Prijeđi na glavni sadržaj
Ova je stranica strojno prevedena. Pogledajte izvornu verziju na engleskom jeziku i jezičnu politiku Eurofounda.
Profil zemlje s minimalnom plaćom za Hrvatsku
Profil zemlje
Posljednje ažuriranje: 30 June 2026

Minimalna plaća u Hrvatskoj

Predrag Bejaković,
Irena Klemenčić

Information for this page was compiled during December 2025 and early 2026. Most Member States had already transposed the EU minimum wage directive at this point. Those that had not yet fully completed transposition or where the information was not yet publicly available include Bulgaria, Cyprus, Luxemburg, Poland and Portugal. These profiles will be updated consecutively as the information becomes available. Users are invited to contact our experts on minimum wage if they are aware of changes.

Ti profili opisuju kako se minimalne plaće reguliraju i određuju. Dostupni su za sve zemlje EU i Norvešku.

Ovaj profil opisuje kako se minimalne plaće reguliraju i određuju u Hrvatskoj. Može se čitati kao pozadinske informacije za Eurofoundovu godišnju reviziju određivanja minimalne plaće. Hrvatska je trenutno jedna od država članica koje su usvojile zakonsku minimalnu plaću ('minimalna plaća' na hrvatskom). Minimalna plaća stoga je zakonski određena i nadopunjena kolektivnim ugovorima.

Proces određivanja (prilagodbe) minimalne plaće, kao i uključeni sudionici i kriteriji koji usmjeravaju prilagodbu, znatno su se promijenili od prvotnog uvođenja 1. srpnja 2008. Reforma iz 2013. godine najviše je utjecala na proces, kriterije i uključene aktere. Daljnje izmjene provedene u novijim godinama (2018., 2019. i 2021.) imale su ukupno najmanji utjecaj na konceptualni okvir zakona, s jednom vrlo važnom iznimkom: osnivanje stručne komisije predviđeno je Zakonom tek s novom formulacijom iz prosinca 2018. (stoga je odluka ministra o njezinom osnivanju datirana relativno nedavno, 2019. godine).

Izmjenama Zakona o minimalnoj plaći (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći - OG 152/24), odredbe Direktive (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o adekvatnim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (OJ L 275/33, 25. listopada 2022.) su prenesene i provedene u hrvatskom zakonodavstvu.

Uredbe o minimalnoj plaći:

Glavni akteri u utvrđivanju zakonske minimalne plaće u Hrvatskoj, u skladu s postupkom utvrđenim Zakonom o minimalnoj plaći, predstavljeni su (čl. 6. i 7.):

  1. Vlada, koja na godišnjoj razini regulativom određuje razinu minimalne plaće.

  2. Ministar zadužen je za rad, koji je zadužen za prijedlog iznosa minimalne plaće te za ustav i radne postupke stručne komisije (navedene u nastavku).

  3. Socijalni partneri, koji sudjeluju u određivanju i prilagodbama minimalne plaće putem obaveznih konzultacija (koje se održavaju prije ministarskih prijedloga) i sudjelovanjem u stručnoj komisiji (prikazanoj ovdje dolje).

  4. Stručna komisija koju je osnovao ministar, s odgovornostima u pogledu nadzora i analize. Sastav Komisije, prema Zakonu o minimalnoj plaći, određuje ministar, bez da zakon izričito zahtijeva zastupljenost društvenih partnera.

Odluka ministra o osnivanju komisije donesena je 11. travnja 2019. ('Odluka o osnivanju stručnog povjerenstva za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće', br. 37/2019), čime je Komisija kvalificirana kao savjetodavno tijelo ministra za pitanja minimalne plaće (čl. II). Sastoji se od deset članova: voditelja unutarnje organizacijske jedinice ministarstva (također predsjednika tijela), tri predstavnika akademske zajednice, dva predstavnika poslodavskih organizacija, dva predstavnika sindikata i dva predstavnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava (čl. III). Zastupljenost socijalnih partnera stoga je zajamčena, ako ne izričito Zakonom o minimalnoj plaći, onda Odlukom ministra (predstavnici se također sami imenuju, što sugerira jamstvo njihove autonomije u ovom izboru) (čl. IV).

Izvorno je razlika u procesu određivanja minimalne plaće bila povezana s razlikom u uključenim akterima, pri čemu je Državni zavod za statistiku bio jedina relevantna tema, koja će 'objaviti iznos minimalne plaće u 'Narodne novine' [Službeni glasnik] (čl. 4(4), Zakon o minimalnoj plaći OG 67/08).

