Akteri i institucije u Poljskoj

Ministarstvo obitelji, rada i socijalne politike (Ministerstwo Rodziny, Pracy i Polityki Społecznej, MRPiPS) trenutačno se bavi pitanjima socijalnog dijaloga (putem posebnog odjela) i osigurava infrastrukturu (prostorije te organizacijsku i tehničku potporu) za tripartitni socijalni dijalog na nacionalnoj razini (tj. RDS) i za sektorska tijela za socijalni dijalog (u većini slučajeva odbori su pridruženi MRPiPS-u). MRPiPS također vodi registar radničkih vijeća i kolektivnih ugovora s više poslodavaca te je odgovoran za raspravu o novim propisima radnog prava koje je predložila vlada sa socijalnim partnerima. Krajem 2020. radna pitanja prešla su iz MRPiPS-a u poslovno orijentirano ministarstvo, tadašnje Ministarstvo razvoja, rada i tehnologije (Ministerstwo Rozwoju, Pracy i Technologii), koje je postalo Ministarstvo gospodarskog razvoja i tehnologije (Ministerstwo Rozwoju i Technologii, MRiT). U 2021. MRiT je oslabljen jer su se radna pitanja vratila u MRPiPS. Trenutno su i MRPiPS i MRiT politički slabi i ovise o premijeru i čelnicima političkih stranaka. Ministarstvo nacionalnog obrazovanja (Ministerstwo Edukacji Narodowej) spojeno je s Ministarstvom znanosti i visokog obrazovanja (Ministerstwo Nauki i Szkolnictwa Wyższego) i preimenovano u Ministarstvo obrazovanja i znanosti (Ministerstwo Edukacji i Nauki).

Državna inspekcija rada (PIP) središnje je upravno tijelo (na čelu s glavnim inspektorom rada, kojeg imenuje parlament) odgovorno za praćenje poštovanja i provedbu zakona o radu. PIP nadzire Vijeće za zaštitu rada (Rada Ochrony Pracy). Konkretno, ovlasti PIP-a odnose se na poštovanje prava zaposlenika, poštovanje propisa o zdravlju i sigurnosti, zakonitost zapošljavanja te pružanje pomoći i savjeta građanima u pitanjima koja se odnose na radno pravo. Na vojvodskoj (regionalnoj) razini postoje okružni inspektorati rada (Okręgowe Inspektoraty Pracy) čija je zadaća (osim gore navedenih) registracija novih i izmijenjenih kolektivnih ugovora s jednim poslodavcem. Inspektori rada obavljaju svoje dužnosti poduzimanjem preventivnih mjera (širenje znanja, promicanje zdravlja i sigurnosti na radu te savjetovanje poslodavaca i zaposlenika) i revizija na radnom mjestu (kontrola na licu mjesta i neizravne istrage). Postoje dvije kategorije revizija, rutinske i namjerne (planirane), pri čemu je potonja usmjerena na inspekciju određenih sektora ili poduzeća.

Radni sudovi zasebne su i samostalne organizacijske jedinice općih (lokalnih, okružnih i žalbenih) sudova i nadležni su za odlučivanje i odlučivanje o radnim pitanjima (zahtjevi koji se odnose na radni odnos i radni odnos, zahtjevi koji se odnose na druge pravne odnose na koje se primjenjuju propisi radnog prava, utvrđivanje postojanja radnog odnosa i nagodba o naknadi štete u slučajevima nesreća na radu i profesionalnih bolesti). Na radnim sudovima postoji postupak u dva koraka.

Centar za socijalno partnerstvo "Dijalog" (Centrum Partnerstwa Społecznego "Dialog") institucija je pod kontrolom države odgovorna za promicanje socijalnog dijaloga (poticanjem i održavanjem javne rasprave, istraživačkih i izdavačkih aktivnosti).

