Kolektivno pregovaranje
Kolektivno pregovaranje odnosi se na sve pregovore između jednog ili više poslodavaca (ili njihovih organizacija) i jedne ili više radničkih organizacija (sindikata) radi utvrđivanja radnih uvjeta i uvjeta zapošljavanja, uključujući pitanja povezana s plaćom i radnim vremenom, te za reguliranje odnosa između poslodavaca i radnika, kako je navedeno u Konvenciji MOR-a 154. Utvrđen je niz dimenzija kolektivnog pregovaranja ("struktura pregovaranja"). To uključuje pokriće koje se odnosi na postotak zaposlenika na koje ugovori izravno utječu; razina na kojoj se pregovaranje odvija; opseg ili raspon tema obuhvaćenih pregovaranjem; i dubina – to je mjera u kojoj se sporazumi zajednički provode i preispituju.
Najnoviji sadržaj o ovoj temi pronađite u nastavku.
Nacionalne minimalne plaće u EU: rast vođen politikama, kontinuirana konvergencija i sve veća blizina pregovaračkim plaćama
Tijekom protekle godine, nacionalne minimalne plaće nastavile su znatno rasti diljem EU-a, osobito u zemljama srednje i istočne Europe, nastavljajući smanjenje regionalnih nejednakosti. Direktiva EU o minimalnoj plaći postala je značajan pokretač povećanja minimalne plaće u mnogim zemljama, premašivši razinu inflacije i rastući brže od kolektivno dogovorenih minimalnih plaća u mnogim sektorima s niskim plaćama.Četiri desetljeća podataka otkrivaju europsku radnu snagu transformiranu do neprepoznatljivosti
Eurofoundova Anketa o radnim uvjetima za 2024. prikazuje kako su digitalizacija, demografija i klimatske promjene tijekom 35 godina preoblikovale europski rad.Oblikovanje socijalne i zapošljavajuće budućnosti Europe
Europska unija prolazi kroz razdoblje duboke transformacije – od krize troškova života do zelenih i digitalnih tranzicija, demografskih promjena i geopolitičke neizvjesnosti. U središtu odgovora EU-a na ove izazove nalazi se Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta. S 60 članova, Odbor ima središnju ulogu u osiguravanju pravednih radnih uvjeta, snažne socijalne zaštite i jednakih mogućnosti diljem Unije.Eurofound prikuplja informacije o kolektivnom pregovaranju u EU-u na razini zemalja putem svoje mreže Eurofoundovih dopisnika. Diljem EU-a pokrivenost kolektivnim pregovaranjem vrlo je raznolika, kao što pokazuje istraživanje Eurofounda. Oko 60 % zaposlenika obuhvaćeno je kolektivnim pregovaranjem u EU-u, ali to se kreće od 80 % ili više u nekim zemljama do manje od 10 % u drugima (podaci Europske komisije).
Kolektivno pregovaranje, srž organiziranih industrijskih odnosa, odvija se u različitim institucionalnim okruženjima. Nacionalni sustavi razlikuju se u pogledu uloge kolektivnog pregovaranja i zakonodavstva u reguliranju tržišta rada, razina na kojima se pregovaranje provodi (međusektorsko, sektorsko, poduzeće i radno mjesto, regionalno, strukovno) i načina na koji pregovori na različitim razinama mogu biti međusobno povezani (artikulacija). Stupnjevi centralizacije i koordinacije kolektivnog pregovaranja, a posebno pregovaranja o plaćama, važna su obilježja sustava, s posljedicama za tržište rada i makroekonomske ishode. Ishod kolektivnog pregovaranja obično je kolektivni ugovor. Takvim sporazumima mogu se regulirati postupci za odnose između stranaka potpisnica i uvjeti zapošljavanja radnika obuhvaćenih sporazumom, kao što su plaća i radno vrijeme.
