Industrijske tužbe i sporovi u Španjolskoj

Pravo na štrajk uređeno je Kraljevskom uredbom sa zakonskom snagom 17/1977, španjolskim Ustavom i presudom Ustavnog suda (br. 11/1981).

Prema tim propisima, postoje dvije vrste industrijskih akcija: štrajk (la huelga) i blokada (cierre patronal). Štrajk je kolektivna akcija radnika koja se sastoji od dogovorenog povlačenja rada. Obično je usmjeren protiv poslodavca kako bi podržao postupak kolektivnog pregovaranja i prisilio na poštivanje zakonskih ili ugovornih propisa.

S druge strane, isključenje je industrijska akcija koju jednostrano poduzima poslodavac, a koja se sastoji od potpunog ili djelomičnog prestanka proizvodne aktivnosti. Osnova može biti fizičko zatvaranje tvrtke ili neka druga radnja poduzeta kako bi se spriječilo obavljanje posla. Kako bi se zaštitilo pravo na štrajk, španjolsko zakonodavstvo dopušta blokade samo kada su ljudi ili imovina u opasnosti, kao policijsku mjeru. Međutim, to su mjere koje poslodavci rijetko provode u praksi.

U Španjolskoj štrajk može sazvati većina predstavnika zaposlenika na radnom mjestu, svi zaposlenici tvrtke (običnom većinom) i sindikati koji su reprezentativni u sektoru. Odluka o sazivanju štrajka mora se priopćiti poduzeću i tijelu za rad pet dana prije održavanja. Za javna poduzeća rok za obavješćivanje je 10 dana. Konačno, mora se osnovati i štrajkaški odbor sastavljen od najviše 12 članova.

Tijekom štrajka, ugovori o radu se obustavljaju. Pravo na štrajk pojedinačno je pravo koje se kolektivno ostvaruje. Stoga pojedinačni radnici mogu slobodno birati hoće li sudjelovati ili ne.

Jedini štrajkovi koji su zabranjeni su politički štrajkovi, štrajkovi solidarnosti i štrajkovi čiji je cilj osporiti kolektivni ugovor koji je na snazi; Međutim, Španjolska ima tradiciju ovakvih vrsta štrajkova, često u obliku generalnog štrajka (zbog zabrane određenih vrsta).

Nedavno, 2015. godine, zbog reforme španjolskog Kaznenog zakona (Organski zakon 1/2015), uvedena je promjena po pitanju štrajka. U članku 315. stavku 3. navodi se da se oni koji djeluju u grupi ili pojedinačno, ali u dogovoru s drugima, a koji prisiljavaju druge ljude da započnu ili nastave štrajk, kažnjavaju kaznom zatvora od 1 godine i 9 mjeseci do 3 godine ili novčanom kaznom i kaznom zatvora od 18 mjeseci do 24 mjeseca.

Prevalencija različitih oblika industrijskih akcija, 2010. – 2019.

Napomena: Postotak ustanova u privatnom sektoru koje su prijavile bilo koji oblik industrijske akcije tijekom navedenog razdoblja. n.a., nije dostupno.

Izvor: Eurofound, Europsko istraživanje poduzeća 2019

Razvoj industrijskog djelovanja, 2012. – 2022.

Izvor: Ministarstvo rada i socijalne ekonomije, "Štrajkovi su se razvili, radnici sudjeluju i dani koji nisu radili, prema sektorskim, institucionalnim, teritorijalnim i motivacijskim aspektima" ("Huelgas desarrolladas, trabajadores participantes y jornadas no trabajadas, por ámbitos sectorial, institucional, territorial y por motivación"), Statistički godišnjak za 2022.

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova

Godine 1996. sklopljen je Sporazum o izvansudskom rješavanju radnih sporova (Acuerdo de Solución Extrajudicial de Conflictos). Obnovili su ga 2020. do 2024. UGT, CCOO (sindikati) i CEOE i Cepyme (organizacije poslodavaca). Tim je sporazumom otvorena vrata za osnivanje privatne zaklade kojom upravlja Međusavezna služba za mirenje i arbitražu, koju u potpunosti financira država, a kojom samostalno upravljaju socijalni partneri. Pruža besplatne usluge, slične onima zajedničkih institucija zajednica.

