Individualni radni odnosi u Latviji

Profil zemlje radnog vijeka za Latviju

U tom se profilu opisuju ključne značajke radnog života u Latviji. Cilj mu je pružiti relevantne popratne informacije o strukturama, institucijama, akterima i relevantnim propisima koji se odnose na radni život.

To uključuje pokazatelje, podatke i regulatorne sustave o sljedećim aspektima: akteri i institucije, kolektivni i individualni radni odnosi, zdravlje i dobrobit, plaće, radno vrijeme, vještine i osposobljavanje te jednakost i nediskriminacija na radnom mjestu. Profili se sustavno ažuriraju svake dvije godine.

Ovaj se odjeljak usredotočuje na radni odnos – od početka do prestanka – između pojedinog radnika i poslodavca, koji obuhvaća ugovor o radu, prava i obveze, postupke otkaza i otkaza te zakonske odredbe o bolovanju i umirovljenju.

Published: November 2024

"Pojedinačni radni odnosi" odnosi se na odnos između pojedinog radnika i njegova poslodavca. Taj je odnos oblikovan pravnim propisima i ishodima pregovora socijalnih partnera o uvjetima. U ovom se odjeljku razmatra početak i prestanak radnog odnosa te prava i obveze u Latviji.

Zahtjevi u vezi s ugovorom o radu

Ugovor o radu mora se sklopiti u pisanom obliku prije početka rada. Zakon o radu strogo određuje sadržaj pojedinačnog ugovora o radu (članak 40.).

Izmjenama donesenima 16. lipnja 2022. uvedeno je nekoliko izmjena odjeljka 40.

Jedna odredba je da zaposlenik može slobodno odrediti svoje radno mjesto.
Izmijenjeni su propisi o radnom vremenu: kada je raspored rada radnika u potpunosti ili većinom predvidljiv ili kada nije u potpunosti ili većinom predvidljiv, ugovor o radu treba sadržavati ne samo otkazni rok o raskidu ugovora o radu, već i povezane postupke.
uvedene su tri nove odredbe (11., 12. i 13.): ugovori o radu trebali bi uključivati probni rok i njegovo trajanje (11); zaposlenik ima pravo na osposobljavanje ako poslodavac pruža osposobljavanje (12); i zaposlenik ima pravo na primanje davanja iz sustava socijalne sigurnosti na temelju radnog odnosa i bilo koje druge naknade iz sustava socijalne sigurnosti koje osigurava poslodavac (13).

Tražene informacije mogu se zamijeniti upućivanjem na relevantne odredbe zakona i drugih propisa, kolektivnih ugovora ili upućivanjem na relevantne propise o radnom postupku.

Protuzakonito je zaposliti osobu mlađu od 15 godina ili osobu mlađu od 18 godina i u redovnom obrazovanju (identificiranu kao 'djeca') na stalnom radnom mjestu.

Djeca od 13 godina, ako je jedan od roditelja (ili skrbnik) dao pisanu suglasnost, mogu se zaposliti izvan nastave tijekom dana na poslu koji nije štetan za njihovu sigurnost, zdravlje, moral i razvoj. Takav rad određuje Kabinet ministara.

Stranci se mogu zaposliti samo ako imaju pravo na zapošljavanje potvrđeno vizom ili posebnom dozvolom (mogu postojati iznimke). To se pravilo ne primjenjuje na građane EU-a i one koji imaju pravo na slobodno kretanje unutar EU-a u skladu sa Schengenskim sporazumom.

Postupci otkaza i otkaza

Postupci otkaza i otkaza regulirani su Zakonom o radu (članci 100–112 i članci 113–129). Postupak započinje izdavanjem ili podnošenjem obavijesti o raskidu. Zakon detaljno opisuje kako i pod kojim okolnostima bilo koja strana može izdati obavijest o raskidu. Njime se utvrđuje otkazni rok za otkaz od strane poslodavca, postupci za smanjenje broja radnika u organizaciji i kolektivno otkazivanje, zabrana i ograničenje otkaza te preferencije za nastavak radnog odnosa u slučaju smanjenja broja zaposlenika, posebni uvjeti u vezi s članstvom u sindikatu, pomoć u traženju novog posla i otpremnina, između ostalog.

Radnik ima pravo dati pisanu obavijest o raskidu ugovora o radu mjesec dana unaprijed, osim ako je ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom predviđeno kraće vremensko razdoblje. Zakonom je propisano 11 situacija u kojima poslodavac može dati otkaz, a sve na temelju okolnosti povezanih s ponašanjem zaposlenika ili njegovim sposobnostima ili na temelju gospodarskih, organizacijskih, tehnoloških mjera ili mjera slične prirode u poduzeću.

Poslodavac je dužan pisanim putem obavijestiti radnika o okolnostima koje su osnova za prestanak ugovora o radu.

Poslodavcu je zabranjeno dati otkaz ugovora o radu radniku koji je član sindikata bez suglasnosti nadležnog sindikata.

