Profil zemlje radnog vijeka za Slovačku
Ovaj profil opisuje ključne karakteristike radnog života u Slovačkoj. Cilj mu je pružiti relevantne popratne informacije o strukturama, institucijama, akterima i relevantnim propisima koji se odnose na radni život.
To uključuje pokazatelje, podatke i regulatorne sustave o sljedećim aspektima: akteri i institucije, kolektivni i individualni radni odnosi, zdravlje i dobrobit, plaće, radno vrijeme, vještine i osposobljavanje te jednakost i nediskriminacija na radnom mjestu. Profili se sustavno ažuriraju svake dvije godine.
U razdoblju od 2012. do 2022. bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Slovačkoj znatno se povećao, za 23,5 %. To je bila viša stopa rasta od prosječnog rasta EU27 od 15,3 % za isto razdoblje. Stopa nezaposlenosti značajno je pala u svim kategorijama, pri čemu je najveće smanjenje zabilježila stopa nezaposlenosti mladih, koja se u tom razdoblju smanjila za 15,4 postotna boda te je u 2022. dosegnula 19,9%. Ukupna stopa nezaposlenosti 2022. iznosila je 6,1 %, što je blizu prosjeka EU-a od 6,2 % za istu godinu. Uz iznimku stope zaposlenosti mladih, stope zaposlenosti povećale su se, pri čemu je stopa rasta posebno visoka za žene te je od 2012. do 2022. porasla za 6,1 postotni bod.
Od 1. travnja 2002. godine Zakonom o radu (Zakon br. 311/2001) uređuju se uvjeti zapošljavanja i industrijski odnosi u privatnom i javnom sektoru. 552/2003 i Zakon br. 553/2003 reguliraju uvjete zapošljavanja u javnoj službi. Od 1. lipnja 2017. uvjeti zapošljavanja u državnoj službi regulirani su Zakonom br. 55/2017. Zaposlenike su tradicionalno predstavljali sindikati i, kada sindikati nisu bili prisutni, radnička vijeća. Međutim, od 1. srpnja 2003. Zakon o radu dopušta radnička vijeća u sindikalnim poduzećima. Ipak, samo sindikati imaju pravo sudjelovati u kolektivnom pregovaranju.
Osim Zakona o radu, uvjeti rada, uključujući sigurnost i zdravlje na radu, regulirani su Zakonom br. 124/2006. Kolektivno pregovaranje, uključujući produljenje ugovora i rješavanje radnih sporova, regulirano je Zakonom br. 2/1991 o kolektivnom pregovaranju.
Sadašnji sustav industrijskih odnosa formiran je početkom 1990-ih, kada su osnovane organizacije socijalnih partnera. Socijalni dijalog odvija se na tripartitnoj i bipartitnoj razini. Vlada se savjetuje sa socijalnim partnerima u okviru tripartitnog socijalnog dijaloga. Bipartitni socijalni dijalog sastoji se od dvoslojnog kolektivnog pregovaranja koje se provodi na razini sektora i poduzeća.
Industrijski odnosi u Slovačkoj uglavnom su orijentirani na konsenzus i relativno mirni. Većina kolektivnih sporova rješava se mirenjem ili posredovanjem, a malo njih zahtijeva arbitražni postupak. Štrajkovi su rijetki, a registrirani kolektivni sporovi samo iznimno rezultiraju štrajkom.
Kolektivno pregovaranje ima važnu ulogu u formiranju uvjeta zapošljavanja i plaća. Kolektivni ugovori na nacionalnoj razini ne postoje u Slovačkoj. Kolektivno pregovaranje je dobrovoljno, ali sklopljeni ugovori su pravno obvezujući. Kolektivni ugovori s jednim poslodavcem i više poslodavaca sklapaju se u privatnom i javnom sektoru. Kolektivni ugovori s više poslodavaca sklapaju se u većini relevantnih sektora u gospodarstvu. Dopuštena su produljenja kolektivnih ugovora. U javnom sektoru sklapaju se zasebni kolektivni ugovori s više poslodavaca (višesektorski) za državne i javne službe.
Gustoća sindikata smanjila se od financijske krize 2008.-2009., što je dovelo do gubitka tisuća radnih mjesta. Ipak, to nije značajno utjecalo na sustav industrijskih odnosa. Tijekom krize sindikati su svoje aktivnosti uglavnom usmjerili na očuvanje radnih mjesta u poduzećima kojima prijeti recesija i nisu organizirali značajnije socijalne akcije. Sve promjene u sustavu industrijskih odnosa od pandemije COVID-19 bile su male. Pandemija nije imala relevantan utjecaj na sustav industrijskih odnosa u 2020., ali vlada se rijetko savjetovala sa socijalnim partnerima koji sudjeluju u tripartitnom Gospodarskom i socijalnom vijeću (Hospodarska a socialna rada, HSR) o izmjenama donesenim u zakonodavstvu.
