Kolektivno pregovaranje u Slovačkoj

Kolektivno pregovaranje je dobrovoljno za socijalne partnere i odvija se bez uplitanja države. Dvorazinsko kolektivno pregovaranje odvija se na razini sektora i poduzeća, gdje se mogu sklopiti kolektivni ugovori s više poslodavaca i jednim poslodavcem. U Slovačkoj ne postoji kolektivno pregovaranje na nacionalnoj razini. Odredbe dogovorene u kolektivnim ugovorima s više poslodavaca i kolektivnim ugovorima s jednim poslodavcem pravno su obvezujuće za ugovorne strane. Ne postoji zasebno kolektivno pregovaranje za bijele i plave ovratnike. Kolektivni ugovori s više poslodavaca mogu se proširiti na poslodavce koji obavljaju usporedive djelatnosti kako je navedeno u statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti (NACE). Kolektivni ugovori jednako se primjenjuju na sve zaposlenike, bez obzira jesu li članovi sindikata ili ne.

Od gospodarske krize postoji trend decentralizacije pregovaranja s razine sektora na razinu poduzeća. Na primjer, MPSVR SR je 2011. i 2012. registrirao 27 i 23 nova kolektivna ugovora s više poslodavaca. U 2017. i 2018. godini registrirano je 14 novih ugovora s više poslodavaca. Neki ugovori s više poslodavaca sklapaju se na razdoblje dulje od jedne godine, što utječe na broj novih ugovora sklopljenih u predmetnoj godini. Na primjer, 2019. i 2020. registrirano je 20, odnosno 11 novih ugovora s više poslodavaca. U 2022. registrirano je 13 novih ugovora.

Pokrivenost pregovaranja o plaćama

Prema navodima socijalnih partnera, do 35 % zaposlenika na nacionalnoj razini obuhvaćeno je kolektivnim ugovorom. Prema Europskom istraživanju poduzeća (ECS) iz 2013., oko 30 % zaposlenika bilo je obuhvaćeno na razini poduzeća kada se uzmu u obzir sve razine. Na sektorskoj i regionalnoj razini pokrivenost je oko 10%. Slično tome, na strukovnoj i međusektorskoj razini pokrivenost također iznosi 10 %.

Pokrivenost kolektivnog pregovaranja o plaćama zaposlenika iz različitih izvora

* Postotak zaposlenika koji rade u lokalnim jedinicama u kojima je više od 50% zaposlenika obuhvaćeno kolektivnim ugovorom o plaćama u odnosu na ukupan broj zaposlenika koji su sudjelovali u istraživanju.

Izvori: Eurofound, ECS 2013. i 2019. (uključujući ustanove privatnog sektora s >10 zaposlenika (oznake NACE B – S), s mogućnošću višestrukih odgovora); Eurostat [earn_ses10_01], [earn_ses14_01], [earn_ses18_01], Istraživanje o strukturi plaća za 2010., 2014. i 2018. (uključujući poduzeća s >10 zaposlenika (oznake NACE B–S, isključujući O), s jednim odgovorom za svaku lokalnu jedinicu).

Prema KOZ SR, ukupna pokrivenost zaposlenika kolektivnim ugovorima u Slovačkoj iznosila je 26,4% u 2019. U privatnom sektoru pokrivenost je bila 15,4%, odnosno veća od pokrivenosti procijenjene ECS-om 2019. Međutim, ukupna pokrivenost kolektivnim ugovorima veća je (oko 35 %) jer su zaposlenici u nekoliko poduzeća koja nisu obuhvaćena ugovorima s više poslodavaca obuhvaćeni ugovorima s više poslodavaca. Od 2021., kada je ukinuto produljenje reprezentativnih ugovora s više poslodavaca, pokrivenost se smanjila. Prema KOZ SR, broj zaposlenih obuhvaćenih kolektivnim ugovorima smanjio se za oko 140.000 zaposlenika između 2021. i 2022. godine.

Kolektivno pregovaranje odvija se na dvije razine: kolektivno pregovaranje s jednim poslodavcem na razini poduzeća ili poslovnog nastana i kolektivno pregovaranje s više poslodavaca u većini sektora gospodarstva. Kolektivno pregovaranje s više poslodavaca i jednim poslodavcem ima važnu ulogu u određivanju radnih uvjeta, radnog vremena i plaća zaposlenika. Dok je kolektivno pregovaranje s više poslodavaca važno, kolektivno pregovaranje s jednim poslodavcem je dominantno.

Kolektivno pregovaranje postoji u privatnom i javnom sektoru. Na primjer, u javnom sektoru sklapaju se zasebni kolektivni ugovori s više poslodavaca (višesektorski) za državne i javne službe. Kolektivnim ugovorom za javnu službu prvenstveno su obuhvaćeni zaposlenici u obrazovnom (uključujući istraživački) i zdravstvenom sektoru.

Razine kolektivnog pregovaranja, 2022.

Artikulacija

Vertikalna koordinacija postoji jer je kolektivno pregovaranje na razini sektora i poduzeća međusobno povezano. U kolektivnim ugovorima na razini poduzeća mogu se dogovoriti povoljniji uvjeti zapošljavanja i rada od onih koji su definirani u odgovarajućem kolektivnom ugovoru s više poslodavaca.

