U ovom se izvješću razmatra utjecaj krize uzrokovane bolešću COVID-19 na socijalne usluge u EU-u. Iako je pandemija negativno utjecala na socijalne usluge, pružila je i saznanja o tome kako te usluge prilagoditi novim situacijama i socijalnim rizicima. Pokazalo se, primjerice, da bi trebalo razviti politike za bolju primjenu digitalizacije u tom sektoru, poboljšanje pristupa novim tehnologijama i obuci za ciljne skupine radnika i usluga. I što je najvažnije, potrebni su jasni krizni planovi i financijska sredstva za prilagodbu u kriznim vremenima.
Povećanje javnih rashoda za socijalnu zaštitu, zdravstvenu skrb i obrazovanje bio je ključan dio odgovora na pandemiju. Unatoč tome, nije jasno kako dalje razvijati socijalne usluge u kontekstu općeg političkog interesa i ulaganja u zelenu i digitalnu tranziciju. Drugim riječima, doprinos socijalnih usluga otpornosti europskih društava treba biti predmet rasprava o politikama te kako ih dodatno razraditi.
Key findings
EU je u potpunosti predan socijalnim pitanjima, a državna potrošnja na socijalne usluge (socijalna zaštita, obrazovanje i zdravstvo) 2020. bilježi znatan udio od 35 % BDP-a u EU-u. Ta snažna socijalna dimenzija temelji se na iskustvima stečenima u politikama štednje provedenih tijekom prethodne gospodarske krize i dokazanoj sposobnosti država članica da učinkovito dodjeljuju sredstva i ublažavaju posljedice krize.
Nedavna pandemija ukazala je na ključan doprinos socijalnih usluga otpornosti europskih društava. Te su usluge tijekom krize omogućavale pružanje pomoći i stvaranje mreža kako bi se ljudi mogli nositi s izvanrednim ograničenjima s kojima su se suočavali u svakodnevnom životu. Na važnost tih usluga ukazala je i njihova odsutnost u slučajevima kada osobe nisu mogle dobiti potrebnu pomoć zbog rezova u uslugama.
Zbog strukturnih problema kao što su manjak osoblja, loši radni uvjeti i nedostatak digitalizacije socijalne usluge tijekom pandemije nisu mogle u potpunosti ispuniti svoje ciljeve, a mnoge usluge, koje nisu bile dobro pripremljene za pandemiju bolesti COVID-19, teško su reorganizirale svoje poslovanje. Mnogi od tih strukturnih problema povezani su s poslovima u socijalnim uslugama koji su naporni, stresni i nedovoljno financirani i ako se hitno ne počnu rješavati, nastavit će se i ubuduće.
Nedostatak digitalizacije u sektoru socijalnih usluga znači da osoblje nema mogućnosti za obuku i usavršavanje, a otprilike petina radnika u sektoru socijalne skrbi u EU-u u svojem radu nikad ne upotrebljava digitalne uređaje. To se mora riješiti ako se sektor želi uspješno nositi s budućim izazovima jer se digitalizacija pokazala iznimno važnom tijekom pandemije kada su digitalni uređaji bili ključni za komunikaciju.
Pandemija je, unatoč poteškoćama koje je izazvala, dala vrijedan poticaj razvoju socijalnih usluga. Veliki su napori, iako djelomično improvizirani, uloženi u organizaciju rada na daljinu te ponudu usluga i podrške na nove načine, što pokazuju brojne telefonske linije za pomoć i aplikacije. Jasnom se pokazala i važnost njegovanja suradnje s dionicima i primarnim (neformalnim) pružateljima skrbi. Unatoč svemu tome, još nije jasno kako se stečena iskustva dalje primjenjuju, a upravo primjena naučenog mora biti prioritet za dionike i oblikovatelje politika ako se sektor ubuduće želi uspješno nositi s izazovima.
The report contains the following lists of tables and figures.
List of tables
- Table 1: NACE sectors used in the analysis of working conditions
- Table 2: Receipt of training, by sector and subsector, EU27 (%)
- Table 3: Workers who never use digital devices at work, by sector and subsector, EU27, 2021 (%)
List of figures
- Figure 1: Proportion of social services workers who reported adverse social behaviour, by sector, EU27, 2021 (%)
- Figure 2: Proportion of social services workers in selected subsectors who reported adverse social behaviour, EU27, 2021 (%)
- Figure 3: Proportion of workers in selected occupations who reported adverse social behaviour, EU27, 2021 (%)
- Figure 4: Relationship between prevalence of training and non-use of digital devices at work in subsectors of social services, EU27 (%)
- Figure 5: Use of digital devices at work, by sector, EU27, 2021 (%)
- Figure 6: Proportion of workers in six job quality categories, by long-term care and healthcare sectors, EU27 (%)
- Figure 7: Proportion of social services workers who feel that they do useful work, by sector, EU27, 2021 (%)
- Figure 8: Unmet need for various healthcare services, EU27, 2021–2022 (%)
- Figure 9: Unmet need for mental healthcare, by age group, EU27, 2021–2022 (%)
- Figure 10: Change in total expenditure on social protection per capita, EU27, 2009–2020
- Figure 11: Total expenditure on social protection as a percentage of GDP, rate of change in total expenditure on social protection and rate of change in GDP, EU27, 2008–2020 (%)
- Figure 12: Breakdown of social protection expenditure on benefits, by function, EU27, 2008–2021 (%)
- Figure 13: General government expenditure on social protection, healthcare and education as a proportion of GDP, EU27, 2004–2021 (%)
- Figure 14: General government expenditure on social protection functions as a proportion of GDP, EU27, 2004–2021 (%)
- Figure 15: Social protection expenditure, by benefits in cash and benefits in kind, six Member States, 2006–2021 (€ million)
- Figure 16: Benefits in kind as a proportion of total social benefits expenditure, six Member States, 2006–2021 (%)
- Figure 17: Average expenditure on social protection as a share of GDP (%) and standard deviation, EU27, 2004–2021
- Figure 18: General government expenditure on education functions as a share of GDP, EU27, 2004–2021 (%)
- Figure 19: General government expenditure on healthcare functions as a share of GDP, EU27, 2004–2021 (%)
- Figure 20: Share of national RRF funds allocated to the green transition, the digital transition and other aspects of socioeconomic resilience, 2020 (%)
- Number of pages
-
64
- Reference nº
-
EF22007
- ISBN
-
978-92-897-2339-8
- Catalogue nº
-
TJ-09-23-280-EN-N
- DOI
-
10.2806/347055
- Permalink