Minimalne plaće u 2026.: Godišnji pregled

Sve države članice EU-a imaju minimalnu minimalnu plaću, ali mogu se razlikovati dvije glavne vrste sustava: većina država članica (22) ima nacionalnu minimalnu plaću, koja postavlja univerzalnu minimalnu plaću uz one koje mogu pregovarati socijalni partneri; 5 država članica (i Norveška) nemaju zakonsku zakonsku stopu, a više minimalnih plaća određuje se kolektivnim pregovaranjem socijalnih partnera za različita zanimanja, a posebno sektore.

Direktiva (EU) 2022/2041 o adekvatnim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (Direktiva o minimalnoj plaći), donesena 2022., pruža zajednički okvir za određivanje odgovarajućih (zakonskih) minimalnih plaća, promiče kolektivno pregovaranje o određivanju plaća i nastoji osigurati učinkovit pristup radnika njihovim pravima na zaštitu minimalne plaće, gdje je takva zaštita predviđena nacionalnim zakonodavstvom i/ili kolektivnim ugovorima. Države članice bile su obvezne prenijeti direktivu u svoje nacionalne propise do 15. studenog 2024., a većina je to učinila (barem djelomično) do kraja 2024. Godine 2023. Danska (uz podršku Švedske) podnijela je tužbu za potpuno ili djelomično poništenje direktive pred Sudom pravde Europske unije (CJEU). Presuda iz studenog 2025. potvrdila je valjanost najvažnijih odredbi Direktive o minimalnoj plaći, iako je zahtijevala uklanjanje popisa specifičnih elemenata koji se moraju uključiti među nacionalne kriterije za određivanje minimalnih plaća.

Minimalne plaće u 2026. godini

• Bruto nacionalne minimalne plaće porasle su između siječnja 2025. i siječnja 2026. u 21 od 22 države članice koje imaju nacionalnu minimalnu plaću, pri čemu je Rumunjska jedina u kojoj je stopa ostala nepromijenjena (iako je povećanje od 7 % provedeno u srpnju dok se ovo izvješće uređivalo). Kao i prethodnih godina, najznačajnija povećanja zabilježena su uglavnom u državama članicama srednje i istočne Europe, koje nastavljaju s dinamikom konvergencije: Slovenija (16 %), Bugarska, Slovačka, Litva i Mađarska (oko 12 % ili 11 %) te Hrvatska i Češka (oko 8 %). Povećanja od više od 8 % primijenjena su i na Cipru i u Njemačkoj (na Cipru je minimalna plaća zamrznuta 2025., budući da se revizije nacionalne razine minimalne plaće provode svake dvije godine).

• Prosječna veličina ovogodišnjih povećanja nominalnih nacionalnih stopa minimalne plaće u državama članicama samo je nešto niža od prošlogodišnje, dok su razine inflacije bile znatno niže u siječnju 2026. nego u siječnju 2025., što je rezultiralo povećanjem kupovne moći među osobama s minimalnom plaćom u svim državama članicama osim Rumunjske.

• Kako su se povećanja cijena vratila na normalne razine do ovogodišnjeg povećanja u siječnju 2026., čini se da je Direktiva o minimalnoj plaći (a ne inflacija) bila jedan od čimbenika koji je pokretao povećanje minimalne plaće jer su mnoge države članice nastojale osigurati da njihove nominalne stope dosegnu određenu vrijednost izraženu u odnosu na prosječne/medijalne plaće. To je bilo u skladu s zahtjevom direktive da 'koriste indikativne referentne vrijednosti za vođenje procjene adekvatnosti'.

• Kaitz indeks (omjer minimalne plaće i prosječne plaće) porastao je tijekom posljednjeg desetljeća u većini država članica, što znači da su nacionalne minimalne plaće u tom razdoblju porasle više od prosječnih plaća.

• Porezni i socijalni sustavi mogu dovesti do značajnih razlika između bruto stope minimalne plaće i stvarne neto plaće (neto minimalne plaće). U 2025. godini porezna stopa za osobe s minimalnom plaćom (uključujući porez na dohodak i doprinose zaposlenika za socijalno osiguranje te umanjene za beneficije) kretala se od manje od 5 % na Malti, u Belgiji i Luksemburgu do više od 30 % u Rumunjskoj, Mađarskoj i Sloveniji.

