Strukturne promjene na tržištima rada EU-a: generacija promjena u zapošljavanju
Objavljeno: 17 September 2025
U ovom se izvješću sažimaju strukturna kretanja na tržištima rada EU-a od 1995. do 2024. Konkretno, u njemu su opisani trendovi u zapošljavanju u zanimanju i sektorima na razini država članica i na ukupnoj razini EU-a, uglavnom profesionalizacija i profesionalno usavršavanje zaposlenosti s jedne strane i premještanje zapošljavanja na usluge koje se događa na tržištima rada svih država članica, s druge strane. Istraživanje pokazuje da je od 2011. neto rast zaposlenosti sve više koncentriran na dobro plaćena radna mjesta, što je rezultiralo povećanjem zaposlenosti. Ovim se izvješćem pokušava pomiriti taj nalaz sa smanjenjem rasta produktivnosti u EU-u, posebno u odnosu na Sjedinjene Američke Države.
Napominjemo da je većina publikacija Eurofounda dostupna isključivo na engleskom jeziku i trenutačno se ne prevode automatski.
U EU-u je 2024. bilo zaposleno gotovo 30 milijuna ljudi više u odnosu na prijelaz stoljeća. To povećanje uglavnom je potaknuto većim sudjelovanjem žena i starijih osoba na tržištu rada i unatoč tehnološkom napretku, kao što su umjetna inteligencija i automatizacija, koji mijenjaju radno mjesto.
Stopa strukturnih promjena na tržištima rada EU-a smanjuje se od globalne gospodarske krize, a preraspodjela radnih mjesta u širokim sektorima usporava. Slični trendovi tijekom duljih vremenskih razdoblja zabilježeni su na tržištima rada Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjene Kraljevine.
Napredovanje zanimanja najsnažniji je vektor strukturnih promjena u svim širokim sektorima na tržištima rada EU-a. Udio profesionalnog zapošljavanja udvostručio se s 11 % na 22 % u razdoblju od 1995. do 2023., što je dovelo do bržeg rasta dobro plaćenih radnih mjesta nego na slabo plaćenim i slabo plaćenim radnim mjestima.
Povećane kvalifikacije radne snage EU-a nisu dovele do povećanja produktivnosti. Unatoč povećanju zaposlenosti, rast produktivnosti u EU-u stalno se usporava od 1995., dramatičnije nego u SAD-u i državama članicama prije 2004.
Promjene u organizaciji rada i upravljanju radom mogu imati ključnu ulogu u rješavanju izazova produktivnosti EU-a, koji se odnosi na kombiniranje čimbenika proizvodnje. Stoga postoji potencijal za pametnije prakse upravljanja za stvaranje više ili kvalitetnijih proizvoda ili usluga.
U ovom se izvješću razmatra kako se struktura zapošljavanja na tržištima rada EU-a mijenjala tijekom posljednja tri desetljeća i procjenjuje se njezin vjerojatni smjer. Naglašava znatan rast tržišta rada EU-a – gotovo 30 milijuna neto novih radnih mjesta u manje od jedne generacije – i pokazuje kako je većina tih novih radnih mjesta stvorena u uslužnim sektorima, javnim i privatnim, te u dobro plaćenim profesionalnim zanimanjima koja općenito zahtijevaju više kvalifikacije.
Međutim, kao što je istaknuto u izvješću Maria Draghija iz 2024. naslovljenom Budućnost europske konkurentnosti, posljednjih desetljeća došlo je i do smanjenja tržišnog udjela aktera EU-a u mnogim sektorima, uključujući IKT i telekomunikacije. Izvješće također ukazuje na slabost novih tehnologija koje su vjerojatni izvori budućeg rasta, kao što su umjetna inteligencija i računalstvo u oblaku. Rješavanje i prevladavanje tih nedostataka preduvjet je za povećanje europskog blagostanja za nadolazeće generacije.