Reprezentativnost organizacija socijalnih partnera na nacionalnoj razini uređena je Zakonom o Vijeću za socijalni dijalog i drugim tijelima socijalnog dijaloga iz 2015. Međutim, uvjeti koje socijalni partneri moraju ispuniti i dalje su identični prethodno obvezujućem zakonodavstvu. Sindikati moraju biti jedan od sljedećih i moraju imati najmanje 300.000 članova, koji obuhvaćaju subjekte koji posluju u najmanje polovici svih odjeljaka Poljske klasifikacije djelatnosti (PKD, Polska Klasyfikacja Działalności), ali ne može se računati više od 100.000 članova zaposlenih u određenoj sekciji PKD-a:

• sindikat na nacionalnoj razini

• udruženje sindikata na nacionalnoj razini

• međusindikalna organizacija na nacionalnoj razini (konfederacija)

Za organizacije poslodavaca uvjeti su sljedeći.

• Moraju nastaviti s operacijama na nacionalnoj razini.

• Subjekti članovi moraju ukupno zaposliti najmanje 300.000 ljudi.

• Subjekti članovi moraju nastaviti s poslovanjem u najmanje polovici svih odjeljaka PKD-a, ali za svaki odjeljak ne može se računati više od 100.000 zaposlenika.

O sindikalnom zastupanju

Zakon o sindikatima iz 1991. daje pravo osnivanja sindikata zaposlenicima – odnosno osobama koje rade na temelju ugovora o radu.

Ostale veće kategorije radnika koji su isključeni iz članstva u sindikatu su suci, državni službenici u državnoj upravi, profesionalni vojnici i dužnosnici Ureda za državnu zaštitu (Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego). Postoje i posebne kategorije osoba aktivnih na tržištu rada koje nemaju pravo osnivanja sindikata, ali imaju pravo pridružiti se postojećim sindikalnim organizacijama, uključujući umirovljenike, nezaposlene, radnike na daljinu i radnike preko poduzeća za privremeno zapošljavanje. Postoje i posebni propisi o članstvu u sindikatu za policijske službenike, graničare, zatvorske čuvare i Državnu vatrogasnu službu (Państwowa Straż Pożarna), kao i zaposlenike Vrhovne nadzorne komore (Najwyższa Izba Kontroli).

Zbog uske definicije prava na udruživanje u Zakonu o sindikatima, samozaposlene osobe i osobe koje rade na temelju građanskopravnih ugovora nemaju pravo učlanjivati se u sindikate ili ih organizirati. Budući da je za osnivanje sindikata na razini poduzeća potrebno najmanje 10 zaposlenika, oni koji rade u mikropoduzećima (oko 40% svih zaposlenika) također su efektivno isključeni.

Nakon iznenadnog vala deunionizacije 1990-ih, gustoća sindikata u 2004. iznosila je 21,5% prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Prema najnovijem istraživanju Centra za istraživanje javnog mnijenja (CBOS), gustoća sindikata u 2021. iznosila je 10,5%.

Članstvo i gustoća sindikata, 2010. – 2021.

Napomene: * Udio zaposlenika koji su članovi sindikata. ** Na temelju CBOS-a (2013.), CBOS-a (2014.), CBOS-a (2015.), CBOS-a (2017.), CBOS-a (2019.), CBOS-a (2021.). *** Članstvo zaposlenika u sindikatima proizlazi iz ukupnog (radničkog) članstva u sindikatu i prema potrebi prilagođeno za članove sindikata koji nisu aktivna, ovisna i zaposlena radna snaga (tj. umirovljenici), samozaposleni radnici, studenti i nezaposlene osobe). Autorovi vlastiti izračuni temeljeni na izvješćima CBOS-a. Autorovi vlastiti izračuni na temelju izvješća CBOS-a i Eurostata [lfsa_egan], podataka o zaposlenosti. AIAS ICTWSS, Amsterdamski institut za napredne studije rada Institucionalne karakteristike sindikata, određivanje plaća, državna intervencija i socijalni paktovi; n.a., nije primjenjivo.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Ukupno tri sindikalne organizacije u Poljskoj ispunjavaju kriterije reprezentativnosti na nacionalnoj razini (vidjeti tablicu u nastavku) i sudjeluju u RDS-u. To su Nezavisni samoupravni sindikat solidarnost (Niezależny Samorządny Związek Zawodowy Solidarność, NSZZ Solidarność), Svepoljski savez sindikata (Ogólnopolskie Porozumienie Związków Zawodowych, OPZZ) i Forum sindikata (Forum Związków Zawodowych, FZZ).

