Industrijske tužbe i sporovi u Poljskoj

Pravo na štrajk osigurano je Ustavom i konvencijama Međunarodne organizacije rada (koje je ratificirala Poljska, a time i obvezujuće). Konkretno, Zakon o rješavanju kolektivnih sporova iz 1991. definira uvjete štrajka. Da biste pokrenuli štrajk, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti.

• Kolektivni spor nije riješen zbog neuspjelih pregovora i neuspješnog posredovanja.

• Mogućnost štrajka treba navesti u obavijesti o kolektivnom sporu dostavljenoj poslodavcu, a štrajk se ne može pokrenuti ranije od 14 dana nakon obavijesti.

• Prilikom donošenja odluke o pokretanju štrajka, zastupanje zaposlenika u kolektivnom sporu trebalo bi uzeti u obzir jesu li zahtjevi proporcionalni potencijalnim gubicima koje štrajk može prouzročiti.

Štrajk se može sazvati unatoč neispunjavanju gore navedenih uvjeta ako su nezakonite radnje poslodavca spriječile pregovore ili posredovanje ili ako poslodavac raskine radni odnos s voditeljem štrajka.

Kolektivni spor (spór zbiorowy) je industrijski spor koji nastaje kao posljedica neslaganja između zastupanja zaposlenika (sindikata) i poslodavca o pitanjima kao što su radni uvjeti, plaća ili socijalne naknade te prava i sloboda udruživanja zaposlenika ili drugih skupina radnika koji imaju pravo na članstvo u sindikatu. Određene profesionalne skupine nemaju pravo ulaziti u kolektivni spor: policajci i dužnosnici Graničarske straže (Straż Graniczna), Državne zatvorske službe (Służba Więzienna), Državne vatrogasne službe i Vrhovne nadzorne komore (državni revizor).

Ako se čini da postupak mirenja ne dovodi do rješavanja kolektivnog spora u zakonskom roku ("razdoblje odgode" od dva tjedna za traženje rješenja spora pregovorima i/ili mirenjem), sindikalna organizacija koja je pokrenula kolektivni spor ima pravo sazvati jednokratni štrajk upozorenja koji ne traje dulje od dva sata.

Kako bi obranili prava i interese zaposlenika koji nemaju pravo na štrajk, sindikati na drugim radnim mjestima mogu pokrenuti štrajk solidarnosti koji ne traje dulje od pola radnog dana.

Zakonom je propisano da se može pribjeći drugim oblicima sindikalnih akcija ako pravni postupak predviđen zakonom za kolektivno rješavanje sporova nije proizveo rezultate, unatoč tome što je propisno proveden. Ti "drugi oblici prosvjedne akcije" nisu izričito imenovani, ali moraju ispunjavati sljedeće uvjete: ne nanose štetu zdravlju i životu, ne uzrokuju prekid rada i ne krše zakon. Zaposlenici koji ne uživaju pravo na štrajk mogu pribjeći i tim "drugim oblicima prosvjedne akcije".

Poljoprivrednici imaju pravo na prosvjed u skladu s posebnim pravilima koja su postavili sindikati poljoprivrednika.

Postoje i drugi oblici industrijske akcije koji nisu izričito imenovani zakonom, ali su priznati u službenom izvještavanju i domaćoj literaturi: rad na pravilu, odbijanje prekovremenog rada, prekid rada, blokada, okupacija i prosvjed protiv gladi.

Zaposlenici koji rade za državu, središnju državnu upravu, lokalnu javnu upravu, sudove i državna odvjetništva nemaju pravo na štrajk. Nadalje, postoji niz vrsta radnih mjesta na kojima štrajkovi nisu dopušteni, uključujući policiju, oružane snage, obavještajne službe, graničnu stražu, državnu zatvorsku službu, carinu (Służba Celno-Skarbowa) i državnu vatrogasnu službu.

Razvoj industrijskih akcija, 2017. – 2022.

Napomene: * Od toga je 1.520 bilo u obrazovnom sektoru. ** Od toga je 9.673 bilo u obrazovnom sektoru. *** Od toga je 9.046 bilo u obrazovnom sektoru. **** Od toga je 19.294 bilo u obrazovnom sektoru.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Glavni mehanizmi kolektivnog rješavanja industrijskih sporova opisani su u nastavku.

Pregovori: Stranke u kolektivnom sporu samostalno pregovaraju kako bi tražile rješenje spora.

Mirenje: Nakon neuspjeha pregovora, stranke zahtijevaju da se imenuje posrednik (sa službenog popisa izmiritelja koji vodi MRPiPS), uz obostranu suglasnost obiju strana. Ako stranke ne mogu dati suglasnost, izmiritelja jednostrano imenuje MRPiPS

Arbitraža: Ako je posredovanje neproduktivno, umjesto pozivanja na štrajk (na koji imaju pravo), strana zaposlenika može zatražiti da spor riješi Vijeće socijalne arbitraže (Kolegium Arbitrażu Społecznego), posebno tijelo suda.

Misija dobre volje: Misija dobre volje poseban je način rješavanja sporova za rješavanje sporova u radnim odnosima koji iz pravnih razloga (opseg pitanja koja će biti predmet kolektivnih sporova izričito je naveden zakonom) ne mogu eskalirati u formalni kolektivni spor. Misije dobre volje može provoditi regionalno vijeće za socijalni dijalog.

Od prvog tromjesečja 2023. nije bilo značajnih promjena u zakonodavstvu.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Postoje dva glavna načina rješavanja pojedinačnih sporova:

1. sudski – odnosno pred radnim sudovima, koji vjerodostojno priznaju predmete i rješavaju sporove

2. izvansudski, putem bilo kojeg od sljedećeg:

• Povjerenstvo za mirenje na razini radnog mjesta (Zakładowa Komisja Pojednawcza), na zahtjev zaposlenika, koje može nastojati riješiti spor na takav način prije pokretanja sudskog postupka – tijelo osniva poslodavac i sindikat na razini poduzeća (ili samo poslodavac ako ne postoji sindikat) i mora riješiti spor u roku od 14 dana

• mirenje na zahtjev radnika ili poslodavca, koji može nastojati riješiti spor na takav način prije pokretanja sudskog postupka (mirenje se može poduzeti i dok je predmet na sudu) – takvo mirenje nije uređeno radnim pravom, već građanskim pravom

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova, 2012. – 2018.

Napomena: Nisu dostupni podaci o broju sporova i nesuglasica koji se rješavaju arbitražom i misijama dobre volje, ali MRPiPS navodi da je pojava prvog vrlo rijetka i da nisu dostupne informacije o potonjem.

Izvor: Ministerstwo Rodziny, Pracy i Polityki Społecznej (2023.)