Akteri i institucije u Portugalu

U Portugalu Ministarstvo rada, solidarnosti i socijalne sigurnosti (Ministério do Trabalho, Solidariedade e Segurança Social, MTSSS) odobrava i provodi politike povezane sa zapošljavanjem, strukovnim osposobljavanjem i osposobljavanjem za osposobljavanje, tržištem rada i industrijskim odnosima putem Glavne uprave za zapošljavanje i radne odnose (Direção-Geral do Emprego e das Relações de Trabalho, DGERT) i Tijela za radne uvjete (Autoridade para as Condições do Trabalho, ACT). DGERT je odgovoran za potporu razvoju politika, zakonodavstva i propisa o zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju te o industrijskim odnosima, uključujući radne uvjete te zdravlje, sigurnost i dobrobit na radu.

ACT je odgovoran za promicanje poboljšanih radnih uvjeta osiguravanjem usklađenosti s propisima o radu i za promicanje politika prevencije profesionalnih rizika u odjelima i tijelima javne uprave te u svim sektorima djelatnosti.

Dva druga tijela mogu pokrenuti istrage u slučajevima profesionalne bolesti ili druge štete za zdravlje koja su nastala tijekom rada ili koja su povezana s radom. Institut za socijalnu sigurnost (Instituto da Segurança Social) u okviru Odjela za zaštitu od profesionalnih rizika (Departamento de Proteção Contra os Riscos Profissionais) odgovoran je za upravljanje liječenjem i oporavkom od bolesti ili invaliditeta koji proizlaze iz profesionalnih rizika. Glavna uprava za zdravstvo (Direção-Geral da Saúde, DGS) jedan je od glavnih dionika u definiranju, promicanju i provedbi politike zdravlja na radu putem svojeg Odjela za okoliš i zdravlje na radu (Divisão de Saúde Ambiental e Ocupacional). Sustav osiguranja depozita odgovoran je za promicanje procjene odnosa između rada i zdravlja/lošeg zdravlja te za procjenu utjecaja rada na zdravlje (invaliditet i smrt). Također je odgovoran za potporu razvoju politika, zakonodavstva, propisa, smjernica i tako dalje o zdravstvenom nadzoru.

Portugalskim zakonodavstvom nisu predviđena pravila o kriterijima i mehanizmima za procjenu reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca ili o posljedicama reprezentativnosti u institucijama socijalnog dijaloga i kolektivnom pregovaranju. Svi službeno registrirani sindikati ili udruge poslodavaca imaju pravo sudjelovati u kolektivnom pregovaranju. Ključni aspekt kolektivnog pregovaranja u Portugalu je uzajamno priznavanje.

Memorandum o razumijevanju (proveden u razdoblju od svibnja 2011. do svibnja 2014.) zahtijevao je da se produljenje kolektivnih ugovora temelji na reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca. Zakonske promjene koje je donijela koalicija desnog centra PSD/CDS 2012. i 2014. odnosile su se samo na reprezentativnost/zastupanje poslodavaca. U verziji iz 2012. poslodavci su morali predstavljati 50% zaposlenosti u sektoru, što je u mnogim sektorima nemoguć cilj. U verziji iz 2014. 30 % njihova članstva morala su činiti mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kako bi im se omogućilo produljenje kolektivnih ugovora.

Ta su pravila povučena 2017. iz više razloga: negativan učinak na kolektivno pregovaranje zbog smanjenja broja produljenja i broja ažuriranih kolektivnih ugovora, kao i njihova obuhvata; slabost udruga poslodavaca, kako je istaknuto u Zelenoj knjizi o radnim odnosima iz 2016. (Dray, 2017.), pri čemu je samo 19 % poduzeća u Portugalu 2014. tvrdilo da su povezana s udrugama poslodavaca; i činjenica da su se i konfederacije poslodavaca i konfederacije sindikata protivile ili suzdržale u pogledu kriterija za proširenje na temelju reprezentativnosti/zastupljenosti. U svibnju 2017. Rezolucijom 82/2017 kriteriji reprezentativnosti/zastupljenosti udruga poslodavaca zamijenjeni su novim kriterijima za produljenje kolektivnih ugovora: učinkom na troškove plaća i gospodarskim učincima, razinom povećanja plaća, učinkom na ljestvicu plaća i smanjenjem nejednakosti, postotkom radnika koji će biti obuhvaćeni (ukupno i po spolu) i udjelom žena koje će imati koristi.