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Izvori: Samoprijavljeni podaci (podaci dobiveni od predstavnika sindikata) za NSZZ Solidarność i OPZZ; procjena na temelju CBOS-a (2013.), CBOS-a (2014.), CBOS-a (2015.), CBOS-a (2017.), CBOS-a (2019.), CBOS-a (2021.) i Eurostata [lfsa_eegaed.], podaci o broju zaposlenih za 2019. godinu.

Od 2020. nije došlo do većih organizacijskih promjena unutar sindikalnog pokreta. Od 2013. godine postoji neviđena razina suradnje između tri glavne sindikalne konfederacije. Prvo, tri sindikata donijela su jednoglasnu odluku o napuštanju socijalnog dijaloga na središnjoj razini. Nakon toga pokrenuli su kampanju protiv vladine politike (sjednice odbora bile su zatvorene za javnost i također nisu snimane, što je izazvalo prigovore njegovih članova, ali vlada, koja je bila organizator sastanaka, to nije namjeravala mijenjati) te su zajedno surađivali u pripremi reformskih prijedloga Tripartitnog povjerenstva za socijalna i gospodarska pitanja. Sindikati su bili glavni arhitekti novog zakonodavstva o tripartitnom socijalnom dijalogu donesenog 2015. Od tri, NSZZ Solidarność uživa najbolji odnos s vladom; na primjer, savjetuje se o temama izvan dnevnog reda RDS-a. Također podupire vladu u njezinom stalnom sukobu sa Sindikatom poljskih učitelja (Związek Nauczycielstwa Polskiego).

U svibnju 2018. Jan Guz je četvrti put zaredom ponovno izabran za predsjednika OPZZ-a na devetom nacionalnom kongresu. Nakon neočekivane smrti u svibnju 2019., Andrzej Radzikowski izabran je za predsjednika OPZZ-a. U prosincu 2022. zamijenio ga je Piotr Ostrowski, koji je bio potpredsjednik od 2018. U svibnju 2018. godine Dorota Gardias ponovno je izabrana za predsjednicu FZZ-a na petom nacionalnom kongresu. U listopadu 2018. NSZZ Solidarność održao je svoju 29. nacionalnu konvenciju i ponovno izabrao Piotra Dudu za predsjednika na još jedan četverogodišnji mandat.

O zastupanju poslodavaca

Svaki poslodavac može se pridružiti organizaciji poslodavaca. Organizacije poslodavaca nisu se posebno brzo razvijale u godinama koje su prethodile pripremi prethodnog izvješća. Međutim, 2011. godine Poslodavci Poljske (Pracodawcy Rzeczypospolitej Polskiej) izvijestili su o velikom povećanju obujma ukupnog zapošljavanja svojih povezanih poslodavaca, tvrdeći da ta brojka iznosi oko pet milijuna ljudi (koji rade za približno 10 000 poslodavaca). Poslodavci Poljske objavili su 2012. da je u njihovim poduzećima članicama ukupno radilo oko četiri milijuna zaposlenika. Stoga je teško procijeniti trenutnu gustoću organizacija poslodavaca. Čini se da je situacija u vezi s članstvom stabilna posljednjih godina. Neke organizacije na svojim internetskim stranicama izvještavaju o blagom smanjenju (npr. Business Centre Club (BCC)) ili povećanju broja članova (npr. Unija poduzetnika i poslodavaca (Związek Przedsiębiorców i Pracodawców, ZPP). Međutim, informacije koje su dostavili poljski poslodavci ponovno sugeriraju znatno povećanje.

Članstvo i gustoća organizacija poslodavaca, 2012. – 2020.

