Profil zemlje radnog vijeka za Poljsku
Ovaj profil opisuje ključne značajke radnog života u Poljskoj. Cilj mu je pružiti relevantne popratne informacije o strukturama, institucijama, akterima i relevantnim propisima koji se odnose na radni život.
To uključuje pokazatelje, podatke i regulatorne sustave o sljedećim aspektima: akteri i institucije, kolektivni i individualni radni odnosi, zdravlje i dobrobit, plaće, radno vrijeme, vještine i osposobljavanje te jednakost i nediskriminacija na radnom mjestu. Profili se sustavno ažuriraju svake dvije godine.
Poljski bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku bio je 47 % veći u 2022. nego u 2012. Rast BDP-a u 2021. iznosio je 6,7 %, što je oporavak od smanjenja uzrokovanog bolešću COVID-19 u 2020. U 2022. rast BDP-a usporio se na 4,9 %, što je rezultat koji je bio bolji od očekivanog u danim okolnostima. Stope nezaposlenosti 2022. ostale su niske, s prosječnom godišnjom stopom nezaposlenosti od 2,9 %, što je znatno ispod prosjeka EU27 (6,2 %). Unatoč apsorpciji približno 800 000 ukrajinskih izbjeglica na poljsko tržište rada, do kraja 2022. nezaposlenost je ostala na 2,9 %, dok je nezaposlenost mladih u drugoj polovici 2022. porasla na 10,8 %.
Građani EU-a/Europskog gospodarskog prostora mogu se zaposliti u Poljskoj bez radne dozvole, baš kao i poljski građani, u skladu s načelom slobodnog kretanja osoba (pravila o provedbi slobodnog kretanja osoba uređena su Direktivom 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica).
Traženje posla može se obaviti pojedinačno od strane tražitelja posla ili putem sljedećih institucija: javne uprave za zapošljavanje (rada), koja vodi Centralnu bazu ponuda za posao (potrebna je registracija); mreža europskih službi za zapošljavanje (EURES); Volonterski radni snagovi (Ochotnicze Hufce Pracy), koji pružaju usluge zapošljavanja uglavnom za mlade; privatne agencije za zapošljavanje (ovo je licencirana djelatnost; takvim agencijama mora se izdati potvrda koju izdaju regionalne vlasti – odnosno vojvodski maršal); i internetske stranice (odnosno putem oglasa za posao koje izravno postavljaju poslodavci).
Količina neprijavljenog rada posljednjih je godina ostala stabilna. Prema Statističkom uredu Poljske (Główny Urząd Statystyczny, GUS), 5,4% svih zaposlenih (odnosno oko 880.000 ljudi) obavljalo je neregistrirani rad u 2017., u usporedbi s 4.5% (otprilike 700.000) u 2014. Nažalost, od 2022. GUS više ne daje te podatke.
Više informacija možete pronaći na sljedećim web stranicama:
Europska komisija: EURES – život i rad u Poljskoj
Eurofound: Europski rječnik industrijskih odnosa – Neprijavljeni rad
Zakonom o radu (Kodeks pracy) uređuju se prava i dužnosti zaposlenika i poslodavaca u Poljskoj. Veliki pokušaj reforme Zakona o radu propao je 2018. jer je poljski parlament odlučio da neće donijeti dva nacrta propisa (jedan koji se bavi pojedinačnim, a drugi kolektivnim radnim odnosima).
U 2017. godini na snagu su stupili propisi kojima se uvodi minimalna plaća po satu (13 PLN (3,12 EUR na dan 15. srpnja 2024.), povećana na 18,30 PLN (4,07 EUR) u 2021.). Otprilike 0,5 milijuna ljudi na tržištu rada, za koje je rad na temelju vanjskih ugovora glavni oblik djelatnosti, imalo je koristi od novog zakona.
Godine 2018. izmijenjen je Zakon o sindikatima (Ustawa o związkach zawodowych) kojim se pravo na udruživanje proširuje na "osobe koje obavljaju plaćeni rad", bez obzira na pravnu osnovu njihova radnog odnosa. Međutim, nezaposlenici moraju ostati u odnosu sa svojim poslodavcem šest mjeseci prije nego što "steknu" svoje pravo na sindikalnu podobnost. Velika većina izmjena stupila je na snagu 1. siječnja 2019. Izmijenjen je i Zakon o Vijeću za socijalni dijalog i drugim tijelima za socijalni dijalog (Ustawa o Radzie Dialogu Społecznego i innych instytucjach dialogu społecznego), pri čemu je maksimalan broj delegata socijalnih partnera u Vijeću za socijalni dijalog (Rada Dialogu Społecznego, RDS) postigao 25 na svakoj strani.
U 2020. godini zbog pandemije u Zakon o radu uvedeni su opsežni mehanizmi zaštite radnih mjesta. Poslodavci (u početku svi, ali od sredine 2020. samo oni u sektorima kao što su ugostiteljstvo i rekreacija) mogli su se prijaviti za subvencije (odnosno "Antikrizni štit" (Tarcza Antykryzysowa)). Iznos koji su morali vratiti bio je ograničen ako su uspjeli zadržati razinu zaposlenosti. Tijekom pandemije zaposlenici su također mogli pristupiti potporama za zapošljavanje i subvencijama iz Fonda rada (Fundusz Pracy) i Ustanove za socijalno osiguranje (Zakład Ubezpieczeń Społecznych, ZUS).
U 2020. godini privremeno su ublažene neke odredbe Zakona o radu koje se odnose na obvezni plaćeni dopust i otpremnine. Rad na daljinu uveden je u Zakon o radu – isprva na način fleksibilnih, privremenih mjera, ali je u Zakon o radu dodano novo poglavlje o radu koje je stupilo na snagu u travnju 2023. Ovo novo poglavlje obuhvaća područja zdravlja i sigurnosti te financijskog sudjelovanja poslodavca u troškovima rada na daljinu. Također potiče roditelje male djece, trudnice i njegovatelje da rade na daljinu.