O sindikalnom zastupanju

Pravo na organiziranje u sindikatu (liberdade sindical) zajamčeno je Ustavom Portugalske Republike i Zakonom o radu. Vrlo je malo skupina isključeno iz tog prava, a isključeni su samo pripadnici oružanih snaga i militariziranih snaga sigurnosti.

Mjerenje članstva u sindikatima u Portugalu posebno je težak zadatak jer većina sindikata ne pruža ažurirane i točne informacije. Od 2010. godine godišnje obvezno istraživanje za sva poduzeća u tržišnom sektoru (Relatório Único; Pravilnik 55/2010) uključio je pitanje za poslodavce o broju zaposlenika povezanih sa sindikatima. Kako je istaknuto u Zelenoj knjizi o radnim odnosima iz 2016., manje od 4 % poduzeća navodi da su sindikalno organizirala radnike, a podaci o sindikalnim radnicima upućuju na gustoću sindikata između 11 % i 9 % u razdoblju 2010. – 2014. Nadalje, ti podaci ne uključuju javni sektor, gdje je gustoća sindikata uvijek mnogo veća.

Objavljeni podaci (OECD, 2021.) pokazuju da je do 2011. u Portugalu postojala iznimna stabilnost gustoće sindikata. Prema ovoj bazi podataka, 2011. godine CGTP-IN je imao oko 460.000 članova, UGT je imao oko 193.000 članova, a nezavisni sindikati oko 19.000 članova, a 2016. (najnoviji podaci) CGTP-IN je imao 400.000 članova, UGT je imao oko 160.000 članova, a nezavisni sindikati 19.000 članova. Postoji određena razlika između tih podataka i vlastitih procjena sindikalnih konfederacija, posebno UGT-a. CGTP-IN je izvijestio da je izgubio gotovo 64.000 članova između 2012. i 2016. (CGTP-IN, 2016.), ali da se njegovo članstvo značajno povećalo u sljedeće četiri godine, odnosno za 132.541 (CGTP-IN, 2020.; Porfírio, 2020; vidjeti i odgovor CGTP-IN-a na upitnik u Eurofoundu, 2014.). UGT je izvijestio da je izgubio 20 000 članova između 2012. i 2016. te 8 000 članova između 2016. i 2010. (UGT, 2013., 2017.; vidjeti i odgovor UGT-a na upitnik u Eurofoundu, 2014.).

Članstvo u sindikatu i gustoća sindikata, 2011. – 2020.

Napomene: * Udio zaposlenika koji su članovi sindikata. ** Na temelju godišnjeg obveznog istraživanja koje se šalje svim poduzećima u tržišnom sektoru (Relatório Único), koje uključuje pitanje za poslodavce o broju radnika povezanih sa sindikatima na razini poduzeća, što omogućuje izračun gustoće sindikata (GEP/MTSSS, 2023., str. 17). Ukupan broj članova sindikata (uključujući samozaposlene i neaktivne članove sindikata, odnosno studente, umirovljenike ili nezaposlene osobe) na nacionalnoj razini. nije dostupno, nije dostupno; OECD/AIAS ICTWSS, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj/Amsterdamski institut za napredne studije rada Institucionalne značajke sindikata, određivanje plaća, državna intervencija i socijalni paktovi.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Postoje dvije sindikalne konfederacije (CGTP-IN i UGT) koje imaju pristup tijelu tripartitnog društvenog usklađivanja na makro razini (CPCS).