Napomena: * Postotak zaposlenika koji rade u poduzeću koje je član bilo koje organizacije poslodavaca koja je uključena u kolektivno pregovaranje.

Glavne organizacije poslodavaca

Postoji šest nacionalnih organizacija poslodavaca koje imaju sjedišta u RDS-u: BCC, Konfederacija Lewiatan, Poslodavci Poljske, Savez poljskih poduzetnika (Federacja Pracodawców Polskich, FPP), Poljska obrtnička udruga (Związek Rzemiosła Polskiego, ZRP) i ZPP. ZPP se pridružio RDS-u u studenom 2018. nakon što je sud priznao da ispunjava reprezentativne kriterije. FPP se pridružio RDS-u 2020. godine. Informacije o sudjelovanju u kolektivnom pregovaranju prikupljaju se kroz autorove vlastite aktivnosti praćenja.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Trodijelna i bipartitna tijela i dogovor

Institucionalni okvir za tripartitni socijalni dijalog iz temelja se promijenio 2015. godine. Na središnjoj razini, glavno tijelo je RDS. Članove RDS-a čine predstavnici vlade koje imenuje premijer te predstavnici sindikalnih konfederacija i organizacija poslodavaca koji su reprezentativni na nacionalnoj razini.

Jedanaest tematskih timova djeluje unutar RDS-a. Timovi se bave temama međusektorskog socijalnog dijaloga, kao što su državna ekonomska politika, tržište rada, radno pravo, proračun socijalnog osiguranja, plaće i socijalne naknade. Postoji i 18 tripartitnih sektorskih odbora (trójstronne zespoły branżowe), koji savjetuju vladu o pitanjima vezanim uz probleme pojedinih grana nacionalnog gospodarstva.

Na regionalnoj razini regionalna vijeća za socijalni dijalog (wojewódzkie rady dialogu społecznego) služe kao tripartitne institucije za socijalni dijalog koje preuzimaju savjetodavnu ulogu o pitanjima relevantnima za socijalne partnere na lokalnoj razini.

Glavna tripartitna i bipartitna tijela

Glavni kanal zastupanja zaposlenika na razini radnog mjesta je putem sindikalnih organizacija na razini poduzeća (zakładowe organizacje związkowe). Za osnivanje novog sindikata na razini tvrtke potrebno je najmanje 10 članova, koji naknadno trebaju obavijestiti sud kako bi se novi sindikat registrirao. Zaposlenici koji rade na odvojenim radnim mjestima (na primjer poduzeća s više poslovnih jedinica) mogu se pridružiti međutrgovačkoj sindikalnoj organizaciji (międzyzakładowe organizacje związkowe), ali to je relativno rijetko. Sindikati na radnom mjestu ili izravno pripadaju (kao u slučaju NSZZ Solidarność, jer je to opći sindikat radnika) ili su povezani sa sektorskim i/ili regionalnim strukturama.

Radnička vijeća postoje od 2006. godine. Da bi se uspostavilo radničko vijeće, najmanje 10% zaposlenika koji rade za poslodavca treba zatražiti izbor (opće glasovanje) u to tijelo. Radničko vijeće bira se na mandat od četiri godine. Između 2006. i 2008. godine prag za osnivanje radničkog vijeća bio je 100 zaposlenih. Trenutno poslodavci s najmanje 50 zaposlenika moraju dopustiti osnivanje radničkog vijeća. Do 2009. zakon je predviđao dva puta za osnivanje radničkog vijeća: na radnim mjestima koja nisu sindikalno organizirana, vijeće bi se biralo općim glasovanjem, dok bi na sindikalnim radnim mjestima vijećnike imenovali sindikati na razini poduzeća. Ustavni sud je 2008. godine presudio da se tim propisima krši Ustav. Nakon amandmana 2009. godine, sva radnička vijeća sada dolaze s općih izbora, ali na sindikalnim radnim mjestima sindikati su općenito uspjeli zadržati kontrolu nad tijelima.

Regulacija, sastav i nadležnosti tijela