Kvaliteta rada i radni uvjeti na Zapadnom Balkanu

Ovo izvješće analizira radni život – uključujući radne uvjete i kvalitetu rada – radnika na Zapadnom Balkanu na temelju podataka prikupljenih u okviru Europske telefonske ankete o radnim uvjetima (EWCTS), ankete vjerojatnosti provedene 2021. godine u 36 europskih zemalja. Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) prati radne uvjete u Europi putem svojih istraživanja od 1991. godine. Prikupljanje i analiza podataka dio su misije Eurofounda da doprinese poboljšanju radnih uvjeta. Ovo izvješće označava prvo u fokusu na kvalitetu radnih mjesta u regiji Zapadnog Balkana, koja trenutno obuhvaća pet zemalja kandidata (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) i jednu potencijalnu kandidatsku zemlju (Kosovo (1)), koje se ovdje zajedno nazivaju WB6. Izvješće donosi nove regionalne uvide u analizu europskih radnih uvjeta i nastoji podići svijest o ovoj temi te proširiti perspektive donositelja politika, socijalnih partnera, istraživača i šire javnosti u regiji.

Poboljšanje radnih uvjeta cilj je europske integracije od Rimskog ugovora (1958.). Dobri radni uvjeti prepoznati su kao preduvjet za razvoj konkurentnog gospodarstva temeljenog na znanju prema Lisabonskoj strategiji (2000.) i kao ključni za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta prema strategiji Europe 2020. Europski stup socijalnih prava (2017.) postavio je 20 načela koja će usmjeravati države članice EU-a prema snažnoj socijalnoj EU koja je pravedna, uključiva i puna prilika. Ta se načela provode kroz širok spektar paketa politika, uz planove za pravednu tranziciju prema klimatski neutralnom i digitaliziranom društvu.

WB6, od početka pristupanja EU-u krajem 1990-ih ili 2000-ih, postupno provodi smjernice EU politike. U posljednjem desetljeću uspjeli su smanjiti razlike na tržištu rada u odnosu na EU, ali ti su jazovi i dalje značajni. Također trebaju poduzeti dodatne korake u usvajanju politika za poboljšanje radnih uvjeta, promicanje rodne ravnopravnosti na radu i stvaranje uključivih prilika za svoje građane.

EWCTS je donio mnoštvo nalaza o aspektima rada koji pozitivno utječu na radnike (radni resursi) i negativno (zahtjevi posla) u WB6, uključujući sljedeće.

• Fizičko okruženje je izrazito napeto, s tri od četiri radnika koji moraju izvoditi ponavljajuće pokrete rukama i rukama, a 62 % mora održavati iscrpljujuće ili bolne fizičke položaje na poslu. Obje ove stope znatno su iznad prosjeka EU-a. S druge strane, društveno okruženje je pozitivnije nego u EU, s manje zastrašivanja i većom podrškom menadžera i kolega, što odražava ukorijenjene društvene vrijednosti solidarnosti.

• Rad nije pretjerano intenzivan, u relativnim terminima, u WB6 – 4 od 10 radnika uvijek ili često rade velikom brzinom, a jedan od treći radi pod strogim rasporedom. To se povoljno uspoređuje s EU-27, gdje su odgovarajuće udjele u oba slučaja nešto ispod polovice. Što se tiče resursa, WB6 su u nepovoljnom položaju. Samo trećina radne snage izvještava o značajnoj sposobnosti izbora ili promjene načina rada, u usporedbi s gotovo polovicom u EU. Slično tome, dok manje od dva od pet radnika u WB6 može birati ili mijenjati redoslijed svojih zadataka, gotovo tri od pet radnika to može učiniti u EU-27.

• Radno vrijeme je vrlo dugo u WB6, s muškarcima i ženama koje rade više od 40 sati tjedno, a 45 % radnika radi šest ili sedam dana u tjednu. Prosječni radni tjedan kreće se od 40,5 sati u Sjevernoj Makedoniji do više od 44 sata u Crnoj Gori. Za usporedbu, u EU prosječno radno vrijeme iznosi 36,9 sati, pri čemu žene rade znatno manje od muškaraca.

• Radnici u WB6 imaju najviše poteškoća s sastavljanjem kraja s krajem među 36 europskih zemalja, zauzimajući posljednjih šest mjesta u ukupnom poretku prema tom kriteriju. Dok u EU-27 26 % svih radnika ima problema s sastavljanjem kraja s krajem, taj postotak iznosi 46 % u Bosni i Hercegovini, 54 % u Sjevernoj Makedoniji, 57 % na Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji te 69 % u Albaniji.

Indeks kvalitete poslova, izračunat usporedbom zahtjeva s radnim resursima, pokazuje da je oko trećine radnika u WB6 na 'opterećenim' (tj. nižim kvalitetnim) poslovima, gdje zahtjevi za radnim poslom nadmašuju resurse za radnim poslom. U EU je odgovarajući udio nešto niži, s 3 od 10 radnika zaposlenih u opterećenim poslovima. Ovaj rezultat je očekivan, jer ga pokreću razlike u razinama gospodarskog razvoja u EU-27 i WB6, koje se odražavaju u različitim sektorskim i zanimanjima u svakoj skupini. Međutim, odnos između razine bruto domaćeg proizvoda i rezultata na indeksu kvalitete posla daleko je od determinističke. Ohrabrujuće je da mnoga radna mjesta diljem WB6, osobito u Bosni i Hercegovini te na Kosovu, pokazuju visoke razine radnih resursa unatoč ograničenjima povezanim s razinom gospodarskog razvoja.