Iako se Ugovorom o funkcioniranju Europske unije priznaje autonomija socijalnih partnera, posebno u pogledu pregovaranja o plaćama, politike EU-a ipak imaju znatan utjecaj na kolektivno pregovaranje i širi sustav industrijskih odnosa. Na primjer, u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra razmatrana su pitanja kao što su usklađivanje kretanja plaća s produktivnošću, određivanje minimalne plaće i sustavi indeksacije plaća. Općenito, kolektivno pregovaranje odvija se u okviru koji je djelomično utvrđen zakonodavstvom EU-a, uključujući odredbe o jednakoj plaći za rad jednake vrijednosti i zahtjeve Direktive o radnom vremenu i povezanog zakonodavstva.
Europska komisija: Europski semestaropens in new tab
Europska komisija: Komisija pozdravlja politički dogovor o primjerenim minimalnim plaćama za radnike u EU-uopens in new tab
Europska komisija: Direktiva o radnom vremenu (2003/88/EZ)opens in new tab
Ovo je izbor najvažnijih rezultata za ovu temu.
26 January 2024
Minimum wages for low-paid workers in collective agreements
In this pilot project, Eurofound successfully established the feasibility of, and piloted, an EU-wide database of minimum pay rates contained in collective agreements related to low-paid workers. A conceptual and measurement framework was devised, a total of 692 collective agreements – related to 24 low-paid sectors of interest – were selected to be ‘fully coded’ and representative data on negotiated minimum pay were compiled for 24 EU Member States. Based on more than 3,202 renewal texts, time series of collectively agreed minimum rates were created from 2015 to 2022 for 19 countries. This is the first time that an EU-wide data collection has provided comparative time series on negotiated pay. Key findings are is that in some countries outdated agreements contain rates below the applicable statutory minima, and that the potential of collective agreements to regulate pay generally or for employees earning higher wages than the minimum pay is not always fully capitalised on.
See also the national country reports (Eurofound papers), providing meta-data for the data collection, at the end of this web page.
30 August 2022
Moving with the times: Emerging practices and provisions in collective bargaining
This report analyses recent developments and emerging practices in collective bargaining processes and outcomes, mainly in the private sector. The report covers collective bargaining systems in 10 EU Member States and is based on cases identified through interviews with key stakeholders and negotiating parties at national level. It analyses the effects of the COVID-19 pandemic and the subsequent economic and social crisis on collective bargaining dynamics and collective agreements. It also investigates practices and innovations that have emerged in response to structural drivers such as technological change, decarbonisation and climate-neutrality policies, and workforce ageing. It assesses the capacity of collective bargaining systems to adapt to structural changes in work, production and the labour market as well as medium-term trends.
4 March 2016
The importance of collective bargaining in establishing working time in Europe
1 March 2016
Working time developments in the 21st century: Work duration and its regulation in the EU
This report examines the main trends and milestones characterising the evolution of the most important aspects of collectively agreed working time in the European Union during the first decade of the 21st century. Drawing primarily on information collected by Eurofound across all EU Member States and Norway, it focuses in particular on five sectors: chemicals, metalworking, banking, retail and public administration. The report describes the institutional regimes of regulation and assesses the evolution of agreed working hours (hours expected to be spent on work according to collective agreements or agreed between employers and employees) and usual working hours (hours usually spent in practice in work activities) between 1999 and 2014. The report points to the tension that exists between the pressure for decreased working hours in favour of a better work–life balance and fewer health problems for workers and the need for working time flexibility to meet the demands of a modern world economy.
4 November 2015
Collective bargaining in Europe in the 21st century
Collective bargaining systems in the EU have undergone a steady change since the end of the 1990s. But as businesses across Europe struggle to respond to intensifying global competition, pressure from employers for greater flexibility in collective bargaining is increasing, especially since the 2008 economic crisis. This report sets out to map developments in all major aspects of collective bargaining (apart from pay and working time, which have been analysed separately by Eurofound) over the past 15 years. In doing so, it aims to distinguish long-term trends and to identify changes brought on by the crisis. It also aims to identify the directions collective bargaining is likely to take in the coming years. The study finds a common and strong trend of convergence across the EU towards decentralisation and more flexibility in collective bargaining processes, but with significant asymmetries in the timing and pace of change.