S proceduralnog stajališta, Zakon o minimalnoj plaći (čl. 6. i 7.) propisuje da iznos minimalne plaće za svaku kalendarsku godinu određuje vlada uredbom, prema prijedlogu ministra nadležnog za rad. Nominalna bruto stopa ne smije biti niža od iznosa utvrđenog za prethodnu godinu. Mora se prilagođavati godišnje (najkasnije do 31. listopada) za sljedeću kalendarsku godinu (čl. 5). Izvorno je relevantni mjesec za godišnju prilagodbu bio lipanj (čl. 4(1), Zakon o minimalnoj plaći OG 67/08). Od 2019. listopad je postao referentni mjesec.

Uloga socijalnih partnera u procesu određivanja minimalne plaće istaknuta je u samom Zakonu o minimalnoj plaći, koji zahtijeva od ministra da predloži iznos minimalne plaće vladi nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, što se, dakle, čini obaveznim korakom – unatoč tome što oblik i vrijeme ovog savjetovanja nisu strogo regulirani: Zakon o minimalnoj plaći jednostavno propisuje da se godišnje konzultacije sa socijalnim partnerima 'obično održavaju' u rujnu i listopadu (tj. mjesecima neposredno prije vladine regulative koja formalno prilagođava stopu).

Potrebno je i osnivanje stručne komisije, s posebnim ciljem praćenja i analize fluktuacija minimalne plaće. Takvu komisiju osniva ministar rada, koji odlukom određuje njezin sastav, zadatke, radne postupke i naknade svojih članova (o kojima je već bilo riječi u prethodnom odjeljku).

Izmijenjeni Zakon o minimalnoj plaći iz 2024. propisuje obvezu Ministarstva odgovornog za rad da svake druge godine, prije 1. listopada izvještajne godine, Europskoj komisiji dostavlja dostupne statističke podatke ili informacije o stopi i razvoju opsega kolektivnog pregovaranja te razini zakonske minimalne plaće i udjelu radnika obuhvaćenih njome.

Kriteriji za određivanje zakonske minimalne plaće određeni su Zakonom o minimalnoj plaći. Prema najnovijoj verziji, osim zakonske obveze izražavanja u bruto iznosu i u ekvivalentu punog radnog vremena (čl. 3, koji sugerira da bi satnica na neki način bila u sukobu sa zakonskom odredbom i time implicitno sklonost prema mjesečnoj tarifi), te imajući na umu zakonsku zabranu snižavanja razine (čl. 6(1)), zakon zahtijeva uzimanje u obzir sljedećih pokazatelja (čl. 6(3)), koji je izmijenjen 2024. godine (OG 152/24). Izmijenjeni kriteriji označeni su zvjezdicom*

  • Povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine.

  • Razina inflacije ili promjene kupovne moći minimalne plaće*.

  • Razvoj plaća.

  • Trendovi nezaposlenosti i zaposlenosti.

  • Demografski trendovi.

  • Razvoj produktivnosti*

  • Opće stanje gospodarstva.

Štoviše, uzimajući u obzir ukupno stanje gospodarstva, propisana je 'posebna pažnja' na aktivnosti s niskim plaćama i ranjivim skupinama zaposlenika. U tekstu nema dodatnih detalja o operacionalizaciji ovih kriterija.

Proces određivanja i prilagodbe minimalne plaće bio je znatno pogođen promjenama tijekom vremena, što je zauzvrat utjecalo na relevantne kriterije – promjene koje su se događale tijekom vremena su značajne. Izvorno (Zakon o minimalnoj plaći OG 67/08), njezino povećanje bilo je strogo 'povezano s realnim rastom BDP-a iz prethodne godine, prema publikaciji Državnog zavoda za statistiku' (čl. 4(1)): dok je plaća za prvo razdoblje (srpanj 2008. – svibanj 2009.) nakon stupanja na snagu zakona bila predviđena da iznosi 39% prosječne mjesečne bruto plaće zemlje (čl. 4(2)), kontekstualno je navedeno da će se 'za svako sljedeće jednogodišnje razdoblje [ona] prilagoditi realnom rastu BDP-a za prethodnu godinu, na način da se udio minimalne plaće u prosječnim bruto plaćama pravnih osoba u Republici Hrvatskoj ostvarenim u prethodnoj godini poveća za postotak rasta realnog BDP-a prethodne godine, prema publikaciji Državnog zavoda za statistiku (čl. 4(3)). Trenutni proces temeljen na konzultacijama socijalnih partnera – prijedlog ministra – vladinoj regulaciji uveden je 2013. godine (čl. 7, Zakon o minimalnoj plaći 2013). Osnova za izračun prilagodbi minimalne plaće za 2013. godinu određena je 'kao produkt mjesečnog praga rizika od siromaštva za kućanstvo s jednom osobom i koeficijenta broja članova prosječnog kućanstva u Republici Hrvatskoj, podijeljenog s koeficijentom zaposlenosti, te prilagođenog za prosječnu promjenu indeksa potrošačkih cijena dobara' (čl. 5(4.2)). Od 2013. nadalje, državna regulativa postala je formalni izvor kroz koji se izmjena minimalne plaće morala usvojiti (čl. 6, Zakon o minimalnoj plaći 2013). Ista reforma iz 2013., međutim, povezala je navedene kriterije samo s prilagodbom iz 2013., čime se uvodi trenutni obrazac temeljen na konzultacijama socijalnih partnera i prijedlogu ministra u istom tekstu, iz sljedećih godišnjih revizija (čl. 7, Zakon o minimalnoj plaći 2013).