Pregovaračke runde obično počinju nekoliko mjeseci prije kraja kalendarske godine, kada kolektivni ugovori obično istječu. Svaka strana može započeti pregovore, ali sindikati obično poduzimaju prvi korak podnošenjem prvog prijedloga poslodavcu, upravi tvrtke ili organizaciji poslodavaca. Očekuje se da će predstavnici poslodavaca odgovoriti u roku od 60 dana. Kolektivno pregovaranje obično se sastoji od jednog ili više krugova pregovaranja. Broj obično ovisi o zahtjevima sindikata i ekonomskoj situaciji na strani poslodavca. Na njega može utjecati i stil pregovaranja (sporazumni ili konfliktni).

Kolektivno pregovaranje koordinirano je vertikalno na različitim razinama pregovaranja. Postoji izravna veza između kolektivnog pregovaranja s više poslodavaca i jednog poslodavca. Zbog veze, runde pregovaranja s više poslodavaca obično prethode krugovima pregovaranja s jednim poslodavcem. Prema Zakonu o radu, u kolektivnim ugovorima poduzeća mogu se dogovoriti samo odredbe koje su jednake ili povoljnije za radnike od onih definiranih Zakonom o radu ili odredbama dogovorenim u kolektivnom ugovoru s više poslodavaca. Na primjer, može se dogovoriti jednako ili veće povećanje plaća. Ne postoji kolektivno pregovaranje ili ugovor o "postavljanju obrazaca". Kolektivno pregovaranje u pojedinačnim sektorima formalno je neovisno bez formalizirane horizontalne koordinacije.

Proširenje kolektivnih ugovora dopušteno je zakonom. Kolektivni ugovori s više poslodavaca mogu se proširiti na druge poslodavce u istoj industriji ili sektoru prema pravilima utvrđenim Zakonom br. 2/1991 o kolektivnom pregovaranju, kako je izmijenjen. Prijedlog za produljenje može podnijeti bilo koji ugovorni socijalni partner, ali to obično čine sindikati. Prijedlog se podnosi MPSVR SR, a njime se bavi posebna radna skupina. Zbog čestih promjena u propisima o produljenjima u vezi s pristankom poslodavaca na koje se odnosi produljenje, produljenja se rijetko primjenjuju. Na primjer, bilo je četiri proširenja u razdoblju 2005.–2006., bilo je pet proširenja 2009. i nijedno tijekom 2010.–2013.

Od 2014. produljenje kolektivnog ugovora bilo je moguće bez suglasnosti poslodavca na kojeg se produljenje odnosi. Neke sindikalne udruge, posebno OZ Kovo, iskoristile su ovu opciju u svoju korist. U ožujku 2016. godine Ustavni sud odlučio je da mehanizam produljenja nije u skladu s ustavno prihvatljivim duhom zakonodavstva. Izmjenama zakonodavstva 1. rujna 2017. uveden je pojam "reprezentativni kolektivni ugovor s više poslodavaca". Sada su se samo takvi ugovori mogli produžiti, a suglasnost poslodavaca koji nisu potpisali kolektivni ugovor nije bila potrebna. I 2019. i 2020. produljeno je pet ugovora s više poslodavaca. Dana 1. ožujka 2021. ukinuta je produljenje predstavničkih ugovora (Zakon br. 76/2021, članak II.), a 2022. nije produljen nijedan kolektivni ugovor s više poslodavaca.

Odstupanja od kolektivnih ugovora s više poslodavaca dopuštena su samo u korist zaposlenika. Na primjer, nije moguće odstupiti od kolektivnih ugovora o plaćama kako bi se plaće isplaćivale ispod razine kolektivnog ugovora. Klauzule o izuzeću obično se ne primjenjuju u kolektivnim ugovorima, a mogućnosti otvaranja podliježu uzajamnom dogovoru između ugovornih stranaka.

Kolektivni ugovor može ostati na snazi osim ako se u njemu drugačije ne pregovara o razdoblju valjanosti nekih obveza. Ako datum valjanosti ili isteka nije naveden u kolektivnom ugovoru, vrijedi godinu dana. Kolektivni ugovori poduzeća i kolektivni ugovori s više poslodavaca u javnom sektoru nekada su se dogovarali na godinu dana, no nedavno su ugovori s više poslodavaca u javnom sektoru ugovoreni na dulje razdoblje. Kolektivni ugovori s više poslodavaca u poslovnom sektoru vrijedili su dvije do tri godine.

Industrijski mir trebao bi prevladati za vrijeme trajanja kolektivnog ugovora. Međutim, mirovne klauzule kao takve obično nisu uključene u kolektivne ugovore. 2/1991 o kolektivnom pregovaranju sadrži odredbu prema kojoj kolektivni radni spor može nastati neispunjenjem odredbi ili prava dogovorenih u postojećem kolektivnom ugovoru (spor prava). U takvim slučajevima ugovorni socijalni partneri mogu se koristiti postupkom rješavanja radnih sporova. Za rješavanje novih radnih sporova u nekim kolektivnim ugovorima poduzeća predviđeni su interni mehanizmi.

Osim tjednog povećanja radnog vremena i plaća, zajedničke teme kolektivnih ugovora uključuju prava radnika na zastupanje, sigurnost i zdravlje na radu, pravila o otkazima (uglavnom otpremninama), dodatnim plaćanjima (npr. za prekovremeni rad, rad tijekom praznika ili noćni rad), fleksibilne oblike radnog vremena, osnivanje socijalnog fonda u poduzećima i njegovo korištenje te nediskriminaciju i rodnu ravnopravnost na radnom mjestu. U 2020. godini uvjeti za rad od kuće tijekom pandemije COVID-19 dogovoreni su kolektivnim ugovorima poduzeća.