Kolektivno pregovaranje u Latviji

Kolektivno pregovaranje uređeno je dijelom B Zakona o radu (članci 17.–27.). Zakonom su opisani sadržaj i oblik kolektivnih ugovora, stranke kolektivnog ugovora, učinak kolektivnog ugovora tijekom vremena, učinak kolektivnog ugovora na radnike, postupci sklapanja kolektivnog ugovora, odobravanje kolektivnog ugovora, izmjene i dopune odredbi kolektivnog ugovora, upoznavanje s kolektivnim ugovorom i rješavanje sporova.

Kolektivni ugovor dobrovoljan je instrument, ali je obvezujući za sve uključene strane nakon što se sklopi. O izmjenama kolektivnih ugovora trebale bi se dogovoriti sve uključene strane.

Kolektivno pregovaranje je dobrovoljno i obično ga pokreću sindikati. Posljednjih godina povećao se. Kolektivno pregovaranje na sektorskoj razini i dalje je slabo, iako se od 2009. posebna pozornost posvećuje kolektivnom pregovaranju na razini sektora.

Uvedene su nove prakse u pregovaranju na razini poduzeća i sektora. Suština ovih praksi je povezanost kolektivnih ugovora s određenim ekonomskim koristima ili s važnim ekonomskim procesima u zemlji.

Na razini poduzeća koja imaju kolektivne ugovore dobila su poreznu olakšicu za dio troškova prehrane i liječenja svih zaposlenika navedenih u kolektivnom ugovoru, a plaća ih poslodavac. Takvi se troškovi isključuju iz dohotka osobe za koju se plaća porez na plaću ako ne prelaze 480 eura godišnje (u prosjeku 40 eura mjesečno).

Ovaj poticaj pokrenuli su sindikati.

Na sektorskoj razini kolektivni ugovori korišteni su kako bi se povećala financijska disciplina i povećale plaće. Prvi primjer te primjene kolektivnih ugovora je u građevinskom sektoru, gdje je kolektivno pregovaranje na razini sektora podržano gospodarskim poticajem – manjom plaćom za prekovremeni rad. Kolektivno pregovaranje pokrenula je organizacija poslodavaca Latvijsko građevinsko udruženje (Latvijas Būvuzņēmēju apvienība, LBA), koja je olakšala osnivanje Partnerstva latvijskih građevinskih izvođača za upravljanje postupkom pregovaranja. U 2019. godini 313 građevinskih tvrtki i sindikata u građevinskom sektoru potpisalo je opći sporazum o minimalnim plaćama te su izvršene relevantne izmjene Zakona o radu.

Izmjene Zakona o radu donesene 16. lipnja 2022. rezultirale su dvjema izmjenama u uređenju kolektivnih ugovora. Prvi amandman odnosio se na mogućnost odstupanja od kolektivnih ugovora, a drugi se odnosio na obvezu poslodavca da obavijesti sve radnike o novom kolektivnom ugovoru najkasnije mjesec dana nakon njegovog potpisivanja.

Plaće se obično određuju u pregovorima između poslodavca i pojedinog zaposlenika. Pokrivenost pregovaranja o plaćama ne prati se na nacionalnoj razini. Može se grubo okarakterizirati s pomoću podataka iz godišnjeg istraživanja LBAS-a, ali ti se podaci prikupljaju na dobrovoljnoj osnovi, nisu savršeni i nisu javno dostupni od 2015.

CSP pruža podatke o sastavu zaposlenika po gospodarskoj djelatnosti te području primjene i prirodi kolektivnih ugovora za 2010., 2014. i 2018. (Portal službene statistike, 2023.a).

S nedavno potpisanim općim sporazumom u građevinskom sektoru, pokrivenost pregovaranja o plaćama svakako se povećala.