U Hrvatskoj nije provedena službena specifična procjena adekvatnosti minimalne plaće, niti su dostupne informacije o indikativnim referentnim vrijednostima u zakonodavstvu o minimalnoj plaći. Međutim, za određivanje minimalne plaće za 2026. Stručni odbor za praćenje i analizu trendova minimalne plaće uzeo je u obzir, između ostalog, vrijednost od 54% bruto prosječnih plaća ostvarenih u 2024. i:

"da, u skladu s Direktivom (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o adekvatnim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, indikativna vrijednost minimalne plaće koja se smatra adekvatnom iznosi ili je 50% prosječne bruto plaće ili 60% medijalne bruto plaće" (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, 2025).

Unatoč univerzalnom i obveznom karakteru hrvatske zakonske minimalne plaće – što je najprije predloženo formulacijom članka 3. stavka 1. Zakona o minimalnoj plaći (OG 118/18opens in new tab, 120/21opens in new tab i 152/24opens in new tab), prema kojem pravo na minimalnu plaću pripada svim radnicima zaposlenima u Republici Hrvatskoj bez obzira na sjedište ili registraciju poslodavca (čl. 4(1)), i drugo, izričitom zabranom sporazuma o odricanju prava na minimalnu plaću (čl. 3(8)) – Zakon ipak ostavlja mogućnost izuzeća.

Sam Zakon o minimalnoj plaći predviđa izuzeća u najmanje dva aspekta. Prvo, propisuje da se, iznimno, minimalna plaća može razumjeti kao najniži iznos bruto mjesečne plaće koji odgovara složenosti rada za puno radno vrijeme, kako je navedeno u kolektivnom ugovoru čija je primjena proširena u skladu s općim radnim zakonodavstvom (čl. 3(2)). Drugo, Zakon se ne primjenjuje na radnika koji je jedini zaposlenik poslodavca i istovremeno član uprave, izvršni direktor, upravitelj zadruge, likvidator ili nositelj slične funkcije prema posebnim propisima (čl. 4(2)).

Važno je napomenuti da Zakon o minimalnoj plaći više ne dopušta kolektivnim ugovorima da propisuju minimalnu plaću nižu od zakonske minimalne plaće. Raniji zakoni sadržavali su takvu mogućnost, no ona je kasnije ukinuta. Konkretno, izmjena Zakona o minimalnoj plaći (OG 152/24), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2025., ukinuo je članak 8. Zakona. Ta je odredba ranije dopuštala kolektivnim ugovorima da određuju minimalnu plaću nižu od zakonske minimalne, pod uvjetom da ona nije manja od 95% iznosa propisanog vladinom uredbom. Njegovo ukidanje znači da kolektivno pregovaranje više ne može služiti kao osnova za smanjenje zakonske minimalne plaće. Ova promjena potvrđuje obaveznu ius kogensku prirodu minimalne plaće u hrvatskom pravu.

Izuzeća od obveza minimalne plaće nisu isključivo predviđena Zakonom o minimalnoj plaći. Identificiranje dodatnih slučajeva u kojima obveze minimalne plaće ne vrijede, bilo djelomično ili u potpunosti, zahtijeva širu analizu drugih relevantnih izvora radnog prava.

Važna iznimka proizlazi iz Zakona o radu ('Zakon o raduopens in new tab', OG 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i tiče se pripravnika. Članak 59. propisuje da, kada je polaganje stručnog ispita ili stjecanje radnog iskustva propisano zakonom ili drugim propisom kao uvjet za obavljanje zadataka u određenoj profesiji, poslodavac može primiti osobu koja je završila relevantno obrazovanje na stručnu obuku bez uspostavljanja radnog odnosa. Ovo razdoblje stručne obuke računa se u praksu ili radno iskustvo potrebno za tu profesiju i ne smije prelaziti propisano trajanje. Zakon o radu izričito navodi da se odredbe o radnim odnosima primjenjuju na takve osobe, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi te prestanku radnog odnosa. Isključenje odredbi vezanih uz plaću čini ovaj aranžman relevantnom iznimkom od zaštite minimalne plaće, osobito s obzirom na to da praksa može trajati do jedne godine (čl. 57).

