Društveni učinak migracija: suočavanje s izazovima prihvata i integracije ukrajinskih izbjeglica

Ovo je izvješće usmjereno na izazove s kojima se suočavaju države članice EU-a i Norveška pri primanju i integraciji izbjeglica koji su pobjegli iz Ukrajine nakon ruske invazije u veljači 2022. Istražuje njihovu integraciju na tržište rada analizom prepreka toj integraciji te ispituje pristup javnim uslugama i iskustva izbjeglica s uslugama koje su ključne za društvenu uključenost. Glavni je cilj ovog izvješća istražiti kako su različita područja integracije međusobno povezana. Uvjeti stanovanja, zdravstveni status (uključujući psihičko zdravlje) i pristup skrbi za djecu, obrazovanju i socijalnoj pomoći mogu snažno utjecati na izglede za zapošljavanje i društvenu integraciju, a zapošljavanje doprinosi većoj socijalnoj uključenosti. U ovom se izvješću razmatraju ne samo postojeće mjere potpore za integraciju na tržište rada, već i način na koji države članice i Norveška olakšavaju pristup ključnim javnim uslugama.

U izvješću se upotrebljavaju informacije koje je Eurofound prikupio od država članica i Norveške te su njime obuhvaćena kretanja do sredine 2023.

Kontekst politike

Nakon masovnog dolaska izbjeglica iz Ukrajine, EU je aktivirao svoju Direktivu o privremenoj zaštiti kojom se pruža neposredna privremena zaštita ukrajinskim raseljenim osobama. U rujnu 2023. privremenom zaštitom u EU-u bilo je obuhvaćeno 4,2 milijuna ljudi. Taj se priljev u mnogim pogledima razlikuje od priljeva tražitelja azila koji su u EU stigli 2015. Na primjer, iz Ukrajine su pristigli uglavnom žene i djeca, većina odraslih osoba visoko je obrazovana, izbjeglice govore uglavnom ukrajinski ili ruski, koji su slični jezicima nekoliko zemalja domaćina, a osim toga, velika ukrajinska dijaspora već živi u Europi. Međutim, dolazak izbjeglica stvorio je nove izazove, posebno u zemljama s manje iskustva u primanju izbjeglica.

Direktivom o privremenoj zaštiti EU osigurava usklađen pravni okvir koji omogućava pristup zapošljavanju i ključnim javnim uslugama. Primjena Direktive produljena je za još jednu godinu, do ožujka 2025. Kako bi se olakšala provedba Direktive, EU ima aktivnu ulogu u koordinaciji pružanjem preporuka, smjernica o određenim područjima, mogućnosti za razmjenu dobrih praksi i financijske potpore. S pomoću tih alata EU pomaže u različitim područjima obuhvaćenima ovim izvješćem. Države članice također su pojedinačno uložile znatne napore. Do sredine 2023. iskoristile su sredstva EU-a u iznosu od 17 milijardi EUR. Osim toga, kako bi se ublažila nesigurnost uzrokovana ratom i pomoglo Ukrajini, dodijeljen joj je status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u.

Glavni zaključci

• Čini se da je integracija ukrajinskih izbjeglica na tržište rada uglavnom bila uspješna jer je njihova stopa zaposlenosti visoka, posebno u usporedbi s drugim skupinama izbjeglica. Ta se stopa kreće od više od 10 % do znatno iznad 40 % u nekim zemljama (čak i do 50 % ili više). Čini se da će ta stopa zaposlenosti vjerojatno nastaviti rasti.

• Međutim, kao i u slučaju drugih izbjegličkih skupina, nekoliko prepreka ometa integraciju na tržište rada (jezična barijera, manjak informacija, nedovoljno društvene povezanosti). Nedostatak dostupne i pristupačne skrbi za djecu, što se odražava u niskim stopama upisa (u rasponu od 42 % do 71 %), još je jedna važna prepreka, posebno s obzirom na to da ukrajinske izbjeglice uglavnom čine žene i djeca.

• Uvedene su brojne inovativne mjere za rješavanje tih problema (npr. ukidanje nekih ograničenja pristupu skrbi za djecu, ublažavanje strogih zahtjeva poznavanja jezika u određenim zanimanjima, lakši i brži postupci za priznavanje kvalifikacija, prilagođeni tečajevi jezika).

