Minimalna plaća u Norveškoj
Information for this page was compiled during December 2025 and early 2026. Most Member States had already transposed the EU minimum wage directive at this point. Those that had not yet fully completed transposition or where the information was not yet publicly available include Bulgaria, Cyprus, Luxemburg, Poland and Portugal. These profiles will be updated consecutively as the information becomes available. Users are invited to contact our experts on minimum wage if they are aware of changes.
Ovaj profil opisuje kako se minimalne plaće reguliraju i određuju u Norveškoj. Može se čitati kao pozadinske informacije za Eurofoundovu godišnju reviziju određivanja minimalne plaće. Minimalne plaće utvrđene su samo kolektivnim ugovorima, a neke od njih su općenito primjenjive.
Do siječnja 2026. EU-ova direktiva o minimalnoj plaći (EU 2022/2041) nije bila prenesena u norveško zakonodavstvo. U trenutku izrade ovog profila još uvijek nije jasno hoće li direktiva biti dio sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EEA) koji povezuje Norvešku s unutarnjim tržištem. Direktiva nije označena kao relevantna za EEA, a stav EFTA-e je da ne bi trebala biti uključena u EEA sporazum. Europska komisija je, međutim, naznačila drugačiji stav. I norveška vlada i socijalni partneri oklijevali su uključiti direktivu jer se boje da će to narušiti norveški model određivanja plaća.
Pokrivenost kolektivnog pregovaranja iznosi 72%, ovaj postotak uključuje proširene ugovore (Nergaard 2024), ali s velikim razlikama između sektora i industrija. U javnom sektoru svi zaposlenici (100%) obuhvaćeni su kolektivnim ugovorima. U privatnom sektoru pokrivenost je veća u proizvodnji (76%) nego u uslugama (30-40%, ovisno o konkretnoj industriji). Ti postotci ne uključuju produžene minimalne plaće. U 2022. godini procijenjeno je da je pokrivenost za privatni sektor ukupno povećana za 11-12% (s oko 46% na oko 57%), ako se uračuna učinak proširenih kolektivnih ugovora (Nergaard, 2024). Općenito, pokrivenost pregovorima niža je među zaposlenicima privatnog sektora na oba kraja plaće, dok su oni u sredini vjerojatnije pokriveni kolektivnim ugovorom. Za radnike s niskim plaćama, osobito u privatnim uslužnim sektorima, niska pokrivenost u pregovorima kompenzira se općenito primjenjivošću propisa o minimalnoj plaći u kolektivnim ugovorima na razini industrije. To se odnosi na sektore kao što su, primjerice, čišćenje, prijevoz, hoteli i restorani, poljoprivredni sektor i prerada ribe. Propisi o minimalnoj plaći u kolektivnim ugovorima također imaju normativni učinak, pa ih primjenjuju tvrtke koje nisu formalno vezane ugovorom, primjerice u maloprodaji.
Norveško pregovaranje o plaćama visoko je koordinirano na središnjoj razini. U skladu s industrijskim normama (model predvodnika), proizvodna industrija (Industrijski sporazum) započinje i postavlja normu za ostala područja pregovaranja. Glavne strane ovog sporazuma su Norwegian Industries povezane s Konfederacijom norveških poduzeća (NHO) i Fellesforbundet pridružene Norveškoj konfederaciji sindikata (LO). Ostala područja pregovaranja, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, započinju pregovore čim ili unutar nekoliko tjedana nakon što proizvodna industrija zatvori pregovore. Norma je postavljena kao godišnje povećanje plaće, ali unutar svakog sektora pregovaračke strane će se dogovoriti o prilagodbi minimalnih plaća. Međutim, povećanja koja odlučuje proizvodna industrija obično se kopiraju u drugim područjima za pregovaranje u plavim ovratnicima unutar vrhunske organizacije poslodavaca, NHO-a. Nekoliko sindikata povezanih s LO-om ima slabo plaćene članove. Fellesforbundet sindikalno organizira radnike u hotelima, restoranima i prometu, Norveški radnički sindikat (Norsk Arbeidsmandsforbund) u čišćenju, a Sindikat zaposlenika u trgovini i uredima (Handel og Kontor) u maloprodaji.
Kolektivni ugovori se ponovno pregovaraju svake druge godine, ali s pregovorima o plaćama na pola roka. Srednjoročni pregovori obično se vode na nacionalnoj razini između konfederacija, a NHO i LO počinju postavljati normu za ostatak tržišta rada.
Sve konfederacije obvezale su se na model favorita putem tripartitnih komisija (vidi NOU 2023: 30). Slabo plaćeni sektori također slijede taj model. Konfederacije plavih ovratnika, poput LO-a, usvojile su politiku solidarnosti s plaćama u kojoj se pregovaračka moć jakih sindikata u proizvodnji (s visokom gustoćom sindikata) koristi za osiguranje pristojnog povećanja plaća za članove slabijih sindikata (s niskom gustoćom sindikata) u privatnim uslugama. To čine zahtijevajući povećanje plaća u apsolutnim brojkama, a ne samo u postotcima. Postoje i drugi mehanizmi za podizanje najnižih plaća i time osiguravanje da ti radnici ne zaostaju za ostatkom tržišta rada (Alsos i Nergaard, 2018). Na primjer, plaće radnika s niskim primanjima obično se osiguravaju posebnim povećanjem niske plaće. Ovo se primjenjuje u područjima pregovora gdje je prosječna plaća ispod određenog praga (obično 90%) u usporedbi s proizvodnim prosjekom (Alsos i Nergaard, 2021). Plaće se također mogu povezati s razinama plaća drugih skupina, primjerice s prosječnom proizvodnom plaćom. To će osigurati dodatno povećanje plaće ako je prosjek tvrtke/industrije ispod razine koju osigurava ova niska zajamčena plaća, primjerice 85% prosječne plaće u proizvodnji (Alsos i Nergaard, 2021).