Obuhvat kolektivnog pregovaranja o plaćama zaposlenika na različitim razinama

Izvor: Portal službene statistike (2023.a)

Pokriće kolektivnog pregovaranja o plaćama zaposlenika

Izvori: Eurofound, Europsko istraživanje o poduzećima iz 2013. i 2019. (uključujući poduzeća iz privatnog sektora s poslovnim nastanima s više od 10 zaposlenika (oznake NACE B – S), s mogućim višestrukim odgovorima); Eurostat [earn_ses10_01], [earn_ses14_01], [earn_ses18_01] (uključujući poduzeća s više od 10 zaposlenika (oznake NACE B – S, isključujući O), s jednim odgovorom za svaku lokalnu jedinicu); OECD i AIAS (2021.); LBAS baza podataka (2015.); Službeni statistički portal (2023.a); ILO

Glavna razina kolektivnog pregovaranja je na razini tvrtke.

U Latviji se kolektivni ugovori ne razlikuju kao ugovori o plaćama ili ugovori o radnom vremenu. Kolektivni ugovori obično uključuju širi opseg pitanja, ali se ne bave posebno pitanjima plaća i radnog vremena, jer su ti aspekti radnih uvjeta dovoljno regulirani zakonom. Kad je riječ o radnom vremenu, kolektivni ugovori najčešće predviđaju više godišnjih odmora ili više vremena za obrazovanje.

U 2019. godini sklopljen je prvi ugovor o realnim plaćama u građevinskom sektoru. Sektorski kolektivni ugovor (opći ugovor) na snazi je od 3. studenoga 2019. Navodi se da bi minimalna bruto mjesečna plaća u građevinskom sektoru trebala iznositi 780 eura; minimalna satnica trebala bi biti 4,67 €; obvezna dodatna plaća trebala bi se isplatiti ako je zaposlenik stekao odgovarajuće strukovno obrazovanje; dodatna plaća za prekovremeni rad ne smije biti manja od 50% plaće zaposlenika; a minimalna mjesečna plaća za studente pripravnike tijekom prvih šest mjeseci trebala bi iznositi 546 eura.

Razine kolektivnog pregovaranja, 2022.

Napomena: O pitanjima plaća i radnog vremena pregovara se na nacionalnoj razini, ali ne dovode do kolektivnih ugovora.

Artikulacija

Najviši standard za radne odnose je zakon. Svakim kolektivnim ugovorom mogu se poboljšati samo uvjeti utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom najviše razine. Budući da u Latviji gotovo da i ne postoje sektorski sporazumi, sporazumi na razini poduzeća moraju osigurati bolje uvjete od cijelog područja primjene radnog zakonodavstva.

Kolektivno pregovaranje može se provesti u bilo kojem trenutku, a kolektivni ugovori mogu se sklopiti u bilo kojem trenutku. Pregovori o nacionalnoj minimalnoj plaći između vlade i socijalnih partnera na nacionalnoj razini vode se prije usvajanja državnog proračuna, obično u kolovozu ili rujnu, kada su dostupni statistički podaci o gospodarskom razvoju za prvu polovicu godine.

Zakona o radu utvrđuje se učinak kolektivnih ugovora tijekom njihova razdoblja valjanosti, ali se ne navodi što se događa kada isteknu i o kojima se ne pregovara u određenom roku. Propisi za takve situacije trebali bi biti uključeni u kolektivne ugovore. Zakon glasi: "Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno razdoblje ili na razdoblje potrebno za obavljanje određenog posla. Ako kolektivni ugovor ne određuje vrijeme stupanja učinka, smatra se da je kolektivni ugovor sklopljen na godinu dana."

Kolektivni ugovor može se raskinuti prije isteka njegova trajanja na temelju sporazuma stranaka ili obavijesti o raskidu od strane jedne stranke ako je takvo pravo dogovoreno u kolektivnom ugovoru.

Službeni postupci za koordinaciju pregovaranja o plaćama nisu uspostavljeni.

Ne razvija se ni neformalna koordinacija. Postoje samo tri kolektivna ugovora na razini sektora (utvrđena kao opći ugovori): u željezničkom sektoru, građevinskom sektoru i industriji staklenih vlakana. U nekim su sektorima sindikati i organizacije poslodavaca sklopili sporazume o suradnji koji su slični u pogledu formata i teksta.

