Ulaganje u budućnost naše djece počinje pružanjem podrške radnicima koji se brinu o njima

Pazite na jaz

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje važan je dio nekoliko važnih okvira socijalne politike EU-a: europskog stupa socijalnih prava, europskog jamstva za djecu, europskog prostora obrazovanja; i revidirani ciljevi iz Barcelone (u okviru strategije EU-a za skrb). Sve te inicijative EU-a naglašavaju važnost povećanja sudjelovanja djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.

Međutim, 2024. samo je upola manje male djece izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) imalo koristi od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (23,6 %) u usporedbi s djecom koja nisu izložena riziku (43,9 %) (slika 1.). Razlika u stopama sudjelovanja bila je više nego dvostruka u slučaju Njemačke, Francuske, Italije, Irske i Belgije. U Poljskoj i Hrvatskoj stope sudjelovanja djece koja su bila izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bile su više od četiri puta niže nego u slučaju djece mlađe od tri godine koja nisu bila izložena riziku.

Nažalost, taj se jaz povećao u posljednjih 10 godina: s razlike od 12,1 postotnog boda u 2015. na razliku od 20,3 postotna boda u 2024. (slika 2.).

U slučaju djece u dobi od tri godine do minimalne dobi za obvezu školovanja, iako porast u tom razdoblju nije bio tako izražen (+3 postotna boda), sam jaz je znatno veći: šokantnih 50,5 postotnih bodova u razlici između sudjelovanja djece koja su i nisu u riziku.

Promjena počinje s radnom snagom

Nepobitno je da je dobro kvalificirana radna snaga ključna za osiguravanje dostupnih, uključivih i visokokvalitetnih usluga. Međutim, radna snaga u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju kronično je podcijenjena.

Ljudi koji se posvećuju ovom poslu često pokazuju snažan osjećaj svrhe, dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života i predanost obuci. To se ističeu podacima Eurofoundovog EWCS-a

Radnici u obrazovnom sektoru postižu znatno bolje rezultate od svih ostalih sektora tržišta rada kad je riječ o percipiranoj korisnosti vlastitog rada (slika 3.).

Uz to, čini se da je ravnoteža između poslovnog i privatnog života obrazovnih radnika u boljem stanju od prosjeka u svim sektorima tržišta rada: u prosjeku 2021. bila je viša za 20 postotnih bodova. Razlika se smanjila 2024., uglavnom zbog povećanja bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života u svim sektorima u usporedbi s dvama obrazovnim sektorima u nastavku (slika 4.).

Kako bi se osiguralo da je ova naizgled motivirana radna snaga spremna proširiti usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na sve, obuka je bitan aspekt koji treba uzeti u obzir. Iako je samo nešto više od polovice predškolskih i osnovnoškolskih odgojitelja izjavilo da je 2024. pohađalo plaćeno osposobljavanje ili osposobljavanje na radnom mjestu (slike 5. i 6.), te su stope više od prosjeka na cijelom tržištu rada. No, je li dovoljno opremiti ih alatima za prepoznavanje i podršku maloj djeci koja su najugroženija?

Osim percipiranog zadovoljstva poslom i dobre ravnoteže između poslovnog i privatnog života, pružanje mogućnosti osposobljavanja ključna je odrednica za smanjenje fluktuacije osoblja, posebno u teško dostupnim područjima gdje nedostatak osoblja može dovesti do zatvaranja službe.

Drugi važan čimbenik je, naravno, plaća. U nedavnom izvješću Eurofounda utvrđeno je da su plaće radnika u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u većini zemalja bile nešto iznad razine minimalne plaće. Uz to, utvrđene su visoke stope rada na nepuno radno vrijeme i ugovora na određeno vrijeme – kombinacija koja sugerira da su radnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja podcijenjeni.

Veće plaće i sigurni ugovori povećavaju zadržavanje, što je ključno za održavanje stabilne i iskusne radne snage. Rješavanjem temeljnih pitanja plaća i radnih uvjeta tvorci politika mogu osnažiti stručnjake za rani i predškolski odgoj i obrazovanje da pruže visokokvalitetne usluge potrebne za uklanjanje razlika u sudjelovanju i pružanje pravednog početka svakom djetetu.

Naprijed

Kao što podaci pokazuju, stope sudjelovanja s vremenom su se povećale, ali su se nejednakosti pogoršale u posljednjih 10 godina. Ovaj rastući jaz u stopama sudjelovanja između djece u nepovoljnom položaju i njihovih imućnijih vršnjaka zahtijeva ciljaniji pristup.

Iako su okviri politike na razini EU-a dobri i predškolski odgoj i obrazovanje, važno je posvetiti više pozornosti financiranju mjera radne snage koje nadilaze osnove i umjesto toga usredotočiti se na ulaganje u ljude koji oblikuju rani razvoj djeteta.

Iz podataka možemo vidjeti da stručnjaci koji se posvećuju ranom i predškolskom odgoju imaju snažan osjećaj svrhe, uglavnom zdravu ravnotežu između poslovnog i privatnog života te predanost stalnom usavršavanju. Ipak, oni su u osnovi podcijenjeni, s razinama plaća koje jedva premašuju minimalnu plaću i prečesto rade na nesigurnim ugovorima. Ta je razlika ključna slabost u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Kako bi predanost EU-a borbi protiv siromaštva bila učinkovita, mora postojati i predanost radnoj snazi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Predstojeće revizije europskog stupa socijalnih prava i revidirani ciljevi iz Barcelone ključna su prilika za djelovanje. Tvorci politika trebali bi u pregled socijalnih pokazatelja uključiti pokazatelje o korištenju tih usluga u različitim skupinama djece.

Europski socijalni fond plus ključan je za potporu radnoj snazi u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Kad je riječ o budućnosti, ključno je da se sljedećim višegodišnjim financijskim okvirom (2028.–2034.) osiguraju dostatna financijska sredstva kako bi se osigurala ulaganja ne samo u infrastrukturu, već i u ljude koji pružaju te usluge.

U konačnici, vrednovanjem onih koji brinu o našoj djeci, možemo izgraditi pravedniju budućnost za sve.

Slika © lordn/ Adobe Stock