Transpozicija Direktive o minimalnoj plaći

• Nakon roka za transpoziciju 2024., nekoliko država članica prvi put je 2025. implementiralo nove postupke prema svojim novim propisima koji prenose Direktivu o minimalnoj plaći. Međutim, što se tiče procesa, to nije dovelo do većih promjena, a minimalne plaće za 2026. uglavnom su postavljene prema istim kriterijima kao i prethodnih godina, kroz konzultacije ili razmatranja istih aktera.

• Zbog odluke Suda EU-a o valjanosti Direktive o minimalnoj plaći, procesi prijenosa u mnogim državama članicama zapeli su tijekom 2025., osobito onima koje nisu donijele zakone prije roka 2024. Značajna iznimka bila je Nizozemska, koja je početkom 2026. donijela zakon o prijenosu direktive.

• Učinak direktive na određivanje minimalnih plaća jasno se vidi u povećanjima za 2026. godinu. Većina država članica koristila je neku vrstu indikativnih referentnih vrijednosti pri određivanju minimalnih plaća za 2026. godinu.

Učinci na kolektivno pregovaranje

• Sudeći prema Eurofoundovoj bazi podataka o minimalnim plaćama za nisko plaćene radnike u kolektivnim ugovorima, nacionalne minimalne plaće sve više sustižu kolektivno dogovorene minimalne plaće. To često rezultira kompresijom platnih ljestvica koje socijalni partneri pregovaraju na donjem dijelu raspodjele plaća, što može ograničiti njihovu sposobnost da pregovaraju o znatno višim granicama za zaposlenike s više iskustva i vještina. To se primjećuje u svim nisko plaćenim sektorima obuhvaćenim bazom podataka, iako nedostatak radne snage ponekad može ublažiti taj učinak u nekim sektorima.

• Promatranje pojedinačnih sporazuma otkriva da nacionalne minimalne plaće sve više utječu i mijenjaju ishode kolektivnog pregovaranja. Uočeni učinci uključuju kolektivno dogovorene stope plaća koje su povezane s nacionalnim minimalnim plaćama kroz odredbe u kolektivnim ugovorima te povećan fokus na beneficije koje nisu vezane uz plaću.

• Direktiva o minimalnoj plaći pojavila se kao važan čimbenik koji usmjerava određivanje zakonske minimalne plaće, budući da sve veći broj država članica koristi njezine indikativne referentne vrijednosti pri odlučivanju o povećanju plaća. Presuda Suda EU-a vjerojatno to neće promijeniti, budući da spominjanje tih referentnih vrijednosti nije promijenjeno.

• Popis elemenata koji će biti uključeni među nacionalne kriterije za određivanje minimalne plaće poništen je presudom Suda EU-a. Ostaje za vidjeti hoće li države članice koje su ih već uključile u svoje postupke odlučiti ostaviti ih na snazi.

• U skladu s odredbama direktive za države članice s stopama pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem ispod 80 %, mjere za jačanje kolektivnog pregovaranja i prvi akcijski planovi za njegovu promociju počeli su se pojavljivati 2025. godine. Nakon presude Suda EU-a, koja potvrđuje valjanost odredbi o promicanju kolektivnog pregovaranja, važno je da države članice aktivno jačaju ulogu socijalnih partnera i promiču učinkovito kolektivno pregovaranje.

• Globalne napetosti, poput trenutne krize u Hormuškom tjesnacu, i njihov utjecaj na razine cijena djelomično će odrediti u kojoj će mjeri trend minimalnih plaća u realnim iznosima opisan u ovom izvješću ostati tijekom ostatka 2026. godine. Tijekom krize troškova života u razdoblju 2022.–2024., vlade su intervenirale kako bi zaštitile kupovnu moć među radnicima s minimalnom plaćom, u mnogim slučajevima povećavajući nacionalne minimalne plaće sredinom godine. U Belgiji je automatska indeksacija minimalne plaće već pokrenuta, u travnju 2026.