Europska unija suočena je s velikim društvenim, geopolitičkim i gospodarskim izazovima, uključujući pad rasta produktivnosti i nove konkurentske prijetnje važnim industrijama. Nedavni Kompas konkurentnosti Europske komisije naglašava da je europska industrijska struktura sama po sebi kočnica rastu, u kojem dominiraju tradicionalni sektori s relativno niskim razinama ulaganja u istraživanje i razvoj i ograničenim izgledima za brzi rast.
Jedan od zaključaka ovog izvješća jest da EU nije uspio prenijeti generaciju unapređenja zanimanja u poboljšanu produktivnost. Predstojeća inicijativa Unije vještina bit će usmjerena na učenje odraslih i cjeloživotno učenje, stvaranje vještina otpornih na promjene u budućnosti i prekograničnu prenosivost vještina te privlačenje i zapošljavanje kvalificiranih radnika iz inozemstva. To bi moglo doprinijeti iskorištavanju obilja talenata EU-a za povećanje mobilnosti, poticanje inovacija i usmjeravanje održivog rasta.
Strukturne promjene na tržištima rada modernih, naprednih gospodarstava očitovale su se na slične načine, iako različitog intenziteta, u svim državama članicama EU-a od 1995. do 2024. U svih 27 država članica povećao se udio zaposlenosti u uslužnim djelatnostima, a udio zaposlenosti u proizvodnji, poljoprivredi i ekstraktivnoj industriji smanjio se.
Građevinarstvo je jedini široki sektor u kojem se trend udjela zaposlenosti razlikovao među državama članicama tijekom posljednja dva desetljeća. U većini država članica njegov se udio smanjio. U EU-u je 2024. bilo gotovo dva milijuna radnika u građevinarstvu manje nego prije globalne gospodarske krize (prije 2007.).
Stopa strukturnih promjena na tržištima rada EU-a, mjerena stopom preraspodjele radnih mjesta među širokim sektorima, smanjuje se od globalne gospodarske krize. Slični trendovi tijekom duljeg razdoblja zabilježeni su na tržištima rada Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjene Kraljevine.
Najsnažniji vektor promjena na tržištima rada EU-a bilo je napredovanje zanimanja. To se dogodilo u svim širokim sektorima. Udio profesionalnog zapošljavanja u EU-u udvostručio se u razdoblju 1995.–2023., s 11 % na 22 % u 12 država članica za koje su dostupni podaci.
Na tržištima rada razvijenih gospodarstava postoje mnogi pokretači strukturnih promjena. Tehnološke promjene, posebno informatizacija i digitalizacija, najčešće su navedeni pokretač potražnje, ali važni su trgovinske institucije i institucije tržišta rada te čimbenici na strani ponude, uključujući migracije i povećano sudjelovanje žena na tržištu rada. Kombinacija tih pokretača razlikuje se među državama članicama, što dovodi do različitih obrazaca premještanja zapošljavanja na nacionalnoj razini.
Više od dvije trećine neto novih radnih mjesta u EU-u stvorenih u posljednja tri desetljeća preuzele su žene, što je pridonijelo smanjenju razlike u zaposlenosti između spolova.
Rast zaposlenosti ojačao je na dobro plaćenim radnim mjestima i oslabio na slabo plaćenim radnim mjestima. Na ukupnoj razini EU-a promjene u zapošljavanju promijenile su se od asimetrično polarizirajuće u razdoblju 1995. – 2008. do sve većeg povećanja tijekom razdoblja nakon globalne gospodarske krize (2011. – 2024.).
Radna mjesta u najvišem kvintilu prema plaćama činila su sav neto rast zaposlenosti u EU-u u razdoblju 2019.–2024.
Napredovanje zanimanja, što je posljedica povećanja razine obrazovanja i sve većeg udjela radnika obrazovanih na tercijarnoj razini, nije popraćeno povećanjem rasta produktivnosti u EU-u. Rast produktivnosti stalno se usporava od 1995.
