Algoritamsko upravljanje u europskim radnim mjestima

Algoritamsko upravljanje je korištenje digitalnih tehnologija za potpunu ili djelomičnu automatizaciju menadžerskih funkcija, uključujući organizaciju, koordinaciju, nadzor, nadzor i evaluaciju rada. Iako je izvorno bio povezan s digitalnim platformama za rad, pojam se danas shvaća šire u širem rasponu radnih okruženja.

Iako algoritamsko upravljanje može povećati učinkovitost i upravljanje rizicima, a u nekim sektorima, poput financijskih usluga i transporta, može biti potaknuto usklađenošću s propisima, ono također donosi izazove i potencijalne nedostatke. Iako su kvantitativni dokazi temeljeni na reprezentativnim anketama relativno ograničeni, postoji sve veći broj istraživanja – uglavnom temeljenih na kvalitativnim studijama – koji povezuju algoritamsko upravljanje s povećanjem radnog opterećenja, povećanim vremenskim pritiskom i smanjenom autonomijom radnika. Postojeći dokazi također sugeriraju da učinci ovise o resursima radnih mjesta dostupnim radnicima, poput autonomije, organizacijske podrške i korištenja vještina, što može ublažiti potencijalne negativne utjecaje.

Ovo izvješće doprinosi tekućoj političkoj raspravi predstavljajući nalaze iz analize podataka Europske ankete o radnim uvjetima 2024., s naglaskom na algoritamsko upravljanje u europskim radnim mjestima. U ovom izvješću, algoritamsko upravljanje mjeri se prema tome prijavljuju li zaposlenici da se računalni programi koriste na poslu za raspodjelu zadataka, određivanje radnog vremena (raspored) ili praćenje njihove učinkovitosti. Ova pojednostavljena operacionalizacija obuhvaća tri temeljne upravljačke funkcije algoritamskog upravljanja, ali ne pruža iscrpnu definiciju tog pojma. Analiza je ograničena samo na zaposlenike, ispitujući i učestalost algoritamskog upravljanja i njegov odnos prema radnim uvjetima te zdravlju i dobrobiti zaposlenika.

Kako bi se istražila kombinirana povezanost algoritamskog upravljanja, resursa posla i zahtjeva posla s ishodima zdravlja i dobrobiti, ovo izvješće koristi koncept opterećenja na poslu, definiranog kao situaciju u kojoj zahtjevi za poslom premašuju resurse radnog mjesta. Zaposlenici su raspoređeni kroz različite profile kvalitete posla, od izrazito opterećenih poslova karakteriziranih velikim zahtjevima i ograničenim resursima do poslova s visokim resursima koji karakteriziraju povoljniji balans između zahtjeva i resursa.

Nakon usvajanja Direktive o platformskom radu (Direktiva (EU) 2024/2831), pažnja politike postupno se pomaknula izvan izvornog fokusa na algoritamsko upravljanje u platformskom radu prema njegovoj primjeni u konvencionalnijim radnim okruženjima. Klasifikacija određenih sustava umjetne inteligencije (AI) koji se koriste za upravljanje radom kao visokorizičnih sustava prema Zakonu o umjetnoj inteligenciji (Uredba (EU) 2024/1689) predstavlja važan korak u pristupu EU-a reguliranju digitalnih tehnologija na radnom mjestu i odražava rastuću zabrinutost zbog implikacija tih tehnologija za zaposlenike.

Ostali zakonodavni instrumenti EU-a relevantni za algoritamsko upravljanje uključuju Opću uredbu o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679), koja uspostavlja zaštitne mjere za obradu osobnih podataka radnika i automatizirano donošenje odluka; Direktivu o informiranju i konzultacijama (Direktiva 2002/14/EZ), koja predviđa uključivanje predstavnika radnika u odluke koje utječu na organizaciju rada; i Direktivu o sigurnosti i zdravlju na radu (Direktiva Vijeća 89/391/EEC), koja zahtijeva od poslodavaca da procijene i spriječe rizike za zdravlje i sigurnost radnika, uključujući psihosocijalne rizike.

Nedavno je Europski parlament, u svojoj rezoluciji o digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji i algoritamskom upravljanju na radnom mjestu (2025.), prepoznao i prilike i izazove povezane s sve većom upotrebom digitalizacije, umjetne inteligencije i algoritamskog upravljanja na radnom mjestu.

• Algoritamsko upravljanje najzastupljenije je među administrativnim radnicima, tehničarima te operaterima postrojenja i strojeva. U tim zanimanjima, automatizirana raspodjela zadataka i praćenje performansi najčešće su prijavljene funkcije algoritamskog upravljanja, dok je automatizirano raspoređivanje znatno rjeđe. Menadžeri, profesionalci, radnici u uslužnim i prodajnim djelatnostima, obrtnici, radnici u osnovnim zanimanjima i posebno kvalificirani poljoprivredni radnici prijavljuju niže razine algoritamskog upravljanja općenito. Automatizirano raspoređivanje također je ravnomjernije raspoređeno među zanimanjima nego ostale dvije funkcije.