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Tijekom proteklih 20 godina, najopsežnije i najdublje restrukturiranje među portugalskim sindikatima provela je Federacija sindikata metalne, kemijske, električne, farmaceutske, papirne, tiskarske, energetske i rudarske industrije (Federação Intersindical das Indústrias Metalúrgicas, Químicas, Eléctricas, Farmacêutica, Celulose, Papel, Gráfica, Imprensa, Energia e Minas, FIEQUIMETAL). Proces je započeo 1999. spajanjem federacija metalnih i kemijskih radnika CGTP-IN-a, a nastavio se 2007. integracijom federacije radnika u elektrotehnici. U 2010. godini osam sindikata članica FIEQUIMETAL-a spojilo se u četiri novostvorena regionalna sindikata koji pokrivaju nekoliko grana proizvodnje. Iste godine nacionalni sindikat papirnih i tiskarskih radnika (Sindicato dos Trabalhadores das Indústrias de Celulose, Papel, Gráfica e Imprensa) integrirao se u ove četiri nove organizacije. FIEQUIMETAL sada pokriva sljedeće sektore: metalni, kemijski, električni, farmaceutski, papirni i celulozni, grafički, tiskarski, energetski i rudarski.

Drugi važan proces strukturiranja dogodio se 2007. godine kada su tri bankarska i dva osiguravajuća sindikata UGT-a osnovali Nacionalnu federaciju financijskih sektora (Federação Nacional do Sector Financeiro, FEBASE). Tijekom iste godine, sindikati prometa i komunikacija CGTP-IN-a osnovali su Savez prometa i komunikacija (Federação dos Sindicatos de Transportes e Comunicações**,** FECTRANS). Za razliku od FIEQUIMETAL-a, osnivanje FEBASE-a i FECTRANS-a nije rezultiralo restrukturiranjem organizacija članica.

O zastupanju poslodavaca

Ustavom se jamči pravo na dobrovoljno organiziranje i štiti od bilo kakve prisile na udruživanje u udrugu, dok Zakon o radu utvrđuje to pravo za organizacije poslodavaca.

Kad je riječ o pravnom statusu interesnih udruženja, postoji važna razlika između organizacija poslodavaca koje su priznate kao socijalni partneri, s jedne strane, i čistih strukovnih udruženja, s druge strane.

Glavne organizacije poslodavaca koje su zastupljene u najvažnijoj međusektorskoj nacionalnoj instituciji za socijalni dijalog, CPCS-u, jesu Portugalska poduzetnička konfederacija (Confederação Empresarial de Portugal, CIP), Portugalska konfederacija trgovine i usluga (Confederação do Comércio e Serviços de Portugal, CCP), Konfederacija poljoprivrednika Portugala (Confederação dos Agricultores de Portugal) i Konfederacija portugalskog turizma (Confederação do Turismo Português).

CIP je osnovan 1974. godine kao rezultat spajanja Konfederacije portugalske industrije (također CIP) s dva velika nacionalna poduzetnička udruženja: Udruženjem portugalske industrije (Associação Industrial Portuguesa) i Portugalskim poslovnim udruženjem, Gospodarskom i industrijskom komorom (Associação Empresarial de Portugal, Câmara de Comércio e Indústria, AEP). Ovim spajanjem CIP je učvrstio svoju vodeću ulogu na strani poslodavaca.

Dana 18. svibnja 2021. osnovano je Nacionalno vijeće konfederacija poslodavaca (Conselho Nacional das Confederações Patronais). Ova platforma okuplja ne samo četiri konfederacije poslodavaca zastupljene u tripartitnom CPCS-u, već i Portugalsku konfederaciju graditeljstva i nekretnina (Confederação Portuguesa da Construção e do Imobiliário). Ova platforma omogućila je povećanu koordinaciju između konfederacija poslodavaca.