Unutar EU-a postoje znatne razlike u rastu produktivnosti. Za razliku od država članica koje su pristupile EU-u prije 2004., u kojima je rast produktivnosti zaustavljen posljednjih desetljeća, države članice koje su pristupile EU-u nakon 2004. svjedoče povećanju produktivnosti potaknutom stalnim prelaskom na uslužne djelatnosti, uz kontinuirani napredak u proizvodnji. U državama članicama nakon 2004. strukturne promjene – kretanje radnika između sektora – pozitivno pridonose rastu produktivnosti, što upućuje na preraspodjelu radne snage u produktivnije sektore.
Sve veće razlike u produktivnosti između Sjedinjenih Američkih Država i EU-a uglavnom proizlaze iz bržeg rasta proizvodnje u privatnim uslužnim sektorima u prvom sektoru. To je zbog većih ulaganja i učinkovitijeg iskorištavanja IKT-a u sektorima kao što su maloprodaja, financijske usluge, informacijske i komunikacijske usluge te stručne, znanstvene i tehničke usluge u Sjedinjenim Američkim Državama.
Usvajanje novih tehnologija na radnom mjestu poklopilo se s povećanjem stopa zaposlenosti i povećanjem broja zaposlenih u EU-u za gotovo 30 milijuna radnika u posljednja tri desetljeća. EU je (ponovno) postao tržište rada s visokim sudjelovanjem. Politika bi stoga trebala biti manje usmjerena na spektar tehnološke nezaposlenosti, a više na povećanje ponude, posebno na prevladavanje prepreka sudjelovanju na tržištu rada među trenutačno nedovoljno zastupljenim skupinama. Tome pridonosi povećanje privlačnosti rada poboljšanjem kvalitete radnih mjesta – otvaranjem stabilnih i pristojnih radnih mjesta.
EU-u nedostaje sektorski pokretač ponovnog rasta produktivnosti. Proizvodnja i privatne usluge obavljale su tu ulogu do 2008., ali su malo pridonijele rastu proizvodnje od 2011. Sektorska usmjerenost Draghijevog izvješća i utvrđivanje specijalizacija sa snažnim potencijalom rasta u EU-u, na primjer, čiste tehnologije, računalstvo visokih performansi i proizvodnja naprednih materijala, utvrđuju potencijalne pokretače.
EU ne ostvaruje koristi koje bi trebao imati od poboljšanja ljudskog kapitala. Većina neto povećanja zaposlenosti u EU-u u posljednja tri desetljeća bila je na dobro plaćenim i kvalitetnim radnim mjestima. Ali to nije dovelo do poboljšanja produktivnosti.
Velik dio pada rasta produktivnosti u EU-u povezan je s načinom na koji se faktori proizvodnje kombiniraju kako bi se stvorili proizvodi ili usluge veće ili kvalitetnije (ukupna faktorska produktivnost). To upućuje na to da bi promjene u organizaciji rada i upravljanju radom mogle pomoći u iskorištavanju novih generacija radnika s višim razinama obrazovanja i osposobljavanja te s pristupom sve sofisticiranijim digitalnim tehnologijama. Države članice u suradnji sa socijalnim partnerima imaju važnu ulogu u tom pogledu reformama javnih ulaganja i obrazovanja te politikama zapošljavanja kojima se prednost daje održivom rastu temeljenom na inovacijama.
Ovaj odjeljak pruža informacije o podacima sadržanima u ovoj publikaciji.
Izvješće sadrži sljedeće popise tablica i slika.
Popis tablica
Tablica 1.: Razine zaposlenosti i stope rasta među 12 najzaposlenijih radnih mjesta u EU-27 (2024.)
Tablica A1: 12 radnih mjesta s najvećim brojem zaposlenih prema kvintilu posla i plaće, 2018., EU-27
Tablica A2: Početne godine po državama članicama za podatke EU-LFS-a s uključenim NACE-om i ISCO-om
Popis slika
Slika 1.: Radno sposobno stanovništvo i razine zaposlenosti u EU-27, 2002.–2023.
