Akteri i institucije u Nizozemskoj

Do 1980. vlada je igrala glavnu ulogu u nizozemskom sustavu industrijskih odnosa, posebno u pogledu određivanja plaća. Slika se od tada promijenila, a socijalni partneri su 2018. naveli da ministar socijalne skrbi i zapošljavanja ulaže posebne napore kako bi ih uključio.

Nizozemska vlada ima relativno dobro razvijen sustav savjetovanja sa socijalnim partnerima. Konzultacije se redovito održavaju u SER-u. Uzastopni kabineti često su uspostavili društvene pakte, obično putem bipartitnog STVDA-e.

Osim toga, Nizozemska ima visoko razvijen pristup sektorskom socijalnom dijalogu. U skladu s nacionalnom kulturom, sektorski sindikati i organizacije poslodavaca okupljaju se kako bi uspostavili kolektivne ugovore o radu kako bi regulirali i utvrdili pravila o radnom životu u predmetnim sektorima. Ti se sporazumi temelje na nacionalnim zakonima o radnim uvjetima, ali uzimaju u obzir i gospodarsku stvarnost određenih sektora pri razmatranju pitanja sektorske socijalne politike.

Glavni su akteri Ministarstvo socijalne skrbi i zapošljavanja, Nizozemsko tijelo za rad (Nederlandse Arbeidsinspectie) (prijašnji Inspektorat SZW), koje je također odgovorno za praćenje zdravlja i sigurnosti, SER i Agencija za socijalno osiguranje (Agencija za osiguranje zaposlenika (Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, UWV)), koja je odgovorna za naknade i reintegraciju nezaposlenih radnika i radnika s invaliditetom. Nadalje, Ministarstvo gospodarstva i klimatske politike (Ministerie van Economische Zaken en Klimaat) ključni je akter u politici radnog života jer je uključeno u donošenje politika za određene sektore. Sektorska stvarnost također mora biti uključena u donošenje politika, pa stoga i Ministarstvo socijalne skrbi i zapošljavanja sudjeluje na redovitim tripartitnim sastancima sa socijalnim partnerima.

Ministarstvo socijalne skrbi i zapošljavanja odgovorno je za većinu radnog zakonodavstva, praćenje kolektivnih ugovora, socijalni dijalog i inspekcijske aktivnosti povezane s radom, uključujući inspekciju radnih uvjeta.

Stvarnu inspekciju provodi nizozemsko tijelo za rad, koja obuhvaća ne samo radne uvjete, već i socijalne prijevare, minimalne plaće i nezakoniti rad.

Ne postoji poseban radni sud, a sukobi se rješavaju putem općeg pravosudnog sustava. Ne postoji poseban odbor za posredovanje za pitanja povezana s radom, uz jednu iznimku: "odbori trgovačkih društava" (bedrijfscommissies) mogu posredovati u sukobima između poslodavaca i radničkih vijeća na dobrovoljnoj osnovi.

Od 1945. zastupljenost socijalnih partnera na nacionalnoj razini vrlo je stabilna, s tri sindikalne i tri saveza poslodavaca članovi su tripartitnog SER-a i bipartitne STVDA-e. Pravna osnova njihova zastupanja (općenitija reprezentativnost) ograničena je na dekret iz 1980. o članstvu u SER-u. Ovom se uredbom utvrđuju samo vrlo široka pravila o reprezentativnosti. Malo je pravnih sukoba po pitanju reprezentativnosti. Međutim, smanjenje gustoće sindikata rezultiralo je raspravama o ulozi sindikata u sustavu kolektivnog pregovaranja (uključujući pitanje produljenja kolektivnih ugovora) te o reprezentativnosti i statusu SER-a (i u manjoj mjeri STVDA-e). Time se narušava legitimnost i reprezentativnost sklopljenih kolektivnih ugovora. To je također potaknulo mali, ali rastući trend malih sindikata koji predstavljaju mlađe radnike, profesionalce i samostalne samozaposlene, honorarne i slobodne radnike.

O sindikalnom zastupanju

U Nizozemskoj u zakonodavstvu nema ograničenja za članstvo u sindikatu. Gustoća naseljenosti Unije postupno se smanjuje i bila je nešto ispod 13 % u 2021., u odnosu na oko 40 % prije 30 godina. Smanjenje od 2011. do 2021. bilo je stabilno, ali sporo.

Krajolik je posljednjih desetljeća bio manje-više stabilan, osim osnivanja novog sindikata u sektoru osnovnog obrazovanja 2017. godine, PO u Actieju. Ovaj sindikat započeo je kao Facebook grupa i u kratkom vremenu podržalo ga je 45.000 učitelja. Bilo je i drugih slučajeva osnivanja novih sindikata kako bi obuhvatili radnike za koje se tradicionalno ne smatra da mogu biti dio sindikata. Alternativni sindikat (Alternative voor Vakbond, AVV), na primjer, ne smatra se tradicionalnim sindikatom, jer također predstavlja poduzetnike.

