Akteri i institucije u Rumunjskoj

U Rumunjskoj su javna tijela i institucije aktivne u području industrijskih odnosa detaljno opisani u nastavku.

Nacionalno tripartitno vijeće za socijalni dijalog (CNTDS) savjetodavno je tijelo na nacionalnoj razini koje uključuje sindikate i predstavnike organizacija poslodavaca te predstavnike vlade, Narodne banke Rumunjske i Gospodarskog i socijalnog vijeća (CES).

HZZ je nacionalna institucija, koju čine predstavnici civilnog društva, sindikata i organizacija poslodavaca, s kojom se mora savjetovati o svim pravnim promjenama koje utječu na gospodarske, socijalne i fiskalne aktivnosti. U 2017. godini HZZ je ponovno pokrenut nakon što je njegova aktivnost bila blokirana nekoliko godina zbog nejasnih zakonskih odredbi.

Ministarstvo rada i socijalne solidarnosti javno je tijelo odgovorno za socijalnu zaštitu, zapošljavanje i mobilnost radne snage. Zadužen je za izradu i primjenu politika i strategija u pogledu socijalne uključenosti, socijalne zaštite, zapošljavanja i tržišta rada. Ministarstvo koordinira tri javne institucije nadležne za radne uvjete: Inspektorat rada, Nacionalna agencija za zapošljavanje radne snage (ANOFM) i Nacionalni dom javnih mirovina. ANOFM nadzire primjenu strategija zapošljavanja i stručnog osposobljavanja te provedbu socijalne zaštite za nezaposlene osobe.

Inspekcija rada nadzire i kontrolira primjenu radnog zakonodavstva od strane poslodavaca u pogledu, primjerice, radnih uvjeta te zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

Iako ne postoje zasebni radni sudovi, parnice povezane s radom ili rješavanje sukoba mogu se postići pokretanjem sudskih postupaka putem redovnih sudova.

Kad je riječ o rješavanju sporova između poslodavca i zaposlenika, novodonesenim Građanskim zakonikom uvodi se obvezna odredba kojom se od stranaka zahtijeva sudjelovanje na sjednici na kojoj se iznose prednosti postupka mirenja. Po završetku te informativne sjednice stranke mogu odlučiti nastaviti s postupkom mirenja kako bi riješile sukob ili iznijele svoj slučaj na sudu.

Zakon o radu i Zakon br. 319/2006 pružaju pravni okvir za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Zakon predviđa osnivanje odbora za zdravlje i sigurnost u tvrtkama s više od 50 zaposlenih. Međutim, Inspektorat rada može proglasiti obveznim osnivanje odbora za zdravlje i sigurnost u poduzećima s manje od 50 zaposlenika ako priroda djelatnosti i rizici povezani s radnim mjestom zahtijevaju takvo povjerenstvo. Odbori, koje čine predstavnici poslodavaca, radnika i stručnjaka za zdravlje na radu, koordiniraju i nadziru primjenu odredbi o zdravlju i sigurnosti.

Ministarstvo rada i socijalne solidarnosti tijelo je koje nadzire zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Također je zadužen za izradu strategija i politika te praćenje zakonodavstva te imenovanje poduzeća/osoba za pružanje usluga prevencije i zaštite u području zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

Ministarstvo zdravstva ključno je tijelo u području pomoći javnom zdravstvu. Izrađuje propise za zaštitu zdravlja na radnom mjestu. Ministarstvo zdravstva također prati zdravlje radnika te je odgovorno za pružanje stručnog usavršavanja u području medicine rada.

Inspektorat rada nadzire primjenu zakonodavstva o zdravlju i sigurnosti na radu provođenjem programa profesionalnih rizika, provođenjem istraga i izricanjem sankcija ako je potrebno.

Naposljetku, Nacionalni institut za znanstvena istraživanja pri Ministarstvu rada i socijalne solidarnosti provodi znanstvena istraživanja koja potkrepljuju mjere politike u području zdravlja i sigurnosti na radu.

Sindikalna organizacija smatra se reprezentativnom na nacionalnoj razini ako pridružene organizacije čine najmanje 5 % ukupnog broja zaposlenika u nacionalnom gospodarstvu i ima teritorijalne strukture u najmanje 50 % + 1 okruga, uključujući glavni grad Bukurešt. Slično tome, organizacija poslodavaca smatra se reprezentativnom ako njezini članovi čine najmanje 7 % ukupnog broja zaposlenika na nacionalnoj razini i ima teritorijalne strukture u 50 % + 1 okruga, uključujući Bukurešt.