Prema sporazumu, obuhvaćeni postupci i aspekti uključuju:

• tumačenje i primjena državnog zakonodavstva, kolektivnog ugovora, sporazuma ili pakta, bez obzira na njegovu učinkovitost, ili odluke ili prakse društva

• sukobi koji proizlaze iz pregovora o kolektivnom ugovoru koji podrazumijevaju njegovu blokadu

• sukobi koji dovode do blokade pregovora ili sporazuma

• sukobi koji proizlaze iz poziva na štrajk ili iz dogovora o uslugama zaštite i održavanja u slučaju štrajka

• sukobi koji utječu na nekoliko radnih centara poduzeća, grupe trgovačkih društava ili povezanih društava koji se nalaze u različitim autonomnim zajednicama

Osim toga, različite regionalne arbitražne institucije uspostavljene su sporazumima socijalnih partnera u Andaluziji, Balearskim otocima, Kataloniji, Kantabriji, Kastilji-La Manchi od kasnih 1990-ih. Regionalna vlada Kastilje-La Manche, koju je osnovala koalicija krajnje desnih i konzervativnih stranaka, najavila je 2022. zatvaranje regionalne službe za industrijske odnose, navodeći nedostatak financijskih sredstava (La Razón, 2023.).

Pojedinačni mehanizmi rješavanja sporova

U slučaju pojedinačnih sukoba, prvo postoje sukobi zakona – odnosno sukobi koji se tiču tumačenja zakona ili proizlaze iz provedbe kolektivnih ugovora. Ti se sukobi mogu podvrgnuti sudskom postupku koji će započeti nakon što bilo koja strana podnese tužbu, nakon obveznog pokušaja mirenja u upravnom sjedištu putem tijela za mirenje osnovanih sporazumima postignutima između sindikata i organizacija poslodavaca.

Što se tiče administrativnih sukoba, postupak mirenja provodi se u nazočnosti odvjetnika koji se miri kojeg je dodijelila država, čija je uloga ograničena samo na olakšavanje razumijevanja. On ili ona će se suzdržati od davanja prijedloga. Ako dvije strane ne uspiju postići dogovor, mogu pozvati institucionalnu arbitražu. Tim postupkom stranke po vlastitoj volji podvrgavaju svoj sukob odluci osobe izvan pravosudne uprave (odvjetnika državnog službenika kojeg je imenovala država, a nije sudac). On ili ona donijet će obvezujuću odluku koja se mora poštovati i koja će imati isti učinak kao i odluka suca na koju se ne može uložiti žalba. Ako se postupak mirenja i/ili arbitraže zaključi bez dogovora, na socijalnim sudovima provest će se sljedeća faza.

Konačno, sukobi se mogu podnijeti socijalnim sudovima. Oni su organizirani u skladu s njihovim sudbenim nadležnostima na regionalnoj razini (Visoki sud) i na nacionalnoj razini (Nacionalni sud i Vrhovni sud).

U tablici u nastavku prikazane su informacije o broju kolektivnih sukoba riješenih pravosudnim mehanizmima i onih kojima se upravlja putem Međusavezne službe za mirenje i arbitražu te regionalnih mehanizama izvansudskog rješavanja sporova. Ono što možemo primijetiti je da se s gospodarskim oporavkom (2012.-2020.) broj sukoba riješenih sudskim ili izvansudskim mehanizmima vrlo značajno smanjio. Međutim, najnoviji dostupni podaci za 2021. pokazuju porast broja pitanja koja se rješavaju u okviru različitih mehanizama rješavanja sporova. Taj se trend može objasniti masovnim usvajanjem programa skraćenog radnog vremena, što je spriječilo tvrtke da otpuste svoje zaposlenike tijekom prvih šest mjeseci pandemije.

Primjena mehanizama kolektivnog rješavanja sporova, 2012. – 2021.

Napomena: SIMA, Međusavezna služba za posredovanje i arbitražu.

Izvor: Godišnja statistika Ministarstva zapošljavanja i socijalne ekonomije.