Roditeljski, rodiljni i očinski dopust

Trajanje roditeljskog, rodiljnog i očinskog dopusta određeno je Zakonom o radu (članci 154.–156.). Roditeljski, rodiljni i očinski dopust regulirani su latvijskim sustavom socijalnog osiguranja, koji osigurava naknade primljene tijekom dopusta. Odgovarajuća socijalna davanja dostupna su socijalno osiguranim osobama ako je osoba uplaćivala obvezne ili dobrovoljne doprinose za socijalno osiguranje u posebni proračun socijalnog osiguranja (kako je predviđeno Zakonom o državnom socijalnom osiguranju (članak 12. stavci 1. i 2.), donesenim 1. listopada 1997. i važećim od 1. siječnja 1998.). Visina naknade ovisi o ukupnom doprinosu primatelja i izračunava se na temelju njegove plaće u socijalnom osiguranju.

Očinski dopust uveden je 2004. godine. Ove je godine 4.521 otac (od 20.551 novorođene djece) primio ovu naknadu. U 2019. godini očinska naknada isplaćena je 10.508 očeva (od 18.589 novorođene djece).

Zakonski aranžmani za dopust

Maternity leave Maternity leave for a woman starting to receive pregnancy-related medical care at a preventive medical institution by week 12 and continuing to receive that care for the duration of her pregnancy Maternity leave for complications in pregnancy, childbirth or the postnatal period Maternity leave for two or more births
Maximum duration	Prenatal leave (before the birth) is 56 calendar days and maternity leave (after the birth) is 56 calendar days. These days are aggregated, and maternity benefit is granted for 112 calendar days. It is not compulsory for women to take all of this leave. In compliance with the Latvian Labour Law (Section 37), an employer is not allowed to employ pregnant women during the two weeks before the expected birth date of their child or the two weeks after the birth of the child. Supplementary leave of 14 days is added to the prenatal leave, with total leave amounting to 70 calendar days. Supplementary leave of 14 days is added to the prenatal leave, with total leave amounting to 70 calendar days.
Reimbursement	80% of the average insurance wage of the beneficiary
Who pays?	Social insurance budget (valsts sociālās apdrošināšanas speciālais budžets), administered by the State Social Insurance Agency (Valsts sociālās apdrošināšanas aģentūra, VSAA)
Legal basis	Labour Law (adopted on 20 June 2001) Law on state social insurance (adopted on 1 October 1997) Law on maternity and sickness insurance (adopted on 6 November 1995) Regulation of the Cabinet of Ministers No. 753 on the rules of state social insurance benefits (adopted on 16 November 2021) Regulation of the Cabinet of Ministers No. 152 on procedures for issuance of sick leave certificates (adopted on 3 April 2001).

Parental leave
Maximum duration	According to Article 156 of the Labour Law, every employee, whether a mother or a father, has the right to parental leave in connection with the birth or adoption of a child. Parental leave for a period not exceeding 1.5 years can be requested at any time up to the day the child reaches the age of eight years. Parental leave, upon the request of an employee, should be granted as a single period or in parts. The employee has a duty to notify the employer in writing one month in advance about the beginning of parental leave or its parts and the duration of parental leave. Parental leave cannot be shorter than one continuous calendar week The early termination of parental leave and an early return to work should be facilitated according to the procedures stipulated by a collective agreement or an employment contract or based on an agreement between the employee and the employer. The employee is entitled to return to work, subject to notifying the employer at least two weeks in advance, where for objective reasons there is no need for them to provide further childcare. The employee has the right to flexible parental leave.
Reimbursement	A beneficiary may choose the time the benefit is received, and the amount of the benefit is calculated on the basis of the duration of parental leave. The amount of the benefit is established according to the chosen duration of receiving the benefit: until the child reaches the age of 13 months – 60% of the recipient’s average wage subject to insurance contributions until the child reaches the age of 19 months – 43.75% of the recipient’s average wage subject to insurance contributions For recipients of parental benefit who are employed during the period in which they are caring for their child and are not on childcare leave or are earning income during the period as a self-employed person, the benefit is 50% of their nominal wage. Once the choice is made regarding the duration of receiving the benefit (until the child reaches the age of 13 or 19 months) and the benefit is granted, the chosen duration for the same child may not be changed.
Who pays?	Social insurance budget (valsts sociālās apdrošināšanas speciālais budžets), administered by the VSAA
Legal basis	Labour Law (adopted on 20 June 2001) Law on state social insurance (adopted on 1 October 1997) Law on state social allowances (adopted on 31 October 2002) Law on maternity and sickness insurance (adopted on 6 November 1995) Regulation of the Cabinet of Ministers No. 1609 on the terms of the childcare benefit and the supplement to the child-raising allowance and parental benefit for twins or more children born during one delivery, the procedure for its review and the procedure for allocating and paying the benefit (Noteikumi par bērna kopšanas pabalsta un piemaksas pie bērna kopšanas pabalsta un vecāku pabalsta par dvīņiem vai vairākiem vienās dzemdībās dzimušiem bērniem apmēru, tā pārskatīšanas kārtību un pabalsta un piemaksas piešķiršanas un izmaksas kārtību) (adopted on 22 December 2009)