Slika 2.: Promjena sastava zaposlenosti po širokim sektorima, 2000.–2023. (postotni bodovi)
Slika 3.: Stopa preraspodjele radnih mjesta po sektorima tijekom prethodnih pet godina, EU-12 i EU-27, 1995.–2023.
Slika 4.: Udio zaposlenosti po zanimanjima, 1995.–2023., EU-12
Slika 5.: Složena godišnja stopa rasta (CAGR) u profesionalnom zapošljavanju, 1995.–2023. (%)
Slika 6.: Opći sektorski trendovi zapošljavanja za odabrane države članice, kohorta u dobi od 15 do 64 godine
Slika 7.: Udio zaposlenosti u javnom i privatnom sektoru, odabrane države članice, skupina u dobi od 15 do 64 godine (%)
Slika 8.: Zaposlenost u privatnom tercijarnom podsektoru u odabranim državama članicama, udio radno sposobnog stanovništva, kohorta u dobi od 15 do 64 godine (%)
Slika 9.: Trendovi zanimanja za odabrane države članice, udio radno sposobnog stanovništva, kohorta u dobi od 15 do 64 godine (%)
Slika 10.: Promjena zaposlenosti u CAGR-u prema kvintilu radnih mjesta i plaća, EU-27, 2011.–2024. (%)
Slika 11.: Promjena zaposlenosti prema kvintilu radnih mjesta i plaća, EU-12 i EU-27, 1995.–2024. (CAGR %)
Slika 12.: Promjene zaposlenosti prema kvintilu radnih mjesta i plaća u odabranim državama članicama, 1995.–2008. (CAGR % godišnje)
Slika 13.: Promjene zaposlenosti po kvintilu radnih mjesta i plaća u odabranim državama članicama, 2008.–2010. (CAGR % godišnje)
Slika 14.: Promjena zaposlenosti prema kvintilu radnih mjesta i plaća, 2011.–2024. (CAGR % godišnje)
Slika 15.: Neto promjene zaposlenosti u EU-u po širokim sektorima, 1995.–2024. (u milijunima)
Slika 16.: Kretanja produktivnosti rada, ukupna dodana vrijednost po radniku, 1995.–2020. (u 000 EUR u cijenama iz 2015.)
Slika 17.: Trostruka dekompozicija rasta produktivnosti za EU i Sjedinjene Američke Države (postotni bodovi)
Slika 18.: Unutarnja komponenta rasta produktivnosti po državama članicama, 1995.–2020. (postotni bodovi)
Slika 19.: Komponenta preraspodjele rasta produktivnosti po državama članicama, 1995.–2020. (postotni bodovi)
Slika 20.: Putanje dodane vrijednosti i zapošljavanja gospodarstava EU-a i SAD-a, 1995.–2020.
Slika 21.: Doprinosi rastu produktivnosti u EU-u i Sjedinjenim Američkim Državama po sektorima i razdobljima (%)
Slika A1: Promjene zaposlenosti po državama članicama i kvintil između radnih mjesta i plaća, 1993.–2008. (CAGR %)
Slika A2: Promjene u zapošljavanju po državama članicama i kvintil između radnih mjesta i plaća, 2008.–2010. (CAGR %)
Slika A3: Promjene zaposlenosti po državama članicama i kvintil radnih mjesta i plaća, 2011.–2024. (CAGR %)
Slika A4: Promjene u zaposlenosti po sektorima i kvintilu između radnih mjesta i plaća, EU-12, 1995. – 2008. (u tisućama)
Slika A5: Promjene u zaposlenosti po sektorima i kvintilu između radnih mjesta i plaća, EU-27, 2008. – 2010. (u tisućama)
Eurofound preporučuje da se ova publikacija citira na sljedeći način.
Eurofound (2025.), Strukturne promjene na tržištima rada EU-a: generacija promjena u zapošljavanju, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
