Kolektivno pregovaranje u Luksemburgu

O kolektivnim ugovorima moraju se pregovarati socijalni partneri u skladu s određenim formalnostima i podnijeti ITM-u na odobrenje ministru rada. Postoje dvije vrste kolektivnih ugovora:

• standardni kolektivni ugovori sklopljeni između poslodavca ili grupe poduzeća (ili njihovih predstavnika) i sindikata, koji su pravno obvezujući između potpisnika

• kolektivni ugovori prošireni uredbom Velikog Vojvodstva i primjenjivi na sve poslodavce i zaposlenike dotične struke

• Najvažnije razine pregovaranja su sektorske razine i razine poduzeća. Relativna važnost dviju razina dogovora razlikuje se od sektora do sektora. Sektorski sporazumi postoje u sektorima kao što su bankarstvo, osiguranje, privatno osiguranje, građevinarstvo i svi povezani obrti te bolnički i socijalni sektor. Ovi sporazumi o jednoj industriji pokrivaju 100% radne snage, a Ministarstvo rada ih produljuje. Međutim, mnogi sektori nemaju sporazume na razini industrije. U 2018. godini 59% svih zaposlenika imalo je uvjete zaposlenja regulirane kolektivnim pregovaranjem (Statec, 2022a), što je prilično visoko unatoč visokoj razini decentralizacije kolektivnog pregovaranja i slabosti kolektivnog pregovaranja u nekim sektorima. Osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, više rukovodstvo ne podliježe uvjetima rada i plaće utvrđenima u kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje na osoblje. Zaposlenici čija je plaća znatno viša od plaća koje se isplaćuju osoblju obuhvaćenom kolektivnim ugovorom smatraju se višim rukovodstvom. Ta plaća mora biti povezana s autoritativnim i učinkovitim upravljačkim ovlastima, neovisnošću u organizaciji rada i fleksibilnošću radnog vremena.

Ne postoji nacionalno kolektivno pregovaranje o plaćama. Međutim, postoji mehanizam za indeksaciju plaća. Plaće i plaće (uključujući minimalnu plaću) prilagođavaju se u skladu s troškovima života. Kada se indeks potrošačkih cijena poveća ili smanji za 2,5% tijekom prethodnog tromjesečja, plaće se automatski prilagođavaju za isti omjer. Indeks potrošačkih cijena i njegov utjecaj na kliznu ljestvicu plaća mjesečno objavljuje nacionalno statističko tijelo (Nacionalni institut za statistiku i ekonomske studije (Statec)). Poslodavac mora povećati sve plaće za 2,5%. Sektorski kolektivni ugovori mogu uključivati plaće povezane s platnim razredom i koeficijent. Na razini poduzeća kolektivni ugovori o plaćama često se sklapaju na razdoblje od 12 do 24 mjeseca.

Pokriće kolektivnog pregovaranja o plaćama zaposlenika

Izvori: Eurofound, Europsko istraživanje o poduzećima 2013./2019. (uključujući poduzeća iz privatnog sektora s poslovnim jedinicama s više od 10 zaposlenika (oznake NACE B – S), pitanje u anketi bilo je pitanje s višestrukim izborom odgovora i bilo je moguće dobiti više odgovora); Eurostat [earn_ses10_01], [earn_ses14_01], [earn_ses18_01] (uključujući poduzeća s više od 10 zaposlenika (oznake NACE B–S, isključujući O), s jednim odgovorom za svaku lokalnu jedinicu); OECD i AIAS, 2021.; Statec, 2019.

Najnoviji nacionalni podaci o obuhvatu kolektivnog pregovaranja temelje se na Anketi EU-a o strukturi zarade iz 2018. Na temelju ovog istraživanja, Statec procjenjuje da je 59% zaposlenika obuhvaćeno kolektivnim ugovorom o radu. Prema Statecu (2022a), postoji velika razlika između javnog sektora (100%), obrazovanja (92%) i socijalnih djelatnosti i djelatnosti skrbi (75%) i nekih djelatnosti u privatnom uslužnom sektoru, kao što su maloprodaja (38%), hotelske i ugostiteljske djelatnosti (21%) te tehničke i znanstvene djelatnosti (14%). Pokrivenost se razlikuje ovisno o veličini tvrtke, od 30% (za tvrtke s 10 do 49 zaposlenih) do 79% (za tvrtke s više od 1.000 zaposlenih). Globalna stopa temeljena na Anketi o strukturi zarade uključuje javni sektor. Ako se isključe zaposlenici u javnom sektoru, stopa pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem iznosi 53% u Luksemburgu (Statec, 2022a).

Međusektorski sporazumi rijetki su i nikada ne obuhvaćaju pitanja kao što su plaće ili radno vrijeme. Uglavnom provode sporazume na razini EU-a koje su sklopili socijalni partneri, na primjer o radu na daljinu ili uznemiravanju na radnom mjestu.