Ne postoje objavljeni podaci o članstvu u organizacijama poslodavaca. Međutim, godišnje obvezno istraživanje koje se šalje svim poduzećima u tržišnom sektoru (Relatório Único) uključuje pitanje za poslodavce o njihovoj povezanosti s udrugama poslodavaca i broju zaposlenika, što omogućuje procjenu ukupne gustoće organizacija poslodavaca u smislu postotka povezanih poduzeća (19,3 % u 2012. i 13,3 % u 2020. u privatnom sektoru) i u smislu aktivnih zaposlenika (38,2 % u 2012. i 34,5 % u 2020.) (GEP/MTSSS, 2023., str. 17).

Članstvo i gustoća organizacija poslodavaca, 2012. – 2020.

Napomena: * Postotak zaposlenika koji rade u ustanovi koja je član bilo koje organizacije poslodavaca koja je uključena u kolektivno pregovaranje. n.a., nije dostupno.

Glavne organizacije poslodavaca

Postoje dvije glavne konfederacije poslodavaca (CIP i KPK) koje pokrivaju više od jednog sektora i imaju pristup tijelu tripartitnog društvenog usklađivanja na makro razini (CPCS).

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Tripartitno tijelo za društveno usklađivanje na makro razini je CPCS. Osnovan je 1984. godine i uspostavio je nekoliko sporazuma o politikama dohotka, postavljajući referentne vrijednosti za povećanje plaća u kolektivnom pregovaranju. Godine 1990. i 1996. potpisani su široki paktovi koji su obuhvaćali širok raspon područja. Ove sporazume potpisala je samo jedna sindikalna konfederacija, UGT; CGTP-IN nije potpisao nijedan od njih.

Godine 1991. u CPCS-u su potpisani prvi posebni sporazumi: jedan o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, a drugi o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Konačni široki sporazum potpisan je 1996. (koji je ujedno bio i konačni sporazum koji je sadržavao smjernice za pregovaranje o plaćama), nakon čega je ta nova vrsta posebnog sporazuma postala dominantno sredstvo socijalnog usklađivanja do 2008. (Almeida i sur., 2016.; Campos Lima i Abrantes, 2016).

U posljednjem tromjesečju 2014., potpisivanjem tripartitnog sporazuma o povećanju minimalne plaće, trostrano usklađivanje ponovno je dobilo na važnosti. U novom političkom ciklusu koji je uslijedio od kraja 2015., vlada PS-a potpisala je tri tripartitna sporazuma 2016., 2017. i 2018. koji su obuhvaćali različita pitanja.

U lipnju 2018. tripartitnim sporazumom o borbi protiv nesigurnog rada i segmentacije tržišta rada te promicanju veće dinamike u kolektivnom pregovaranju uvedeni su prijedlozi za jačanje arbitraže prije isteka ugovora, za zaštitu stečenih prava radnika u nekim područjima nakon isteka kolektivnih ugovora (vidjeti "Istek kolektivnih ugovora") i za proširenje raspona pitanja na koja sedaje naklonost načelo. Istodobno, tripartitnim sporazumom uvedeni su novi izazovi u pogledu kolektivnih ugovora i donošenja odluka na radnom mjestu o fleksibilnosti radnog vremena. CGTP-IN nije potpisao tripartitne sporazume iz 2017. i 2018. godine. Među razlozima za nepotpisivanje bio je i zahtjev CGTP-IN-a za dubinskom revizijom pravnog okvira kolektivnog pregovaranja kako bi se u potpunosti ponovno uspostavilo načelo favor laboratoris i omogućilo da kolektivni ugovori isteknu tek nakon zajedničke odluke stranaka potpisnica.

U srpnju 2021. potpisan je tripartitni sporazum o strukovnom osposobljavanju i kvalifikacijama, koji je bio u skladu s ciljevima portugalskog plana za oporavak i otpornost do 2030. U nju su uključene mjere za postizanje europskog cilja da do 2030. 60 % odraslih u dobi od 25 do 64 godine svake godine poduzme aktivnosti cjeloživotnog učenja.

