Temeljni izazovi: Stambeni problemi mladih u Europi

Europa prolazi kroz krizu nepristupačnog stanovanja. Od 2010. prosječne prodajne cijene u EU porasle su za 55,4 %, a najamnine za 26,7 %, nadmašujući rast prihoda za mnoge skupine. Ti prosjeci prikrivaju ozbiljnost problema koji se susreću u nekim regijama i određenim skupinama. Na primjer, u nekim državama članicama EU-a cijene su se više nego utrostručile. Unutar država članica trendovi cijena i najamnina bili su izrazito neujednačeni među regijama i stupnjevima urbanizacije. Obično su povećanja troškova stanovanja u urbanim središtima daleko nadmašila prosječne trendove. Mnogi mladi ljudi u Europi posebno intenzivno doživljavaju ovu krizu pristupačnosti. Njihova zaposlenja su relativno niska, a vjerojatnije je da će raditi privremeno ili nesigurno nego starije osobe. Često im je teško iznajmiti kuću u kojoj bi željeli živjeti. Ako žele kupiti kuću, možda će imati poteškoća sa štednjom za predujam ili ispunjavanjem uvjeta za hipoteku. Mladi se i dalje sele u urbana područja, gdje su mogućnosti zapošljavanja koncentrirane, ali je stanovanje najmanje pristupačno. Suočavaju se s tim preprekama u ključnom razdoblju svog života, dok prelaze na samostalan odrasli život i donose odluke o obrazovanju, karijeri, odnosima i formiranju obitelji. Za njih je trenutna kriza pristupačnosti stanovanja u Europi temeljni problem.

Problem nepristupačnog stanovanja nije nov. U određenim europskim regijama i gradovima, troškovi stanovanja predstavljaju dugogodišnji izazov za mnoge skupine. Međutim, posljednjih godina problem je postao rašireniji i pogađa veći dio stanovništva. Visoke cijene energije, nedostatak radne snage, ekološki propisi, urbanistički zakoni i oskudica zemljišta ograničili su građevinsku aktivnost. Također je zabilježen porast korištenja stanovanja kao investicijskog sredstva. To znači da pojedinci i obitelji natječu se s investitorima na sve tijesnijem tržištu nekretnina. Iako EU nema izravnu nadležnost u području stanovanja, ona ima značajan utjecaj kroz relevantne smjernice, zakonodavstvo i financiranje. Kako se europska stambena kriza intenzivirala, Europska komisija je prvi put odgovorila uključivanjem stanovanja kao zasebnog dijela portfelja povjerenika. Dan Jørgensen, novi povjerenik za energiju i stanovanje, zadužen je za podršku državama članicama u rješavanju uzroka nestašice stanova i otključavanju javnog i privatnog financiranja za ulaganje u pristupačno i održivo stanovanje. Druga tijela EU-a, uključujući Europski parlament i Europsku investicijsku banku, također se suočavaju s izazovom otkrivanja uzroka stambene krize, pronalaženja rješenja i osiguravanja financiranja.

• Trenutna kriza pristupačnosti stanovanja u EU posebno je izražena na mlađe dobne skupine.

• U nekoliko država članica prosječna dob u kojoj mlada osoba napušta roditeljski dom raste. Mnogi mladi, uključujući i zaposlene, ne mogu si priuštiti samostalan život.

• Istovremeno, beskućništvo raste u mnogim državama članicama. Mladi u gradovima su među posebno pogođenim skupinama.

• Za mlade koji postignu samostalan život, izazovi se nastavljaju. Mladi, osobito oni iz mlađe skupine u dobi od 18 do 29 godina, vjerojatnije kasne s plaćanjem stanovanja i komunalija. Mladi također češće prijavljuju da možda moraju napustiti svoj dom jer si ga više ne mogu priuštiti.

• Mladi koji žive neovisno o roditeljima troše znatno veći dio svojih prihoda na stanovanje i vjerojatnije su preopterećeni troškovima stanovanja u usporedbi s drugim dobnim skupinama.

• Unatoč tome što veći dio svojih prihoda troše na stanovanje, mladi ljudi obično žive u kućama lošije kvalitete.

• Postoje značajne razlike među geografskim regijama u pristupačnosti nekretnina koje su trenutno na prodaju ili najam.

• Diljem EU-a, vrlo malo nekretnina koje se nude za najam u urbanim područjima može se smatrati pristupačnim za mladu osobu s prosječnom plaćom. To je osobito istinito u glavnim gradovima i popularnim turističkim destinacijama.

• U Bugarskoj, Irskoj, Poljskoj, Portugalu i Španjolskoj, kao i u dijelovima Austrije i Italije, stupanj nepristupačnosti na tržištu najma je takav da bi u mnogim područjima za najam standardnog dvosobnog stana bilo potrebno više od 80 % medijalne plaće.

• Mogući odgovor na izazov pristupačnosti bio bi smanjenje životnog prostora i pokušaj najma manje nekretnine. Međutim, to može donijeti izazove s adekvatnošću, a cijena po kvadratnom metru je viša za manje nekretnine.

• Diljem Europe, stambena kriza dovodi mnoge mlade odrasle osobe u situaciju u kojoj ne mogu postići željeni životni aranžman (na primjer, živjeti sami ili s partnerom), što dovodi do značajnih nesklada između stvarnih i preferiranih stambenih situacija mladih.

• Podaci iz istraživanja iz četiri države članice (Češka, Nizozemska, Španjolska i Švedska) pokazuju da znatno više ljudi živi s prijateljima, rodbinom ili roditeljima nego što bi to željelo. Mnogo manje njih živi s partnerima ili samo nego što to želi.

• Neispunjene stambene preferencije povezane su s nizom negativnih posljedica. To uključuje nemogućnost samostalnog života, nemogućnost praćenja odabrane karijere, negativne utjecaje na mentalno zdravlje i odgodu rađanja djece.

• Kako bismo u potpunosti razumjeli i riješili krizu pristupačnosti stanovanja, važno je uzeti u obzir i kvantitativne podatke o izazovima stanovanja mladih i kvalitativne podatke o njihovim preferencijama i načinu na koji se snalaze u sustavu stambenih politika.

• Kreatori politika trebali bi izbjegavati razvoj fragmentiranog političkog okruženja, gdje se politike provode djelomično s proturječnim ciljevima.

• Kada je riječ o financiranju stambenih inicijativa, revolving fondovi koji ponovno koriste kapital za stanovanje učinkovit su način financiranja projekata.

• Što se tiče stvaranja novih stambenih prilika za mlade (poput pristupačnih 'početnih domova'), rješenja na strani ponude imaju veći potencijal od novčanih i poreznih pogodnosti na strani potražnje.

• Vlade bi trebale osigurati neutralnost vlasništva u fiskalnoj politici, tretirajući vlasništvo i najam jednako.

• Kako bi se riješio nedostatak stanova, ključno je povećati broj dostupnih stambenih jedinica. Postojeći fond praznih i nedovoljno iskorištenih zgrada nudi znatan neiskorišteni potencijal u tom pogledu, iako često zahtijeva značajne renovacije.

• Politike za regulaciju najamnina i povećanje sigurnosti vlasništva moraju uzeti u obzir i insajdere (postojeće najmoprimce) i vanjske (nove ili potencijalne najmoprimce, često mlade), kao i pružatelje stanovanja.

• Mladi mogu aktivno sudjelovati u kreiranju politika – ne samo u formuliranju novih ili revidiranih stambenih politika, već i u razvoju inovativnih koncepata stanovanja odozdo prema gore, poput suradničkog stanovanja.