Iako ove odredbe Zakona o radu dopuštaju takvu iznimku samo kada je stručna obuka zakonski preduvjet za obavljanje profesije, Zakon o tržištu rada ('Zakon o tržištu radaopens in new tab'), OG 118/18, 32/20, 18/22, 156/23) proširuje ovu mogućnost na određene kategorije nezaposlenih osoba čak i u odsutnosti takvog preduvjeta. U tim slučajevima, trajanje stručne obuke može, pod određenim okolnostima, produljiti do 24 mjeseca (čl. 37–38 i 40(1)). Međutim, ova mjera se kvalificira kao aktivni instrument politike tržišta rada, a korisnik ima pravo na javnu financijsku potporu u iznosu minimalne plaće umanjene obveznim doprinosima za osiguranje, proporcionalno danima provedenim u stručnoj obuci (čl. 41(1)).

Varijacije zakonske minimalne plaće u strogom smislu – naime, niže zakonske minimalne stope primjenjive na određene kategorije radnika – nisu identificirane u hrvatskom zakonodavstvu. U širem smislu, raniji mehanizmi koji su dopuštali kolektivnim ugovorima da određuju plaće ispod zakonskog minimuma mogli su se okarakterizirati kao podminimumi. Međutim, nakon ukidanja članka 8. Zakona o minimalnoj plaći, takvi aranžmani više nisu zakonski dopušteni. Danas kolektivni ugovori mogu propisivati plaće koje su povoljnije za radnike, ali ne smiju predviđati plaće niže od zakonske minimalne plaće. Bilo koja takva odredba bila bi ništava, a zakonska minimalna plaća automatski bi se primjenjivala.

Zakon o minimalnoj plaći definira minimalnu plaću kao 'najniži mjesečni bruto iznos plaće isplaćen radniku za puno radno vrijeme' (čl. 3(1)), određen obvezno (čl. 3(3)) u bruto iznosu (sankcije su izričito predviđene samim Zakonom u slučaju kršenja takvog zahtjeva (čl. 10(1.b)), što proizlazi iz opće obveze propisane Zakonom o radu (čl. 90.b(1)) prema kojoj plaća mora biti 'dogovorena, određena ili propisana' u bruto iznosu).

Minimalna stopa, kako je gore opisano, ne može uključivati bonuse vezane uz prekovremeni rad, teške radne uvjete, noćni rad te rad nedjeljom, praznicima ili bilo kojim drugim danom koji je zakonom kvalificiran kao neradni dan (čl. 3(4), Zakona o minimalnoj plaći).

Stručni odbor za praćenje i analizu trendova minimalne plaće izdaje preporuku o iznosu minimalne plaće za sljedeću godinu; Ova preporuka nije javno objavljena.

Među relevantnim izvorima za zemlju o minimalnim plaćama identificirani su nedavno objavljeni znanstveni članci. Posebno je časopis Radno Pravo objavio relevantne članke; Popis nekih od najnovije objavljenih je dan:

1 September 2026
Minimalne plaće u 2026.: Godišnji pregled
Određivanje minimalne plaće diljem EU-a postalo je sve dinamičnije i pomno praćeno područje politike, oblikovano prijenosom Direktive o minimalnoj plaći EU-a i desetljećem kontinuiranog rasta zakonskih stopa u realnim iznosima. Ovo izvješće analizira rasprave o određivanju plaća koje su se odvijale među državama članicama i Norveškom 2025. godine, s naglaskom na zemlje s i bez nacionalne minimalne plaće, na međusobni utjecaj minimalnih plaća i kolektivnog pregovaranja u nisko plaćenim sektorima te rastuću ulogu indikativnih referentnih vrijednosti u oblikovanju nacionalnih odluka.
Read more
Izvješće o istraživanju
30 January 2026
Stvarni rast minimalnih plaća u 2026., uz napredak i usporavanje ambicija država članica
Većina država članica EU-a promijenila je razinu svoje nacionalne minimalne plaće od 1. siječnja 2026. i, kao i prethodne godine, opća slika je značajna povećanja – znatno iznad povećanja cijena.
Read more
Članak
Flag of the European UnionThis website is an official website of the European Union.
European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions
The tripartite EU agency providing knowledge to assist in the development of better social, employment and work-related policies

All official European Union website addresses are in the europa.eu domain.

See all EU institutions and bodies