Industrijski odnosi i socijalni dijalog u Poljskoj uređeni su Zakonom o radu, Zakonom o sindikatima, Zakonom o organizacijama poslodavaca (Ustawa o rozwiązywaniu sporów zbiorowych) i Zakonom o Vijeću za socijalni dijalog i drugim tijelima socijalnog dijaloga (Ustawa o Radzie Dialogu Społecznego i innych instytucjach dialogu społecznego).
Industrijski odnosi u Poljskoj mogu se opisati kao mješavina pluralizma, neokorporativizma i etatizma, što se odražava u različitim oznakama koje se koriste za opisivanje situacije, uključujući "iluzorni korporativizam" (Ost, 2000), "pluralizam" (Meardi, 2002) i 'lažni korporativizam' (King, 2007). Za Bechtera i suradnike (2012.), Poljska je (kao i druge zemlje u srednjoj i istočnoj Europi) "mješoviti" ili "prazni" slučaj. Novije analize pružile su dokaze o nastajanju neoetativizma (s rastućim državnim voluntarizmom) (Czarzasty i Mrozowicki, 2018). Poljski industrijski odnosi kombiniraju visoku razinu decentralizacije kolektivnog pregovaranja s relativno slabim institucijama socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini (RDS i, ranije, Tripartitna Komisija za socijalna i gospodarska pitanja (Trójstronna Komisja ds. Społeczno-Gospodarczych)) i nerazvijenog kolektivnog pregovaranja na razini industrije. Većina kolektivnih pregovora odvija se na razini poduzeća.
Gustoća članstva slaba je i među sindikatima i među organizacijama poslodavaca. Dugi niz godina postoji važna politička podjela između sindikata, odražavajući njihovu komunističku i antikomunističku prošlost. "Natjecateljski pluralizam" (Gardawski, 2003.) sindikata odražava njihovu fragmentaciju i međusindikalno natjecanje.
Država igra važnu ulogu u poljskim industrijskim odnosima. Prvo, važan je poslodavac jer je 2021. 17,6 % zaposlenika radilo u javnom sektoru u Poljskoj (ta brojka uključuje samo zaposlenike u upravi i javnim službama i ne obuhvaća tvrtke s dominantnim državnim vlasništvom). Drugo, nacionalno zakonodavstvo i dalje je osnovna referentna točka za utvrđivanje minimalnih plaća i radnih uvjeta za većinu zaposlenika u privatnom sektoru zbog ograničene pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem na svim razinama. Treće, državna tijela imaju ključnu ulogu u tripartitnom socijalnom dijalogu na nacionalnoj i regionalnoj razini.
U lipnju 2015. usvojen je novi zakon kojim se ponovno uspostavlja sustav tripartitnog socijalnog dijaloga u zemlji, a u listopadu su s radom započela nova tripartitna tijela. Nakon pobjede Andrzeja Dude na predsjedničkim izborima u lipnju 2015., u listopadu 2015. njegova bivša stranka – Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) – pobijedila je na parlamentarnim izborima, osiguravši većinu mjesta u oba doma. Početnu fazu djelovanja nove vlade obilježio je niz promjena u pravnom okruženju koje su u korist zaposlenika (kao što je gore navedeno) i relativno velika pažnja vlade prema tripartitnim konzultacijama. Međutim, od 2017. sve je više znakova povratka selektivnom pristupu bivše vlade tripartizmu (obilježenom izbjegavanjem ili zanemarivanjem tripartitnih konzultacija kad god se na njih gleda kao na prepreku ispunjavanju ciljeva vladine politike). PiS je 2019. ponovno pobijedio na parlamentarnim izborima, ali je izgubio neovisnu većinu u Senatu, koji je gornji dom parlamenta (njegove su zakonodavne nadležnosti, međutim, znatno manje od onih donjeg doma, odnosno Sejma). Andrzej Duda je 2020. ponovno izabran na dužnost predsjednika. Tijekom pandemije nastavila se aktivnost RDS-a, ali se, prema mišljenju nekih predstavnika sindikata, kvaliteta socijalnog dijaloga postupno pogoršava na svim razinama. Vlada je planirala uvesti mogućnost da premijer razriješi članove RDS-a, ali su socijalni partneri tu ideju uspješno blokirali. U listopadu 2022. predsjednika Konfederacije Lewiatan (Konfederacja Lewiatan) (jedne od glavnih organizacija poslodavaca u RDS-u) pritvorio je Središnji ured za borbu protiv korupcije (Centralne Biuro Antykorupcyjne) tijekom sastanka izvršnog odbora RDS-a i na dan godišnje konferencije Konfederacije Lewiatan – Europskog foruma za nove ideje (Europejskie Forum Nowych Idei) – u Sopotu. Slučaj tužitelja bio je toliko slab da se sudovi nisu složili oko privremenog uhićenja. Do danas slučaj nije zaključen. Međutim, ovaj događaj rezultirao je značajnim pogoršanjem odnosa između RDS-a i vlade. Članovi RDS-a također su naveli da se osjećaju marginaliziranima u procesu javnih konzultacija i istaknuli su da, u vezi s nekim idejama, vlada savjetuje samo svoje preferirane organizacije (i na strani sindikata i na strani poslodavaca).
Članovi RDS-a također se nadaju da se njihov položaj može ojačati kao rezultat reformi nacionalnog plana oporavka i otpornosti (Krajowy Plan Odbudowy), ali one su odgođene.