Podaci EWCTS-a potvrđuju dobro poznate činjenice o rodnoj segregaciji sektora i zanimanja u WB6. Žene gotovo pet puta češće rade u zdravstvenom sektoru od muškaraca, četiri puta više u obrazovanju i gotovo dvostruko više u trgovini i ugostiteljstvu. Muškarci čine veliku većinu radnika u prometu (s udjelom gotovo četiri puta većem od ženskog) i građevinarstvu (deset puta većem od ženskog). Unutar radnih skupina, žene su dvostruko češće među profesionalnim i administrativnim radnicima za podršku, dok su muškarci tri puta zastupljeni među operaterima u pogonima i strojevima te obrtnicima.

Rodne razlike u raspodjeli plaćenog i neplaćenog rada su zapanjujuće. Za radnike s punim radnim vremenom (velika većina u WB6), omjer plaćenog i neplaćenog rada za muškarce je gotovo 3 prema 1 (52 plaćena i 18 neplaćenih sati tjedno); Za žene je to samo 1,2 prema 1 (46 plaćenih i 38 neplaćenih sati tjedno). U prosjeku, žene rade ukupno 84 sata tjedno između plaćenog i neplaćenog rada, dok muškarci rade 14 sati manje. Unatoč tome što rade mnogo više (neplaćenih i ukupnih) sati, zaposlene žene u WB6 ne prijavljuju veće poteškoće u postizanju ravnoteže između posla i privatnog života od zaposlenih muškaraca.

Unatoč znatno većem broju ukupnih i plaćenih radnih sati prijavljenih u WB6 nego u EU, udjeli radnika u WB6 koji izvještavaju da im radni sati 'vrlo dobro' ili 'dobro' odgovaraju obiteljskim i društvenim obvezama (32,1 % i 45,5 %, redom) nisu značajno manji nego u EU-27 (34,2 % i 46,9 %, redom). Među onima u WB6 koji izvještavaju da im radno vrijeme 'ne odgovara dobro' ili 'nimalo dobro' s ostalim obvezama, najveći udjeli su u Crnoj Gori (29 %) i Srbiji (27,8 %), dok je najniži udio u Albaniji (15,1 %).

Svaki napor za poboljšanje radnih uvjeta i kvalitete rada u regiji Zapadnog Balkana morao bi se baviti trima dugotrajnim problemima koja su također istaknuta nalazima EWTCS-a, a to su dugi radni sati, dugi neplaćeni sati za zaposlene žene i raširene poteškoće u sastavljanju kraja s krajem. Ove slabe točke zahtijevaju dva izrazito povezana i sinergijska smjera politike. Prvi se fokusira na nastavak gospodarskog i zaposlenog rasta kako bi se osigurala daljnja konvergencija regije prema EU-27. Razvijenije gospodarstvo dovodi do većeg udjela modernih uslužnih poslova temeljenih na znanju i više visokokvalificiranih zanimanja, što je povezano s boljim radnim uvjetima i kvalitetom rada. Također vodi do boljih plaća i više radnih mjesta, pomažući obiteljima da sastave kraj s krajem. Drugi, jednako važan smjer politike usmjeren je na promicanje sudjelovanja i glasa radnika na radnom mjestu, rodnu ravnopravnost na radu i ravnotežu između posla i privatnog života kako bi se osigurala pravedna, uključiva i snažna poboljšanja radnih uvjeta i kvalitete rada u regiji. Ne bi smjelo biti kompromisa između količine i kvalitete poslova, niti ekonomskog ili društvenog opravdanja za to.

U ovoj relativno ranoj fazi, uloga socijalnih partnera u podršci i aktivnom provođenju politika koje promiču kvalitetu radnih mjesta, dobre radne uvjete, bolju ravnotežu između posla i privatnog života te rodnu ravnopravnost na radu je ključna. Socioekonomska vijeća trebala bi podržavati uključivanje širokog spektra aspekata radnih uvjeta na dnevni red kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora na svim razinama.

Akademska zajednica trebala bi biti pozvana da se uključi u kontekstualizaciju teorije iza istraživanja radnih uvjeta te u objašnjavanju i širenju rezultata empirijskih istraživanja. Iako je okvir Europske ankete o radnim uvjetima relativno nov u regiji Zapadnog Balkana, istraživači iz srodnih područja, poput organizacijske znanosti, radne psihologije, sociologije rada, bihevioralnih znanosti, industrijskih odnosa i radne ekonomije, trebali bi biti uključeni u stvaranje šire regionalne stručne zajednice doprinoseći pristupima i znanjem iz svojih disciplina.

1.↑This designation is without prejudice to positions on status, and is in line with UNSCR 1244/1999 and the ICJ Opinion on the Kosovo declaration of independence.

Ovaj izvršni sažetak također je dostupan za preuzimanje na sljedećim jezicima izvan EU-a: albanskom, bosanskom, crnogorskom i srpskom.