Industrijski postupci i sporovi u Sloveniji

Profil zemlje radnog vijeka za Sloveniju

Ovaj profil opisuje ključne karakteristike radnog života u Sloveniji. Cilj mu je pružiti relevantne pozadinske informacije o strukturama, institucijama i relevantnim propisima koji se odnose na radni život.

To uključuje pokazatelje, podatke i regulatorne sustave o sljedećim aspektima: akteri i institucije, kolektivni i individualni radni odnosi, zdravlje i dobrobit, plaće, radno vrijeme, vještine i osposobljavanje te jednakost i nediskriminacija na radnom mjestu. Profili se sustavno ažuriraju svake dvije godine.

U ovom se odjeljku ispituju nedavni događaji u industrijskim akcijama, navodeći broj radnih dana izgubljenih zbog štrajkova. Raspravlja se o pravnim i institucionalnim – kolektivnim i pojedinačnim – mehanizmima koji se koriste za rješavanje sporova i okolnostima u kojima se oni mogu koristiti.

Published: November 2024

Ne postoje nacionalni podaci (službeni ili neslužbeni) o štrajkovima u Sloveniji. Glavni razlozi za kolektivnu akciju bili su smanjenje plaća i zaostale plaće. Mehanizmi za rješavanje kolektivnih sporova uključeni su u kolektivne ugovore. Međutim, nema podataka o njihovoj upotrebi.

Pravo na štrajk uređeno je Zakonom o štrajku (Zakon o stavki, Službeni list Republike Slovenije, br. 23/1991). Ovim se zakonom štrajk definira kao organizirani prekid rada radnika u svrhu ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa koji proizlaze iz rada. Radnici mogu slobodno odlučiti sudjelovati u štrajku. Zakon o štrajku određuje da se štrajk može organizirati u poduzeću ili drugoj organizaciji, u dijelu organizacije, u grani gospodarstva ili kao opći štrajk.

Pravo na štrajk radnika u organizacijama koje obavljaju djelatnosti od posebne važnosti za vojnu obranu može se ostvariti samo pod sljedećim uvjetima: osigurati minimalnu razinu rada koja osigurava sigurnost ljudi i imovine ili je nezamjenjiv uvjet za život i rad građana ili za funkcioniranje drugih organizacija; ili kako bi se osiguralo obavljanje međunarodnih dužnosti Slovenije.

Radnici koji sudjeluju u štrajku zadržavaju svoja osnovna prava iz radnog odnosa, osim prava na plaću. Oni zadržavaju svoja prava na mirovinsko i invalidsko osiguranje u skladu s propisima o tim pitanjima. Financijska naknada tijekom štrajka može se dodijeliti ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili općim pravnim dokumentom (vidi Eurofound, 2002.).

Razvoj industrijskih akcija, 2013. – 2019.

	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	Source
Working days lost per 1,000 employees	14.9	n.a.						Labour Force Survey 2012
Percentage of establishments experiencing strikes	n.a.	16% of establishments in the private sector	n.a.	n.a.	n.a.	n.a.	1% of establishments in industry	European Company Survey 2019

Napomena: nije dostupno.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Članak 18. Zakona o kolektivnim ugovorima propisuje sljedeće:

kolektivni radni sporovi rješavaju se mirnim putem pregovora, mirenja i arbitraže, a u skladu sa Zakonom o radnim i socijalnim sudovima (Zakon o delovnih in socialnih sodiščih, Narodne novine Republike Slovenije, br. 2/04 i 61/04) pred nadležnim radnim sudom
Sporovi se rješavaju u skladu s ovim zakonom ako postupak rješavanja sporova nije utvrđen u primjenjivom kolektivnom ugovoru

U Zakonu o kolektivnim ugovorima razlikuju se postupci za rješavanje sporova o interesima putem mirenja ili arbitraže i postupci za mirno rješavanje sporova o pravima.

Člankom 87. (o rješavanju kolektivnih sporova) Kolektivnog ugovora za sektor maloprodaje propisano je da se stranke ugovora slažu da se kolektivni sporovi rješavaju u skladu s postupkom utvrđenim Zakonom o kolektivnim ugovorima.

Od 2010. godine pretežno korišten mehanizam rješavanja sporova je mirenje; Prije toga to je bila arbitraža. Svi mehanizmi za kolektivno rješavanje sporova uvode se dobrovoljno. U kvalitativnom istraživanju Stanojevića i Kanjua Mrčele (2014), predstavnik poslodavaca u obrtu i poduzetništvu izvijestio je o uvođenju medijacije kao instrumenta rješavanja sukoba u njihov kolektivni ugovor.

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

Zakona o radnim i socijalnim sudovima propisano je da je radni sud nadležan za odlučivanje o pojedinačnim (kao i kolektivnim) pitanjima radnih sporova. Obuhvaćeni aspekti uključuju ugovore o radu; prava, obveze i odgovornosti koje proizlaze iz radnog odnosa između radnika i poslodavca ili njihovih pravnih sljednika; prava i obveze koje proizlaze iz odnosa između radnika i poduzeća korisnika; postupak zapošljavanja; prava i obveze industrijskog vlasništva koje proizlaze iz radnog odnosa; rad djece mlađe od 15 godina; rad naučnika, učenika i studenata; Stipendije; dobrovoljna naukovanja; i druga pitanja određena zakonom.

Korištenje alternativnih mehanizama rješavanja sporova

Nema podataka koji se odnose na alternativne mehanizme rješavanja sporova (arbitraža i mirenje).