O sindikalnom zastupanju

Novi Zakon o socijalnom dijalogu izmijenio je minimalni broj zaposlenika potreban za osnivanje sindikata, smanjivši ga s 15 na 10 iz istog poduzeća ili 20 zaposlenika koji rade u istom sektoru. Nezaposlene osobe i neovisni radnici mogu se pridružiti sindikatu; Međutim, nezaposleni članovi ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju broja članova sindikata kako bi se utvrdila reprezentativnost.

Ljudi koji obnašaju javnu funkciju, kao što su suci, vojnici, zaposlenici Ministarstva unutarnjih poslova i zaposlenici tajnih službi, ne mogu osnovati niti se pridružiti sindikatu.

Trenutačno je pet nacionalno reprezentativnih konfederacija – Nacionalni sindikalni blok (Blocul Naţional Sindical, BNS), Nacionalna konfederacija sindikata "Cartel Alfa" (Confederaţia Naţională Sindicală "Cartel Alfa", Cartel Alfa), Nacionalna konfederacija slobodnih sindikata Rumunjske – Bratstvo (Confederaţia Naţională a Sindicatelor Libere din România – Frăţia, CNSLR Fratia), Konfederacija demokratskih sindikata u Rumunjskoj (Confederaţia Sindicatelor Democratice din România, CSDR ) i Nacionalna konfederacija sindikata Meridian (Confederaţia Sindicală Naţională Meridian, CSN Meridian) – objavljuju svoje službene dokumente na internetskim stranicama Ministarstva rada i socijalne solidarnosti. Zajedno čine 1.349.677 članova od 5.700.035 (siječanj 2023.). Baza podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj/Amsterdamski institut za napredne studije rada izvijestila je o gustoći sindikata od 24,1 % u 2018. Postoje određene poteškoće u procjeni točnosti gustoće sindikata jer su podaci iz različitih izvora često proturječni.

Članstvo u sindikatu

Čini se da postoje velike razlike u gustoći sindikata na sektorskoj razini: neki sektori, kao što su javna uprava, obrazovanje i zdravstvo, imaju gustoću sindikata veću od 50%, dok je u proizvodnji, odjeći i trgovini mnogo niža. Jedan od glavnih razloga je veliki broj poduzeća s manje od 15 zaposlenih, koja se nisu mogla sindikalno organizirati prema prethodnom Zakonu o socijalnom dijalogu (Zakon br. 62/2011); Prema nekim procjenama, 45% zaposlenika u trgovačkom sektoru i 32,6% zaposlenika u građevinskom sektoru radi u objektima s manje od 15 zaposlenih.

Članstvo u sindikatu i gustoća sindikata, 2010. – 2019.

Napomene: * Udio zaposlenika koji su članovi sindikata. ** Ukupan broj članova sindikata (uključujući samozaposlene radnike i neaktivne članove sindikata – tj. studente, umirovljenike ili nezaposlene osobe) na nacionalnoj razini.

Čini se da je postizanje reprezentativnosti teže na razini sektora i poduzeća. Podaci s kraja 2015. pokazuju da reprezentativni sindikalni savezi postoje u 21 od 29 gospodarskih sektora. Veliki sektori – kao što su tekstil i trgovina, koji zajedno čine oko milijun zaposlenika – nemaju predstavničke saveze. Istraživanja pokazuju da je stvarni prag reprezentativnosti za neke sektore mnogo viši od zakonskog: zakonski prag iznosi 13,3% za sektor trgovine, 10,4% za građevinarstvo i 8,7% za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

U Rumunjskoj je 2023. postojalo pet nacionalnih reprezentativnih sindikalnih konfederacija: CNSLR Fratia, Cartel Alfa, BNS, CSN Meridian i CSDR. Broj reprezentativnih sindikalnih konfederacija ostao je nepromijenjen od 2018. U nastavku donosimo reprezentativne sindikalne konfederacije i najvažnije federacije (koje su najbrojnije i reprezentativne su na sektorskoj razini).

Glavne sindikalne konfederacije i federacije

Napomena: * Procijenjene brojke, na temelju dosjea predstavnika dostupnih na internetskim stranicama Ministarstva rada i socijalne solidarnosti.

O zastupanju poslodavaca

Poslodavci mogu slobodno osnovati organizaciju poslodavaca ili joj se pridružiti. Organizacija poslodavaca može biti pridružena samo hijerarhijski nadređenoj organizaciji poslodavaca.