• U sektorima s najvećom učestalošću algoritamskog upravljanja – financije i nekretnine, informacije i komunikacije te transport i skladištenje – praćenje performansi i automatizirana raspodjela zadataka dosljedno su najčešće prijavljene funkcije, dok je automatsko raspoređivanje rjeđe. Nasuprot tome, sve tri funkcije su relativno rijetke u obrazovanju, poljoprivredi i rudarstvu te građevinarstvu.

• Od tri funkcije algoritamskog upravljanja, automatizirana raspodjela zadataka je najjači prediktor transformacije poslova, uključujući stvaranje novih zadataka, uklanjanje drugih zadataka i veću interakciju s kolegama. Automatizirano raspoređivanje i praćenje učinka pokazuju slične, ali umjerenije povezanosti s transformacijom posla.

• Korištenje triju algoritamskih funkcija upravljanja povezano je s većim zahtjevima posla, osobito kvantitativnim zahtjevima (hvatanje intenziteta rada). Zaposlenici podvrgnuti algoritamskom upravljanju također su skloniji iskustvu opterećenja na poslu nego oni koji to ne doživljavaju. Među tri analizirane funkcije, praćenje uspješnosti ističe se kao ona koja se najdosljednije povezuje s lošijim zdravljem i dobrobiti, a čini se da u maloj mjeri pojačava negativne učinke postojećeg opterećenja na poslu u već zahtjevnim poslovima.

• Hoće li algoritamsko upravljanje ublažiti ili pogoršati ove negativne ishode ovisi o specifičnoj algoritamskoj funkciji: automatizirana dodjela zadataka ne ublažava niti pojačava opterećenje posla; automatizirano raspoređivanje ima marginalno značajan učinak ublažavanja za zaposlenike u opterećenim poslovima; a praćenje učinka značajno pojačava negativne učinke opterećenja poslom, dodatno povećavajući iscrpljenost i sukobe između posla i obitelji te smanjujući angažman na poslu.

• Algoritamsko upravljanje nije ravnomjerno raspoređeno među sektorima, zanimanjima i državama članicama EU-a, niti je jedinstven skup praksi; umjesto toga, obuhvaća raznolik spektar menadžerskih funkcija i organizacijskih primjena. Iako su zajedničke osnovne zaštite ključne, njihova se provedba može podržati kroz društveni dijalog, kolektivno pregovaranje, praktične smjernice i primjere dobre prakse koji odražavaju različite načine korištenja algoritamskog upravljanja.

• Kontinuirano praćenje i usporedbe među državama članicama mogu pomoći u jačanju politika temeljenih na dokazima. Istovremeno, potrebna su veća ulaganja u analizu praksi tvrtki kako bi se bolje razumjelo kako se algoritamske upravljačke funkcije implementiraju i integriraju u organizaciju rada, uključujući kako različiti alati i prakse međusobno djeluju i kombiniraju se kako bi oblikovali ishode na radnom mjestu.

• Algoritamsko upravljanje dio je šire digitalne transformacije rada. U ovoj analizi povezano je s većim zahtjevima za radnim poslom, osobito kvantitativnim zahtjevima i većim opterećenjem posla, dok je njegov odnos prema pristupu radnim resursima mješovitiji. Kako se njegova primjena širi, treba obratiti pažnju na implikacije za kvalitetu posla osiguravajući da njegova implementacija bude popraćena adekvatnim resursima za radna mjesta, podrškom zaposlenika i jamstvima za zdrave radne uvjete.

• Praćenje učinkovitosti najrašireniji je oblik algoritamskog upravljanja i povezano je s većim zahtjevima, manjim resursima te lošijim zdravstvenim i dobrobitnim ishodima, osobito za već opterećene radnike. Zaštitne mjere trebale bi osigurati transparentnost o tome što se prati, kako se podaci koriste i kako se donose odluke. Snažna provedba zakona o radu i zaštiti podataka – uz učinkovitu provedbu postojećih prava na informacije, konzultacije i kolektivno pregovaranje – ključna je kako bi se osiguralo da algoritamsko praćenje učinkovitosti bude pošteno i proporcionalno.

• Ključno je osigurati odgovornu implementaciju i integraciju funkcija algoritamskog upravljanja unutar organizacijskih procesa i digitalnih sustava kroz okvire upravljanja, procjene utjecaja i uključivanje zaposlenika. Gdje se identificiraju relevantni rizici, organizacije bi trebale implementirati odgovarajuće mjere zaštite u skladu s postojećim zakonodavstvom o radu, zaštiti podataka i umjetnoj inteligenciji. Algoritamsko upravljanje može preoblikovati zadatke i organizaciju rada, zahtijevajući ljudski usmjeren redizajn poslova kako bi se povećala produktivnost i dobrobit zaposlenika, uz podršku političkih smjernica i mehanizama konzultacija.