11 September 2015
Pay in Europe in different wage-bargaining regimes
National wage-bargaining institutions are crucial in achieving pay outcomes that help to increase employment and economic growth within the context of avoiding macroeconomic imbalances within the European Monetary Union. Using a large set of empirical macroeconomic data from a variety of sources, including Eurofound and the European Commission AMECO database, this report analyses how the institutional features of national wage bargaining regimes influence pay outcomes. These features include bargaining level, type and level of coordination, use of opening clauses and the existence of wage pacts. The impact of government intervention through extension and derogation clauses and tripartite councils is also examined. The results of the study indicate that the key institutional variables of the wage-bargaining regime that influence pay outcomes are the type of coordination (how coordination is achieved) and the bargaining level.
13 April 2014
Pay in Europe in the 21st century
The issue of wages has attracted particular attention at European level since the onset of the economic crisis. Changes in economic governance, notably within the European semester, have prompted discussions on wage‑setting mechanisms. While, overall, wage‑bargaining regimes have remained relatively stable over time in many countries, the most substantial changes were seen in Member States facing more difficult economic circumstances. This report provides comparative time series on wage‑bargaining outcomes across the EU Member States and Norway, discussing pay developments against the background of different wage‑bargaining regimes and looks into the link between pay and productivity developments. It also investigates the different systems and levels of minimum wages in Europe at present, carrying out an accounting exercise through a hypothetical scenario of a minimum wage set at 60% of the median national wage (with some alternative scenarios as well for comparison) in order to benchmark and evaluate minimum wage levels and systems in Europe, and to discuss the possibilities and difficulties of coordination in this matter.
Istraživači Eurofounda pružaju stručne uvide i mogu ih se kontaktirati za pitanja ili upite medija.
Mária Sedláková
Research officerMária Sedláková znanstvena je službenica u odjelu za radni život pri Eurofoundu. Odgovorna je za izradu preglednih izvješća za sektorske studije reprezentativnosti, upravljanje i kontrolu kvalitete nacionalnog izvješćivanja o industrijskim odnosima, socijalnom dijalogu i radnom životu te razvoj projekta o kolektivnom pregovaranju izvan plaće. Prije nego što se pridružila Eurofoundu, radila je kao službenica za tehnička istraživanja u Odjelu za upravljanje i tripartizam u Međunarodnoj organizaciji rada u Ženevi na vodećem izvješću o socijalnom dijalogu za 2022. Također je radila kao istraživačica na Srednjoeuropskom institutu za studije rada u Bratislavi (2013. – 2020.), fokusirajući se na socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje, radne uvjete i sociologiju rada. Maria je magistrirala političke znanosti sa specijalizacijom iz komparativne europske politike na Srednjoeuropskom sveučilištu.
Christine Aumayr-Pintar
Senior research managerChristine Aumayr-Pintar viša je voditeljica istraživanja u odjelu za radni život u Eurofoundu. Koordinira Eurofoundova istraživanja o socijalnom dijalogu i industrijskim odnosima te nadzire Mrežu Eurofoundovih dopisnika (NEC). Njezina primarna istraživačka stručnost, kojoj se pristupa s komparativnog stajališta na razini EU-a, usredotočena je na minimalne plaće, kolektivno dogovorene plaće i transparentnost plaća između spolova. Prije nego što se pridružila Eurofoundu 2009. godine, bila je istraživačica tržišta rada i regionalne ekonomije u Joanneum Researchu u Austriji. Magistrirala je ekonomiju i doktorirala društvene znanosti/ekonomiju studirajući ekonomiju u Grazu, Beču i Jönköpingu.
Ovaj odjeljak pruža pristup cjelokupnom sadržaju koji je objavljen o temi.
