Industrijske tužbe i sporovi na Cipru

Pravo na štrajk zajamčeno je Ustavom Republike Cipra. Konkretno, članak 27. stavak 1. predviđa sljedeće:

pravo na štrajk je priznato i njegovo ostvarivanje može se urediti zakonom samo u svrhu zaštite sigurnosti Republike ili ustavnog poretka ili javnog poretka ili javne sigurnosti ili održavanja zaliha i usluga bitnih za život stanovnika ili zaštite prava i sloboda zajamčenih ovim Ustavom bilo kojoj osobi

Prema stavku 2. članka 27., osobe koje pripadaju oružanim snagama, policiji i žandarmeriji nemaju pravo na štrajk. Mogao bi se donijeti zakon kojim bi se ova zabrana proširila na javne službenike. Međutim, takav zakon nikada nije donesen.

Pitanje reguliranja štrajkova i postupka rješavanja sporova u osnovnim službama ostalo je neriješeno već nekoliko godina, a tri pokušaja da se to pitanje regulira zakonodavstvom dovela su do zastoja. U ožujku 2004. konačno je potpisan trostrani sporazum o postupku rješavanja radnih sporova u osnovnim službama. Sporazumom se uvodi arbitražni postupak u takvim sporovima, ali se ne isključuje industrijska akcija. U okviru novog sporazuma trebalo bi ukinuti obrambene propise 79A i 79B, koji su izdani na temelju postojeće narudžbe o ključnim uslugama. I Međunarodni ured rada i Vijeće Europe primijetili su da propisi 79.A i 79.B nisu u skladu s ugovorima tih tijela koje je ratificirala Republika Cipar.

U Ustavu ili bilo kojem drugom zakonu ne postoji posebna referenca na pravo na uvođenje blokade. U studiji o tom pitanju koju je proveo glavni državni odvjetnik zaključeno je da je, u skladu s postojećim zakonodavstvom na Cipru, isključenje, iako nije priznato Ustavom, "pravo koje poslodavac ima, pod uvjetom da se ostvaruje radi zaštite ili promicanja zakonitih interesa poslodavca tijekom trgovinskog spora i bez počinjenja bilo kakve kaznene ili nezakonite radnje ili aktivnosti". Osim toga, IRC, u dijelu II. odjeljku B stavku 1. točki (d) (povrede kolektivnih ugovora), predviđa da "oštećena stranka može pribjeći bilo kojoj zakonitoj radnji, uključujući štrajk ili isključenje iz radnog odnosa, u obranu svojih interesa".

Razvoj industrijskog djelovanja, 2012. – 2022.

Izvor: DLR (nedatirano)

Mehanizmi kolektivnog rješavanja sporova i mehanizmi pojedinačnog rješavanja sporova

U trenutnom sustavu kolektivnog pregovaranja, vladina koordinacija je prilično slaba. Država intervenira, kako je utvrđeno u IRC-u, putem Službe za posredovanje Ministarstva rada kada je teško postići dogovor u izravnom bipartitnom pregovaranju između organizacija poslodavaca i sindikata.

Točnije, IRC se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu, pod naslovom "Materijalne odredbe", dvije glavne stranke sudionice priznaju i osiguravaju određena temeljna prava na slobodno kolektivno pregovaranje, dok se u drugom dijelu, naslovljenom "Postupovne odredbe", IRC predviđa odvojene postupke za rješavanje sporova oko interesa i za rješavanje pritužbi/sporova oko prava. Kako je izvijestilo Ministarstvo rada, s obzirom na složenu prirodu sporazuma, mnogi radni sporovi proizlaze iz tumačenja sporazuma (sporovi oko pritužbi), što dovodi do stalnog toka radnih sporova.

Tijekom proteklog desetljeća, MLSI je odigrao važnu ulogu u održavanju industrijskog mira pružajući usluge posredovanja za obnovu kolektivnih ugovora. U tom kontekstu valja spomenuti da je tijekom istog razdoblja sve manje sektorskih kolektivnih ugovora sklopljeno u fazi izravnog pregovaranja, što je dovelo do ozbiljnih kašnjenja u obnovi ugovora. Konkretno, prema službenim podacima DLR-a MLSI-ja za 2017., 150 radnih sporova upućeno je na medijaciju, u kojima je sudjelovalo ukupno 14.144 zaposlenika, u usporedbi sa 177 radnih sporova u 2016., u kojima je sudjelovalo ukupno 61.693 zaposlenika.

Upotreba mehanizama za rješavanje sporova, 2012. – 2022.

Izvor: DLR (nedatirano)