LBAS i LDDK organiziraju mjere za poboljšanje socijalnog dijaloga na sektorskoj razini, ali ti napori imaju svrhu izgradnje kapaciteta, a ne koordinacije. Međutim, od 2008. socijalni partneri sudjeluju u akcijskim programima koji se financiraju iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a s ciljem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera na nacionalnoj razini. Ti projekti uključuju posebne projekte za izgradnju kapaciteta za socijalni dijalog na sektorskoj i regionalnoj razini. Ti su projekti usmjereni na informiranje i savjetovanje s organizacijama članicama, što se može smatrati svojevrsnom "mekom" koordinacijom.

U skladu s latvijskim pravom, opći sporazum koji je sklopilo veliko poduzeće, organizacija poslodavaca ili udruženje organizacija poslodavaca obvezujući je za članove organizacije ili udruženja organizacija. Ako poduzeće ili organizacija ili udruženje organizacija poslodavaca koje sklapaju ugovor zapošljavaju više od 50 % zaposlenika ili ostvaruju više od 50 % prometa u nekom sektoru, opći sporazum obvezujući je za sve poslodavce u relevantnom sektoru i primjenjuje se na sve njihove zaposlenike.

Kolektivni ugovor na razini poduzeća obvezujući je za stranke, a njegove odredbe primjenjuju se na sve zaposlenike koji su zaposleni kod nadležnog poslodavca ili u odgovarajućem poduzeću poslodavca, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno. Nije važno jesu li pravni radni odnosi sa zaposlenikom uspostavljeni prije ili nakon stupanja na snagu kolektivnog ugovora.

Ne postoje drugi dobrovoljni mehanizmi proširenja primjene uvjeta kolektivnih ugovora.

Zakon o radu pojašnjava da "zaposlenik i poslodavac mogu odstupiti od odredaba kolektivnog ugovora samo ako su relevantne odredbe ugovora o radu povoljnije za radnika".

Pravni način odstupanja od postojećeg kolektivnog ugovora jest izmjena odredaba sporazuma. Zakona o radu utvrđuje se mehanizam izmjene odredaba kolektivnog ugovora. Zakonom je propisano da tijekom razdoblja valjanosti kolektivnog ugovora stranke mogu mijenjati njegove odredbe samo u skladu s postupcima propisanim kolektivnim ugovorom ili postupcima za sklapanje kolektivnog ugovora (članak 21.

U 2022. promijenjena su pravila o klauzulama o odstupanju za slučajeve utvrđene zakonom; Odstupanja od prethodno navedenih odredaba bila su dopuštena samo ako ukupna razina zaštite radnika nije smanjena. Do danas je postojao jedan takav slučaj – o određivanju probnog razdoblja zaposlenika.

Zakona o radnim sporovima propisano je da ako se spor oko kolektivnih interesa rješava postupcima mirenja, stranke bi se trebale suzdržati od poduzimanja kolektivnih tužbi (uključujući štrajkove ili isključenja iz radnog odnosa). Isti zahtjev vrijedi ako kolektivni spor rješava arbitražni sud (članak 20. stavak 5.). U članku 14(2) Zakona o štrajku navodi se da tijekom štrajka ni sindikati ni zaposlenici ne smiju poslodavcu priopćiti zahtjeve koji nisu navedeni u proglašenju štrajka.

Nema podataka o postojanju mirovnih klauzula u kolektivnim ugovorima.

Prema bazi podataka LBAS-a, najvažniji drugi aspekti radnog života koji su se razmatrali u kolektivnim ugovorima do 2015. bili su:

• dodatni praznici, na primjer u slučaju poroda

• dodatne pogodnosti, kao što su plaćeni telefonski računi, prijevoz, obroci i zdravstveno osiguranje

• plaćeno osposobljavanje i obrazovanje

• poboljšanje uvjeta za usklađivanje poslovnog i privatnog života (e-rad, rad na daljinu, fleksibilno radno vrijeme)

• dodatne mjere za starije radnike