• Čini se da je nedostatak radne snage važan pokretač za poslodavce pri zapošljavanju ukrajinskih izbjeglica. Inicijative organizacija poslodavaca i pojedinačnih poslodavaca/poduzeća doprinose integraciji izbjeglica. Javne službe za zapošljavanje također aktivno komuniciraju s poslodavcima kako bi izbjeglicama osigurale radna mjesta.

• Iako mnogi rade, većina Ukrajinaca dosad nije uspjela pronaći stabilno zaposlenje. I dalje rade na privremenim ili povremenim poslovima, pri čemu su ukrajinske izbjeglice prekvalificirane za većinu tih poslova. Prihodi mnogih izbjeglica stoga su nestabilni, što dovodi većeg korištenja socijalne pomoći.

• Sustav naknada i usluga nije nužno prilagođen posebnim potrebama izbjeglica. Na primjer, obveza prihvaćanja ponuđenog posla kao uvjet za dobivanje naknade nije uvijek primjerena ako izbjeglice nisu pripremljene za pristup tržištu rada. Osim toga, zbog nedostatka prilagođenih mjera, raseljene osobe mogu izgubiti druga prava koja su im još uvijek potrebna, čak i ako su zaposleni (zbog nestabilnog dohotka ili stambene situacije).

• Ukrajinskim izbjeglicama nisu ispunjene potrebe u državama članicama domaćinima i Norveškoj, što obuhvaća integraciju u lokalne zajednice (npr. putem izvannastavnih aktivnosti djece) i pristup ključnim uslugama (npr. prijevozu). Te potrebe djelomično ispunjavaju javne službe, uz aktivno sudjelovanje nevladinih organizacija. Međutim, to i dalje ne osigurava ispunjavanje svih potreba i kontinuitet.

• U većini država članica javne službe suočavaju se s dugoročnim izazovima, što dovodi do nestabilnih stambenih uvjeta (djelomično zbog već postojećih stambenih problema), nedostupnosti ustanova za skrb o djeci, nedostatka kapaciteta u školama i poteškoća u pristupu zdravstvenoj skrbi.

Smjernice politike

• Dosad nezabilježen velik priljev ukrajinskih izbjeglica povećao je postojeće probleme javnih službi. Planiraju se brojne inicijative za rješavanje tih izazova, no možda neće moći pomoći ukrajinskim izbjeglicama kojima je potrebna posebna i ciljana potpora. Potrebna su dugoročna i pristupačna stambena rješenja kako bi se osigurala stabilnost, kontinuitet obrazovanja djece i mladih, olakšala integracija izbjeglica u lokalne školske sustave i lokalne zajednice te poboljšali izgledi za stabilnije zapošljavanje odraslih.

• Potrebni su sustavniji napori za bolju koordinaciju socijalnih usluga i prilagodbu mjera potpore kao odgovor na prevladavajuće i nove potrebe ukrajinskih izbjeglica. Trebalo bi bolje koordinirati rad javnih službi. Neke su države članice u tu svrhu počele osnivati posebna radna mjesta ili agencije, no zasad su ta radna mjesta ograničenog opsega i kapaciteta.

• Postojeće inicijative često su kratkoročne i raspršene zbog nestabilnog financiranja nevladinih organizacija koje ih pokreću. Međunarodne organizacije doprinijele su rješavanju problema, posebno u zemljama s malo iskustva u prihvatu izbjeglica (i financijskih sredstava za prihvat). Međutim, postavlja se pitanje koliko je to održivo i u kojoj mjeri vlade (i lokalne vlasti) mogu nastaviti s tim aktivnostima i integrirati ih u svoje sustave. Kad je riječ o financiranju, možda će biti potrebno ponovno planiranje sredstava EU-a, uz pažljivo razmatranje učinkovitosti i djelotvornosti rashoda.

• Pri procjeni primjerenosti općih mjera socijalne zaštite u svrhu učinkovite integracije ukrajinskih izbjeglica potrebno je uzeti u obzir njihovu primjerenost i povezanost sa stambenim mjerama kako bi se riješilo pitanje nestabilnog dohotka (npr. programima minimalnog dohotka kojima se omogućuje pristup odgovarajućim javnim uslugama). Potrebno je pratiti dosljednost i primjerenost doplatka na dohodak kako bi se utvrdila potreba za prilagodbom i ažuriranjem mjera potpore kada se situacija izbjeglice promijeni (na primjer, jer izbjeglice više nemaju pravo na određenu potporu nakon stupanja u radni odnos).