Industrijske tužbe i sporovi u Nizozemskoj

Sindikati (i pojedinačni zaposlenici) imaju pravo na štrajk. To pravo nije utvrđeno nizozemskim pravom, ali Vrhovni sud presudio je da članak 6. Europske socijalne povelje Vijeća Europe (kojim se priznaje pravo radnika i poslodavaca na kolektivnu akciju u slučajevima sukoba interesa, uključujući pravo na štrajk) ima izravan učinak u Nizozemskoj. Međutim, sudska praksa utvrdila je da pravo na štrajk nije bez ograničenja. Interesi trećih strana ne bi trebali biti nerazmjerno oštećeni (na primjer, održavanjem štrajkova u prometu tijekom špice). Uobičajeni oblik je prekid rada, na vrlo kratko ili dulje razdoblje, nakon čega slijede štafetni štrajkovi (kratki uzastopni štrajkovi u različitim tvrtkama) u cijelom sektoru i štrajkovi podrške (koji su povijesno bili rjeđi u Nizozemskoj).

Mnogi kolektivni ugovori sadrže klauzule kojima se ograničava primjena sindikalnih akcija i poslodavaca i zaposlenika tijekom trajanja kolektivnog ugovora u vezi s pitanjima koja se rješavaju u sporazumu. One su poznate kao mirovne klauzule. Sudska praksa utvrdila je da se mirovna klauzula podrazumijeva čak i ako takva odredba nije izričito dogovorena. Međutim, zaposlenici mogu poduzeti mjere u vezi s drugim pitanjima – na primjer, ako njihov poslodavac prekrši sporazum. Ne postoji zakonska obveza da se glasački listići održe prije raspisivanja industrijske akcije. Smatra se da je mirni štrajk obuhvaćen pravom na štrajk.

Ne postoji zakonski sustav mirenja, mirenja ili arbitraže u industrijskim sporovima, iako neki kolektivni ugovori predviđaju postupke zajedničkog rješavanja sporova.

Razvoj industrijskih akcija, 2017. – 2022.

Napomena: nije dostupno.

Izvor: CBS StatLine, 2022b.

Nizozemska statistika izvještava da je 2017. obilježio vrhunac štrajkova u Nizozemskoj, s 32 štrajka, što je najveći broj od 1989. i najveći broj uključenih pojedinaca. Ovi štrajkovi doveli su do jedne od najviših zabilježenih razina izgubljenih radnih dana zbog štrajkova, ukupno 306.300 izgubljenih dana i utjecali na 146.900 radnika (CBS, 2018a). Unatoč manjem broju štrajkova u narednim godinama, broj izgubljenih radnih dana nastavio je rasti, posebno zbog štrajkova velikih razmjera u ključnim sektorima, kao što je zdravstvo. Do 2019. godine 26 štrajkova rezultiralo je još većim gubitkom od 391.000 radnih dana, u kojima je sudjelovalo 318.700 radnika.

U 2020. godini, iako je broj štrajkova značajno pao na samo 9, broj izgubljenih radnih dana po štrajku dosegao je novi rekord. U prosjeku je izgubljeno 23.444 dana po štrajku, s ukupno 211.000 izgubljenih radnih dana i 105.300 uključenih radnika. Zbog toga je 2020. godina bila značajna po velikom utjecaju u odnosu na mali broj štrajkova.

Nakon 2020. štrajkovska aktivnost počela se oporavljati, a 2021. zabilježena su 22 štrajka. Međutim, 2021. je imala najniže ukupne brojke u posljednjih pet godina, sa samo 59,300 izgubljenih radnih dana i uključenih 28,200 radnika (CBS StatLine, 2022b). Unatoč fluktuacijama u broju štrajkova, učinak štrajkova u smislu izgubljenih radnih dana i uključenih radnika dosegao je vrhunac 2019. i 2020., naglašavajući kako manji, ali veći štrajkovi u ključnim sektorima mogu imati značajan učinak.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Ne postoji službeni mehanizam za rješavanje sporova i nema odbora. Vrlo rijetko vlada imenuje posrednike u dugotrajnim sukobima, ali samo u iznimnim okolnostima.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Neki kolektivni ugovori osnivaju odbore za rješavanje sukoba koji nastaju u vezi s postojećim ugovorom. Ne postoje posebna tijela sa stalnim zadaćama kao što su praćenje i provedba kolektivnih ugovora ili olakšavanje usluga mirenja. Prvi korak koji preporučuju vlada i pravosudna tijela je zatražiti pomoć posrednika. Ako pojedinačni sporovi eskaliraju, mogu se iznijeti na sud. Taj postupak obično započinje na regionalnoj razini, na područnom sudu (kantonrechter). UWV također može biti uključen u preispitivanje zahtjeva poslodavaca da otpuste zaposlenike. Obično je uključen u slučajeve kada poslodavac želi otpustiti zaposlenika; UWV ispituje zahtjev i osnovu za proglašenje osobe viškom te ocjenjuje pravnu valjanost zahtjeva. Međutim, ako se ne može postići dogovor, okružni sud prvi je korak u službenim sudskim postupcima.

Korištenje alternativnih mehanizama rješavanja sporova

Za rješavanje sporova može se koristiti posredovanje, ali to ovisi o stranama u sukobu. Za privatne posrednike postoji sustav certificiranja. Nema kvantitativnih informacija, ali medijacija se rijetko primjenjuje. Kao što je gore navedeno, slučajevi u kojima se poslodavci i zaposlenici ne mogu dogovoriti (kao što su kolektivne akcije i štrajkovi), kao i pojedinačni sporovi, mogu se pokrenuti na sudsko rješavanje sporova. Ne postoje radni sudovi, ali postoje opći područni sudovi.

Nema mnogo statistika o rješavanju sporova. Nacionalni ured za statistiku održava podatke o tome koliko je ljudi otpušteno ili otpušteno putem UWV-a i okružnog suca. Čini se da ne postoje ažurirani podaci o korištenju izmiritelja u Nizozemskoj.

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova, 2012. – 2022.

Napomene: * Ovi se podaci više ne ažuriraju zbog gubitka financijskih sredstava (CBS, 2018b).

Izvor: CBS, 2017.