Važna karakteristika nizozemskog sustava kolektivnog pregovaranja je činjenica da je pokrivenost kolektivnim pregovaranjem mnogo veća (oko 73 %) od gustoće sindikata (ispod 15 %). Glavni razlog nije toliko produljenje kolektivnih ugovora (time se obuhvatu kolektivnog pregovaranja dodaje samo sedam postotnih bodova), već dužnost poslodavaca koji su stranke kolektivnog ugovora da jednako tretiraju organizirane i neorganizirane zaposlenike. To stvara dobro poznati problem "slobodnog jahanja" za sindikate: neorganizirani zaposlenici imaju iste koristi od sindikalnih aktivnosti kao i organizirani zaposlenici.

Jedan od problema za sindikate je povećanje prosječne dobi njihovih članova. Prosječna dob se postupno povećava, a dugoročno će to dovesti do niže gustoće (tj. kako najstariji zaposlenici odlaze u mirovinu). Nadalje, uspon fleksibilne radne snage – obično skupine s niskom stopom članstva u sindikatima – predstavlja prijetnju legitimnosti i reprezentativnosti postignutih kolektivnih ugovora.

Novi sindikati kao što su PO u Actieju i AVV pokazuju da se članstvo u sindikatima može povećati primjenom otvorenijeg i inkluzivnijeg pristupa članstvu i izravnom komunikacijom s članovima kako bi se utvrdile njihove potrebe, uključujući korištenje društvenih medija.

Članstvo u sindikatu i gustoća sindikata, 2011. – 2021.

Napomene: * Udio zaposlenika koji su članovi sindikata. ** Preliminarni podaci. *** Prethodni podaci bili su netočni prema našem izvoru. Ovaj redak pruža točne podatke. Članstvo zaposlenika u sindikatima izvedeno je za ukupnu sindikalnu pripadnost i prilagođeno, prema potrebi, za članove sindikata izvan aktivne, ovisne i zaposlene radne snage (tj. umirovljenike, samozaposlene radnike, studente, nezaposlene osobe). nije dostupno.

Izvori: CBS StatLine, 2021.; CBS StatLine, 2022a; OECD i AIAS, 2021.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Postoje tri glavna nacionalna međusektorska sindikata koji pregovaraju i savjetuju se o politici povezanoj sa zapošljavanjem i tržištem rada. To su Nizozemska konfederacija sindikata (Federatie Nederlandse Vakbeweging, FNV), Nacionalna federacija kršćanskih sindikata (Christelijk Nationaal Vakverbond, CNV) i Savez sindikata za profesionalce (Vakcentrale voor professionals, VCP). To su najveći sindikati u Nizozemskoj, a pregovaraju s vladom putem SER-a i STVDA-e. Glavni razvoj posljednjih godina bio je proces unutarnjeg restrukturiranja najvećeg saveza, FNV-a. Sadašnja struktura je jedna federacija, podijeljena u 28 ogranaka. CNV se također sastoji od niza sektorskih grana. Nadalje, neki sindikati (Nizozemska udruga za starije osobe (Algemene Nederlandse Bond voor Ouderen_._ ANBO), Opći neovisni sindikat (De Unie) i Federacija neovisnih sindikata (Unie van Onafhankelijke Vakorganisaties, UOV)) pridružili su se VCP-u).

Nije bilo većih promjena u glavnim sindikatima u Nizozemskoj. Međutim, postoji trend deunionizacije, kao što je slučaj u drugim europskim zemljama. Čini se da je to dovelo do malog, ali vidljivog trenda u kojem se pojavljuju novi sindikati koji privlače mlađe, raznolikije članove, kao što su AVV i De Unie, čije članstvo uključuje poduzetnike, fleksibilne radnike i radnike sa skraćenim radnim vremenom.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Napomena: * Preliminarni podaci.

Izvor: CBS StatLine, 2021.

O zastupanju poslodavaca

Svaki poslodavac ili organizacija podružnica može postati član organizacije poslodavaca. Ne postoje posebna prava ili obveze koje proizlaze iz zakonodavstva. Naravno, mogu postojati neka prava i obveze koje proizlaze iz statuta organizacije poslodavaca, u kojem se utvrđuju prava i obveze članova.

Posljednjih godina nije bilo važnih pomaka na strani poslodavaca.

Za razliku od sindikata, Statistički ured Nizozemske ne objavljuje podatke o gustoći organizacija poslodavaca. Međutim, procjenjuje se da je 80-90%, a nije se značajno promijenio od 2012. Nadalje, čini se da posljednjih godina nije bilo samostalnih analiza članstva u organizacijama poslodavaca.