U listopadu 2022tripartitni srednjoročni sporazum o poboljšanju prihoda, plaća i konkurentnosti kojim su utvrđene mjere i smjernice za razvoj politike plaća za razdoblje 2023. – 2026. Jedna je od glavnih svrha tog sporazuma povećati udio plaća u BDP-u za najmanje tri postotna boda i do 2026. dosegnuti 48,3 % kako bi se uskladio s prosjekom EU-a. Njime se utvrđuje cilj povećanja prosječne nominalne plaće za 20% između 2022. i 2026., odnosno prosječnog povećanja nominalne plaće od 4,8% godišnje do kraja 2026. Sporazum uključuje poticaje za poslodavce, kao što je povećanje poreznih odbitaka poslodavca za 50 % u zamjenu za povećanje plaća za poduzeća koja ispunjavaju barem jedan od sljedećih uvjeta: potpisivanje ili obnavljanje kolektivnih ugovora, godišnje povećanje plaća u skladu s ciljevima utvrđenima u tripartitnom sporazumu ili smanjenje razlike između 10 % najplaćenijih (tj. najplaćenijih 10 % (tj. najplaćenijih 10 % (tj. najniže plaćenih). Ovaj sporazum potpisali su vlada i svi socijalni partneri koje zastupa CPCS osim CGTP-IN-a. Ta je sindikalna konfederacija tvrdila da se povećanjem nominalnih plaća utvrđenima u sporazumu nije kompenzirala inflacija (prošla i buduća) te se protivila fiskalnom bonusu koji se nudi poslodavcima (Eurofound, 2023.).

Glavna tripartitna i bipartitna tijela

Prava radničkih vijeća (comissões de trabalhadores) i sindikalnih organizacija na razini poduzeća zajamčena su Ustavom i uređena Zakonom o radu.

Nadležnosti radničkih vijeća uglavnom su ograničene na informiranje i savjetovanje. Godine 2009. sindikatima je zakonski omogućeno delegiranje svoje mogućnosti potpisivanja kolektivnih ugovora radničkim vijećima, a to je prošireno 2012., ali se u praksi nije koristilo.

Sindikati imaju isključivo pravo potpisivanja pravno obvezujućih kolektivnih ugovora i pozivanja na štrajkove. Sindikalne strukture na razini poduzeća (delegati ili odbori) uključene su u kolektivno pregovaranje ako to sindikalni odbor želi. Odbor je taj koji donosi odluke u vezi s pregovorima.

Podaci iz Europske ankete o poduzećima potvrđuju rezultate istraživanja iz 1990-ih: sindikalni delegati su najbrojnija tijela (u smislu obuhvaćenih objekata i zaposlenika).

Izmjena Zakona o radu u pogledu rada na daljinu (članak 169. Zakona 83/2021) uključuje pravo radnika na daljinu na pristup informacijama koje pružaju predstavničke strukture radnika. Njome se utvrđuju sljedeća prava: pravo osobnog sudjelovanja na sastancima koji se održavaju u poduzeću koje sazivaju sindikati ili radnička vijeća, pravo na integraciju u broj zaposlenika poduzeća za sve svrhe koje se odnose na strukture kolektivnog zastupanja i na kandidaturu za te strukture te pravo na korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svom radu za sudjelovanje na sastancima koje promiču predstavnici radnika. S druge strane, predstavničke strukture radnika mogu upotrebljavati navedene tehnologije za komunikaciju s radnicima na daljinu i imaju pravo objavljivati obavijesti, komunikacije, informacije ili druge tekstove koji se odnose na sindikalni život i društveno-profesionalne interese radnika, kao i distribuirati takve informacije e-poštom svim radnicima na daljinu, na temelju popisa koji je dostavio poslodavac (članak 465. stavak 2.).

Regulacija, sastav i nadležnosti tijela