pravne vrste industrijskih akcija stoga su štrajkovi koji se održavaju u razdoblju kada nije na snazi sporazum i štrajkovi iz političkih razloga i razloga solidarnosti. Među najčešćim oblicima industrijske akcije su štrajkovi (lakko) ili odbijanje rada u cijelosti ili djelomično, štrajkovi (ulosmarssi) i zabrane prekovremenog rada (ylityökielto).

Razvoj industrijskog djelovanja, 2012. – 2022.

Napomena: Navedeni brojevi uključuju sve vrste industrijskih akcija, uključujući ne samo štrajkove (najčešći oblik industrijske akcije), već i prijetnje, embargo i slične akcije.

Izvor: Statistički ured Finske, 2020.a

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Sustav mirenja temelji se na finskom Zakonu o mirenju u radnim sporovima. Nacionalni miritelj, zajedno s drugim miriteljima s nepunim radnim vremenom u Uredu nacionalnog miritelja, pomaže partnerima u pregovorima ako se kolektivni ugovor ne može postići bez vanjske pomoći. Stranke mogu dobrovoljno uključiti Nacionalni ured miritelja u krugove kolektivnog pregovaranja bez prijetnje kolektivnom akcijom. Središnjim organizacijama tržišta rada može pomagati i nacionalni miritelj pri sastavljanju sveobuhvatnih sporazuma o politici dohotka. Obvezno je sudjelovati u posredovanju u radnim sporovima, ali različite strane ne moraju prihvatiti prijedlog nacionalnog miritelja. Radni sud rješava predmete povezane s kršenjem kolektivnih ugovora i može izreći novčane kazne u slučajevima nezakonitih industrijskih akcija. Novi Zakon o suradnji namijenjen je jačanju socijalnog dijaloga na radnom mjestu.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Pojedinačne radne sporove koji proizlaze iz pojedinačnih ugovora o radu sklopljenih između jednog poslodavca i jednog zaposlenika ili koji proizlaze iz zakonodavstva o radnim odnosima – i sve radne sporove koji nisu obuhvaćeni radnim sudom – rješavaju se kao redovni građanski predmeti, u prvom stupnju od strane okružnih sudova (alioikeus). Okružni sudovi sastoje se od profesionalnih sudaca i, u određenim slučajevima, sudaca porotnika. Protiv odluke okružnog suda obično se može podnijeti žalba žalbenom sudu (hovioikeus), a protiv odluke potonjeg može se podnijeti žalba na Vrhovnom sudu (korkein oikeus). Pojedinačni radni sporovi koji se upućuju okružnim sudovima obično se odnose na pitanja kao što su plaća i raskid ugovora o radu. U pojedinačnim predmetima radnog prava pred građanskim sudovima ne postoji izravna uključenost sindikata, a takve slučajeve sindikati ne mogu pokrenuti bez pristanka radnika. Okružni sudovi i žalbeni sudovi mogu izreći novčane kazne u predmetima povezanima sa zapošljavanjem.

Korištenje alternativnih mehanizama rješavanja sporova

Sporovi koji se rješavaju na radnom sudu mnogo su češći od onih uz posredovanje nacionalnog miritelja. Od 82 presude na Radnom sudu tijekom 2022., 29 je bilo povezano sa štrajkovima, prijetnjama štrajkom ili drugim industrijskim akcijama.

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova: broj radnih sporova u kojima je posredovao nacionalni miritelj, 2012.–2022.

Napomena: nije dostupno.

Izvor: Nacionalni ured miritelja, 2022.; nedatirano; Radni sud, bez datuma