Članstvo u organizacijama poslodavaca i gustoća organizacija, 2012. – 2020. (%)

Napomene: * Postotak zaposlenika koji rade u poduzeću koje je član bilo koje organizacije poslodavaca koja je uključena u kolektivno pregovaranje. n.a., nije dostupno.

Glavne organizacije poslodavaca

Glavne organizacije poslodavaca jesu Konfederacija nizozemske industrije i poslodavaca (Vereniging Nederlandse Ondernemers-Nederlands Christelijk Werkgeversverbond, VNO-NCW), Kraljevska udruga MKB-Nederland (Koninklijke Vereniging MKB-Nederland, MKB-Nederland) (koja predstavlja mala i srednja poduzeća) i Nizozemska poljoprivredna i hortikulturna udruga (Land en Tuinbouworganisatie Nederland, LTO Nederland) (zastupa poslodavce u poljoprivrednom sektoru). Ove tri federacije također su zastupljene u tripartitnom SER-u i dvostranom STVDA-i. VNO-NCW i MKB-Nederland surađuju i često rade zajedno kao jedna organizacija.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Izvori: VNO-NCW, 2021.; MKB-Nizozemska, 2021.; LTO Nizozemska, 2021.,

Najvažnije tripartitno tijelo je SER, koje se sastoji od jedne trećine predstavnika zaposlenika (iz tri glavne sindikalne konfederacije), jedne trećine predstavnika poslodavaca (iz tri glavne konfederacije poslodavaca) i jedne trećine neovisnih članova, koje imenuje vlada. SER je glavno savjetodavno tijelo vlade za sva glavna socioekonomska pitanja. Konzultacije su u obliku zahtjeva za savjet od vlade. Savjetovanja SER-a jednoglasna su i odražavaju konsenzus socijalnih partnera. Nekoliko ishoda savjetovanja činilo je temelj radnog zakonodavstva. Važni su primjeri savjetovanja o fleksigurnosti (1996.) i radnom vremenu (2007.). U 2017. godini pregovori između socijalnih partnera na različitim razinama zaustavljeni su u vezi s trima pitanjima: smanjenjem jaza između prava stalno zaposlenih i fleksibilnih radnika (posebno prava na otkaz), reformom mirovinskog sustava i promjenom sustava isplate plaća zaposlenicima u drugoj godini bolovanja (kolektivnog ili pojedinačnog, ovisno o poslodavcu). Treba spomenuti i bipartitnu STVDA, koja ima jednak broj članova iz glavnih federacija socijalnih partnera. STVDA i vlada u nekoliko su navrata pregovarali o "socijalnim paktovima", koji bi mogli biti temelj radnog zakonodavstva. Najnoviji primjer je socijalni pakt iz 2013., koji je rezultirao novim zakonodavstvom o otpuštanjima i fleksibilnim ugovorima, koje je stupilo na snagu 1. srpnja 2015. STVDA je, zajedno sa SER-om i njegovim članovima, također bila uključena u razvoj novog mirovinskog sporazuma 2019. godine.

Glavna tripartitna i bipartitna tijela

Glavni oblik zastupanja zaposlenika u nizozemskim poduzećima je radničko vijeće (ondernemingsraad). To je tijelo, koje se sastoji isključivo od predstavnika zaposlenika, koje se mora osnovati u poduzećima s više od 50 zaposlenika i ima opsežna prava informiranja i savjetovanja te određene ovlasti donošenja odluka. U poduzećima s između 10 i 50 zaposlenikapersoneelsvertegenwoordiging) s manje opsežnim pravima informiranja i savjetovanja i mora se osnovati na zahtjev većine radne snage. Ta tijela predstavljaju radnike u poduzeću u pogledu internih aktivnosti i politika specifičnih za poduzeće koje razmatraju razine upravljanja unutar organizacije.

U poduzećima s 10 do 50 zaposlenika, u nedostatku bilo kojeg tijela, poslodavac mora dva puta godišnje održati sastanak zaposlenika na kojem svaki zaposlenik može izraziti svoje mišljenje, na kojem poslodavac mora predstaviti račune poduzeća, pružiti informacije o općem stanju poduzeća i o politici zapošljavanja te se savjetovati sa zaposlenicima o odlukama koje mogu dovesti do gubitka radnih mjesta ili do velike promjene u radu najmanje četvrtine radne snage.

Prisutnost sindikata na razini radnog mjesta relativno je rijetka i postoji uglavnom u sektorima koji tradicionalno imaju snažnu sindikalnu udruživanje (kao što su metalni sektor i lučki sektor). Predstavnici radnika u poduzeću obično ne sudjeluju u socijalnom dijalogu ili kolektivnim pregovorima o radu, iako naravno postoje iznimke u svim sektorima.

Urednost, sastav i nadležnosti tijela

Napomena: nije dostupno.

Izvor: Zakon o radničkim vijećima.