Najvažnije razine pregovora su sektorska razina i razina poduzeća. Sporazumi na razini sektora u početku se primjenjuju samo na poduzeća koja pripadaju organizacijama poslodavaca koje su potpisale sporazum, ali ih vlada često proširuje na cijeli sektor. Relativna važnost dviju razina dogovora razlikuje se od sektora do sektora. Sektorski sporazumi postoje, na primjer, u sektorima kao što su bankarstvo, osiguranje i privatna sigurnost. Međutim, mnogi sektori nemaju sporazume na razini industrije.

Razine kolektivnog pregovaranja, 2022.

Artikulacija

Pitanje artikulacije prilično je teoretsko u Luksemburgu, jer tamo gdje postoji sektorski kolektivni ugovor iznimno je rijetko pronaći poduzeće s vlastitim kolektivnim ugovorom na razini poduzeća. Stoga se kolektivni ugovori na obje razine rijetko moraju koordinirati. Međutim, ako postoje dvije razine kolektivnog ugovora, primjenjuje se načelo povoljnosti u odnosu na sporazume više razine. Sporazumi na razini poduzeća ne mogu osigurati lošije uvjete zapošljavanja i plaća od sektorskih sporazuma. Ako su odredbe kolektivnog ugovora teže od zakonskih minimalnih zahtjeva ili ograničavaju prava predviđena sektorskim ugovorom, proglašavaju se ništavnima i nemaju učinka.

Na nacionalnoj razini nema većih krugova pregovaranja. Kolektivno pregovaranje o plaćama postoji u nekim sektorima i na razini poduzeća tijekom različitih razdoblja. U bankarskom sektoru i sektoru osiguranja socijalni partneri u pravilu sklapaju kolektivne ugovore na razdoblje od tri godine. Na razini poduzeća kolektivni ugovori o plaćama često se sklapaju na kraća razdoblja (zakonom je propisano da je minimalno trajanje ugovora šest mjeseci, a maksimalno tri godine).

Najvažniji oblik koordinacije plaća je mehanizam indeksacije plaća. U travnju 2006. socijalni partneri i vlada odlučili su u Tripartitnom koordinacijskom odboru prilagoditi primjenu mehanizma indeksacije plaća za razdoblje 2006. – 2009. Modulacijom je periodično usklađivanje razina plaća u skladu s inflacijom odgođeno za najviše sedam mjeseci. To je bilo opravdano zabrinutošću za gospodarsku konkurentnost nakon brzog rasta cijena nafte. Tijekom tog razdoblja plaće su porasle za manje od općih cijena. Međutim, plaće se obično indeksiraju prema promjenama troškova života. Stoga, kada indeks potrošačkih cijena padne ili raste, oni se u načelu prilagođavaju u istom omjeru. Cilj je očuvati kupovnu moć zaposlenika. Osim toga, ne postoji koordinacija pregovaranja o plaćama, bilo između ili unutar razina pregovaranja.

Sektorski kolektivni ugovori u početku obuhvaćaju samo ona poduzeća koja pripadaju organizacijama poslodavaca koje su potpisale ugovor. Međutim, socijalni partneri na sektorskoj razini gotovo uvijek traže od vlade da ih proširi na cijeli sektor. Ministarstvo rada i zapošljavanja proglasilo je 2022. dva sektorska sporazuma "općom obvezom". Ne postoje drugi dobrovoljni mehanizmi produljenja ili primjene uvjeta kolektivnih ugovora.

Ne postoji mogućnost odstupanja od kolektivnih ugovora kako bi se plaće isplaćivale ispod razine kolektivnog ugovora. Odstupanje je moguće samo za isplatu plaća iznad razine kolektivnog ugovora. Osim toga, u skladu s načelom povoljnosti, kolektivni ugovori moraju biti u skladu sa zakonskim odredbama.

Kako bi djelomično ili u cijelosti otkazali kolektivni ugovor (uvijek sklopljen na određeno vrijeme), socijalni partneri moraju zatražiti njegov raskid u odnosu na otkazni rok utvrđen u kolektivnom ugovoru (najviše tri mjeseca). Zatim stranke moraju započeti nove pregovore, koji u svakom slučaju moraju započeti najkasnije šest tjedana prije nego što sporazum ili odredbe o kojima će se ponovno pregovarati stupe na snagu. Raskinuti kolektivni ugovor prestaje važiti čim novi ugovor stupi na snagu ili najkasnije prvog dana 12. mjeseca nakon zahtjeva za raskid, ali socijalni partneri mogu se dogovoriti o novom datumu isteka. Ako ne postoji zahtjev za raskid kolektivnog ugovora (ili neke njegove odredbe) prije datuma njegova isteka, on se produljuje za neodređeno razdoblje. Može se naknadno raskinuti uz poštivanje otkaznog roka utvrđenog u ugovoru.

U skladu s člankom L. 162-11 Zakona o radu, tijekom razdoblja valjanosti kolektivnog ugovora ugovorne strane moraju se suzdržati od poduzimanja bilo kakvih radnji koje bi mogle ugroziti njihovo poštovanje ugovora. Također se moraju suzdržati od sudjelovanja u bilo kakvom štrajku ili isključenju zbog predmeta reguliranog kolektivnim ugovorom.