Industrijske tužbe i sporovi u Mađarskoj

Temeljnim zakonom Mađarske od 25. travnja 2011. radnicima, poslodavcima i njihovim organizacijama jamči se pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na kolektivno djelovanje radi obrane svojih interesa, uključujući pravo na prekid rada (članak XVII. odjeljak 2.).

Dok su industrijske akcije koje su pokrenuli radnici ili njihove organizacije regulirane na prilično detaljan način, posebno štrajkovi, zakonodavstvo šuti o najočitijoj mogućoj industrijskoj akciji poslodavaca: blokadama.

Pravo na štrajk regulirano je Zakonom VII iz 1989. Pravo na štrajk zajamčeno je pojedinačnim radnicima u ostvarivanju vlastitih zahtjeva, dok je pravo na organiziranje štrajka solidarnosti zajamčeno samo sindikatima. Kao osnovno pravilo, štrajk se može sazvati tek nakon pokušaja rješavanja sukobljenih interesa u trajanju od najmanje sedam dana (članak 2.).

Postoje određena ograničenja u pogledu posjedovanja i ostvarivanja prava na štrajk. Pravo na štrajk nema osoblja agencija za provođenje zakona, oružanih snaga ili pravosuđa. Državni službenici koji rade u javnoj upravi imaju pravo na štrajk, ali ga mogu ostvarivati samo u skladu s posebnim propisima utvrđenim u sporazumu između vlade i nadležnih sindikata.

Zakon VII. iz 1989. navodi okolnosti u kojima je štrajk nezakonit (članak 3.).

U slučaju djelatnosti od temeljnog javnog interesa, posebno masovnog prijevoza, telekomunikacija, opskrbe električnom energijom, vodom, plinom i drugom energijom, pravo na štrajk može se ostvariti samo u mjeri u kojoj se njime ne ometa pružanje usluga na razini koja se smatra dovoljnom. "Dovoljna razina" može se definirati zakonom parlamenta (prema izmjenama i dopunama Zakona VII. iz 2010. i 2012.), što se već dogodilo u nekim područjima. Ovi propisi snažno ograničavaju pravo na štrajk u određenim javnim službama.

Drugi oblici industrijske akcije (osim štrajkova) mnogo su češći u Mađarskoj, kao što su prosvjedni skupovi i prosvjedni skupovi, demonstracije, peticije i prikupljanje potpisa. Prva dva regulirana su Zakonom LV iz 2018. o pravu na okupljanje. Ovaj novi zakon je restriktivniji od svog prethodnika: prosvjedi moraju biti obaviješteni mjesecima unaprijed, a policija ima relativno široku diskrecijsko pravo o zabrani okupljanja. Pritužbe i objave u javnom interesu (zviždači) regulirane su Zakonom CLXV. iz 2013. do njegove zamjene poboljšanim Zakonom XXV. iz 2023. Predstavke i prikupljanje potpisa regulirani su Zakonom CCXXXVIII iz 2013. o referendumima, europskim inicijativama i postupku referenduma.

Razvoj industrijskog djelovanja, 2013. – 2021.

Napomena: nije dostupno.

Izvor: Mađarski središnji ured za statistiku, 2022.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova uređeni su Zakonom o radu (Zakon I. iz 2012., članci od 291. do 293.).

Važno je napomenuti da se u Zakonu o radu koristi pojam "kolektivni radni sporovi", koji se tumači kao da se odnosi isključivo na sporove od kolektivnog interesa.

Ovisno o strankama u neslaganju, poslodavac i radničko vijeće ili poslodavac i sindikat mogu osnovati ad hoc odbor za mirenje (egyeztető bizottság) za rješavanje njihovih sporova (vidjeti i odjeljak "Zastupanje zaposlenika na radnom mjestu"). Ugovor o postrojenju ili kolektivni ugovor može sadržavati i odredbe o stalnom povjerenstvu za mirenje.

Povjerenstvo za mirenje sastoji se od jednakog broja članova koje delegiraju poslodavac i radničko vijeće ili sindikat, kao i neovisnog predsjednika. Poslodavac i radničko vijeće/sindikat mogu se unaprijed pismeno dogovoriti da će se pridržavati odluke odbora. U ovom je slučaju odluka odbora obvezujuća. U slučaju izjednačenog broja glasova, odlučujući je glas predsjedavajućeg.

O nekim kolektivnim sporovima utvrđenima Zakonom o radu (članak 236. stavak 4. i članak 263.) trebao bi odlučivati arbitar.

Od studenog 2016. godine stranke u sporu mogu pozvati MTVSZ – kao tijelo za alternativno rješavanje sporova – da pomogne (mirenjem ili mirenjem) ili da arbitrira.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Prema Zakonu o radu (članak 285.) glavna pojedinačna tijela za rješavanje sporova su sudovi. O pojedinačnim radnim sporovima odlučuju specijalizirani sudovi, odnosno upravni i radni sudovi (koji su na razini okružnih sudova, ali djeluju samo u gradovima sjedišta županije). Ti sudovi predviđaju prvostupanjski postupak, dok se predmeti koji nisu riješeni podnose građanskim sudovima u drugom stupnju.

Korištenje alternativnih mehanizama rješavanja sporova

MTVSZ je odgovoran za kolektivne, a ne individualne sporove. Međutim, izričita namjera osnivanja MTVSZ-a bila je pružiti priliku da se, ako je moguće, pojedinačni sporovi transformiraju u kolektivne sporove objedinjavanjem nekoliko pojedinačnih sporova oko istog pitanja.

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova, 2014. – 2021.

Napomene: *Klasifikacija predmeta radnih sporova znatno je sužena izmjenama donesenim u Zakonu I. iz 2017. o Zakonu o upravnom postupku od 1. siječnja 2018., čime je smanjen broj radnih sporova. ** Zbog ukidanja radnih sudova od 31. ožujka 2020. brojke u 2020. nisu usporedive s odgovarajućim brojevima iz prethodne i sljedećih godina. nije dostupno.

Izvor: Državni pravosudni ured, 2022