Alsos, K. i Nergaard, K. (2018), Lönebildningen i de skandinaviska ländernaPDFopens in new tab, Rapport. Stockholm: 6F – fackförbund i samverkan.
Alsos, K. i Nergaard, K. (2021), 'Mogu li modeli kolektivnog pregovaranja u nordijskim zemljama osigurati dostojanstvenu plaću? Iskustva iz industrija s niskim plaćama', u Dobbins, T. i Prowse, P. (ur.) (2021) The Living Wage: Advancing a Global Movementopens in new tab, Routledge, Poglavlje 10.
NOU (Norges offentlige utredninger) (2023), Utfordringer for lønnsdannelsen og norsk økonomiopens in new tab, 2023:30.
Postoji velika raznolikost načina reguliranja minimalnih plaća unutar različitih kolektivnih ugovora, ali obično postoje različite stope ovisno o zanimanju, vještinama, dobi i/ili stažu. Na primjer, neki ugovori imaju zasebne stope za osobe mlađe od 18 godina i/ili različite stope ovisno o stažu, bilo u tvrtki ili u zanimanju. Te su kategorije obično iste kroz vrijeme. U industrijskim ugovorima za plave ovratnike obično postoje zasebni propisi o plaćama za naukovanje koji su dio formalnog obrazovnog puta za te zanate. Obično primaju postotak minimalne plaće, uz povećanja svake godine. U Norveškoj ne postoji tradicija za subminima za radnike koji imaju poteškoća u pronalasku posla, primjerice dugotrajno nezaposlene, osobe s invaliditetom ili imigrante. Pristup tržištu rada uglavnom je osiguran subvencijama za plaće koje država isplaćuje poslodavcu.
Minimalna plaća određena kolektivnim ugovorima pokriva isključivo stopu plaća, dok se druge komponente poput (na primjer) naknade za prekovremeni rad i plaćeni godišnji odmor isplaćuju povrh toga. Kolektivni ugovori također obično uključuju propise o troškovima putovanja te prehrani i smještaju. Takvi troškovi, općenito, ne smiju se odbiti od minimalne plaće. U svakom slučaju, ne postoji zakonska definicija 'osnovne stope'.
U vezi s minimalnim plaćama koje se produljuju zakonom, vodila se rasprava o tome mogu li plaće biti niže od minimalne stope ako zaposlenik prima druge vrste naknada. Prema Norveškom inspektoratu rada (Arbeidstilsynet), poslodavci smiju plaćati manje od produžene minimalne plaće ako zaposlenik prima naknade koje se smatraju plaćom. Međutim, to je uvjetovano uvjetom da se te olakšice smatraju plaćom prema relevantnom zakonodavstvu koje se odnosi na izračun naknade za godišnji odmor, poreza i socijalnih naknada.
Povrati troškova ne mogu se smatrati plaćom.
Arbeidstilsynet (undated) Minstelønnopens in new tab, web page. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
Tehnički odbor za obračun plaća (TBU) pruža socijalnim partnerima i vlastima redovite analize gospodarske situacije. To uključuje razine plaća i razvoj plaća. Odbor se sastoji od predstavnika svih sindikata i konfederacija poslodavaca, kao i predstavnika Statistike Norveške, Ministarstva rada i socijalnih poslova, Ministarstva financija te Ministarstva lokalne samouprave i modernizacije, koje predstavlja vladu u ulozi poslodavca. TBU objavljuje izvještaje i prije pregovora o plaćama i nakon završetka pregovaračkog kruga. U ovim posljednjim izvješćima (najnovija su navedena u nastavku), Odbor daje sažetak pregovaračkog kruga i relevantnih ishoda.
Izvješća za posljednjih pet godina možete pronaći ovdje:
Arbeids- og inkluderingsdepartementet (2025), Nakon obračuna prihoda 2025PDFopens in new tab.
Arbeids- og inkluderingsdepartementet (2024), Nakon obračuna prihoda 2024PDFopens in new tab.
Arbeids- og inkluderingsdepartementet (2023), Nakon obračuna prihoda 2023PDFopens in new tab.
Arbeids- og inkluderingsdepartementet (2022), Nakon obračuna prihoda 2022PDFopens in new tab.
Arbeids- og inkluderingsdepartementet (2021), Nakon obračuna prihoda 2021PDFopens in new tab.
LO (2021) LavlønnsmodellerPDFopens in new tab.
Svarstad i Dapi (2022), Trajno nisko plaćeni radnici – opseg i karakteristike. Fafo-report 2022:02 (sažetak na engleskom)opens in new tab
Svarstad, E. (2023), 'Brinu li sindikati o nisko plaćenim radnicima? Dokazi iz Norveške.' Industrijski odnosi: časopis za ekonomiju i društvo 00 (0): 1–25. https://doi.org/10.1111/irel.12349hopens in new tab
Inspekcija rada (ud). Minimalna plaćaopens in new tab.