Paternity leave
Maximum duration	The father of a child is entitled to leave of 10 calendar days. This leave should be granted immediately after the birth of the child, but no later than six months from the birth of the child (amended from two months on 16 June 2022). A new clause regulates cases when the child’s paternity has not been established or the child’s father has died or has had his custody revoked. In such cases, a person other than the child’s mother has the right to 10 days of childcare leave at the request of the child’s mother. If a mother dies in childbirth or any time up to the 42nd day of the postnatal period, or, in accordance with the procedures prescribed by law, refuses to take care of the child during the period up to the 42nd day of the postnatal period, the father of the child or another person who is willing to take care of the child should be granted leave for the period up to the 70th day of the child’s life. If a mother cannot take care of their child during the period up to the 42nd day of the postnatal period due to illness, injury or other health-related reasons, the father or another person who is willing to take care of the child should be granted leave for those days on which the mother herself is not able to take care of the child. For a family that has adopted a child up to 18 years of age, one of the adoptive parents should be granted 10 calendar days of leave. A child’s father, an adoptive parent or another person who cares for the child and who makes use of the leave referred to in this section should have their job position kept for them. If this is not possible, the employer should ensure that similar or equivalent work with conditions and employment provisions that are not less favourable is available on their return.
Reimbursement	80% of the average wage of the beneficiary, derived from insurance contributions
Who pays?	Social insurance budget (valsts sociālās apdrošināšanas speciālais budžets), administered by the VSAA
Legal basis	Labour Law (adopted on 20 June 2001) Law on state social insurance (adopted on 1 October 1997) Law on maternity and sickness insurance (adopted on 6 November 1995) Regulation of the Cabinet of Ministers No. 753 on rules of state social insurance benefits (adopted on 16 November 2021)

Bolovanje

Pravna osnova bolovanja uključuje:

Zakon o radu (donesen 20. lipnja 2001., a na snazi od 1. lipnja 2002.)
Zakon o državnom socijalnom osiguranju (donesen 1. listopada 1997. i na snazi od 1. siječnja 1998.)
Zakon o rodiljnom i zdravstvenom osiguranju (donesen 6. studenoga 1995. i na snazi od 1. siječnja 1997.)
753 o pravilima o državnim naknadama socijalnog osiguranja (donesena 16. studenoga 2021.)
Uredba Kabineta ministara br. 152 o postupcima izdavanja potvrda o bolovanju (donesena 3. travnja 2001. godine, a na snazi od 1. svibnja 2001. godine)
Zakon o upravljanju proračunom i financijama (donesen 24. ožujka 1994. i na snazi od 24. travnja 1994.)
Godišnji zakon o državnom proračunu za odgovarajuću godinu

Naknada za bolovanje isplaćuje se iz proračuna socijalnog osiguranja. Odobrava se ako je primatelj plaćao državne doprinose za socijalno osiguranje najmanje 3 mjeseca u 6 mjeseci prije događaja koji je zahtijevao bolovanje ili najmanje 6 mjeseci u 24 mjeseca prije događaja. Osoba bi i dalje trebala imati status radnika ili samozaposlene osobe tijekom razdoblja svoje nesposobnosti za rad.

Naknada za bolovanje dodjeljuje se u iznosu od 80% prosječne plaće korisnika, koja proizlazi iz doprinosa za osiguranje.

Poslodavac nema pravo dati otkaz ugovora o radu za vrijeme privremene nesposobnosti radnika, osim u posebnim slučajevima povezanim s neprihvatljivim ponašanjem radnika na radu.

Dob za umirovljenje

Zakon o državnim mirovinama (donesen 2. studenoga 1995. i na snazi od 1. siječnja 1996.). Dob za umirovljenje postupno će se povećavati dok ne dosegne 65 godina i za muškarce i za žene. U 2023. godini dob za umirovljenje bila je 64 godine i 6 mjeseci. Žene i muškarci koji su navršili utvrđenu dob za umirovljenje i koji su uplaćivali doprinose za osiguranje najmanje 20 godina imaju pravo na starosnu mirovinu.

Roditelj ili skrbnik djeteta koji je u razdoblju do navršenih 18 godina brinuo o petero ili više djece najmanje 8 godina ili o djetetu s invaliditetom najmanje 8 godina može zatražiti starosnu mirovinu u dobi od 60 godina ako je uplaćivao doprinose za osiguranje najmanje 25 godina.

Osobe čije razdoblje doprinosa za osiguranje nije kraće od 30 godina imaju pravo zatražiti starosnu mirovinu od 62. godine.