Zakonom o socijalnom dijalogu propisano je da organizacije poslodavaca koje teže nacionalnoj reprezentativnosti moraju preko svojih povezanih društava činiti najmanje 7 % ukupne radne snage u gospodarstvu (isključujući zaposlenike u javnom sektoru). Savezi poslodavaca moraju preko svojih članova činiti najmanje 10% ukupne radne snage u relevantnom sektoru.

Učinak ovih zakonskih odredbi bio je smanjenje broja nacionalno reprezentativnih konfederacija, s 12 u 2011. na 3 u 2023.

U sljedećem odjeljku navodimo konfederacije organizacija poslodavaca predstavnika na nacionalnoj razini i najvažnije federacije organizacija poslodavaca (s najviše članova i predstavnika na sektorskoj razini) u 2023. godini.

Članstvo u organizacijama poslodavaca i gustoća organizacija, 2012. – 2019. (%)

Napomene: * Postotak zaposlenika koji rade u poduzeću koje je član bilo koje organizacije poslodavaca koja je uključena u kolektivno pregovaranje. n.a., nije dostupno.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Ministarstvo rada i socijalne solidarnosti dokumentira najreprezentativnije saveze i konfederacije poslodavaca.

Glavne organizacije poslodavaca i konfederacije

Napomena: * Procijenjene brojke, na temelju dosjea predstavnika dostupnih na internetskim stranicama Ministarstva rada i socijalne solidarnosti.

Tripartitni socijalni dijalog organizira se na nacionalnoj, teritorijalnoj i sektorskoj razini. U pokušaju reforme socijalnog dijaloga na svim razinama, sastav HZZ-a – tripartitnog tijela za socijalni dijalog na nacionalnoj razini – izmijenjen je 2011. godine. 62/2011), predstavnici vlada napustili su HZZZ i zamijenili ih predstavnici civilnog društva, što je, prema mišljenju nekih dionika, pretvorilo vijeće iz tripartitnog tijela u bipartitnu strukturu socijalnog dijaloga. HZZZ je savjetodavni forum i s njim se mora savjetovati o svim nacrtima zakona u područjima njegove nadležnosti (gospodarstvo, porezi, rad, socijalna zaštita, zdravstvo, obrazovanje, istraživanje, kultura i plaće).

Zakon o socijalnom dijalogu iz 2011. (Zakon br. 62/2011) predviđao je formiranje novog tijela za socijalni dijalog: CNTDS, tripartitno savjetodavno tijelo koje su činili predstavnici organizacija poslodavaca, sindikata, vlade, Narodne banke i predsjednika HZZ-a. CNTDS je savjetodavni forum za određivanje minimalne plaće na nacionalnoj razini; za analizu vladinih strategija i programa; i za rješavanje, putem tripartitnog dijaloga, ekonomskih i socijalnih sporova. U nekoliko navrata sindikati su optužili vladu da ne saziva redovito CNTDS ili se ne priprema na odgovarajući način za sastanke tog tijela i time ometa socijalni dijalog. Stoga se novim Zakonom o socijalnom dijalogu predviđa postupak redovitog sazivanja CNTDS-a.

Na lokalnoj razini povjerenstva za socijalni dijalog osnivaju se na razini prefektura. Sudionici se sastoje od predstavnika lokalne samouprave, predstavnika svake nacionalno reprezentativne konfederacije i drugih relevantnih dionika, ako se njihova prisutnost dogovori.

Na nacionalnoj razini tripartitni odbori za socijalni dijalog osnivaju se u okviru 18 javnih tijela i institucija, kao što su Ministarstvo rada i socijalne solidarnosti, Ministarstvo financija i Ministarstvo zdravstva.

Glavna tripartitna i bipartitna tijela

Zaposlenike na radnom mjestu predstavljaju sindikati na razini poduzeća. U Rumunjskoj ne postoje radnička vijeća ili druga tijela na razini poduzeća koja osiguravaju zastupljenost zaposlenika. Sindikat može osnovati najmanje 10 zaposlenika koji rade u istoj ustanovi ili 20 zaposlenika koji rade u istom sektoru. U tvrtkama s više od 10 zaposlenih, ali bez sindikata, radnike zastupaju predstavnici zaposlenika.

Zakonodavstvo kojim se predviđa osnivanje europskih radničkih vijeća uvedeno je 2005., ali se primjenjuje samo na "poduzeća na razini Zajednice" (poduzeća s najmanje 1 000 zaposlenika u državama članicama i najmanje 150 zaposlenika u svakoj od najmanje 2 države članice).

Uredba, sastav i nadležnosti predstavničkih tijela