Jesu li Europljani spremni za klimatske promjene?

Mary McCaughey 0:05 Pozdrav i dobrodošli u ovo izdanje Eurofound Talks. Danas ćemo govoriti o klimatskim promjenama. Klimatske promjene su i dalje vrlo prisutne na dnevnom redu, iako to možda nije sasvim jasno iz svega što se trenutno događa u svijetu. Ali raspravljamo o tome jesu li Europljani zapravo učinkovito pripremljeni za vrstu klimatskih promjena koje se događaju.

Nedavno smo objavili izvješće Eurofounda i Europske agencije za okoliš, jedne od naših sestrinskih agencija, u kojem opisuje vrlo ozbiljnu situaciju s kojom se suočavamo. Četiri od pet Europljana već su osjetila utjecaj ekstremnih vremenskih uvjeta, bilo od užarenih toplinskih valova ili razarajućih šumskih požara. Znamo da razumiju da se to događa, ali čini se da postoji ogroman jaz između tih rizika i naših osjećaja ili sposobnosti da se s njima nosimo.

Na makro razini, imamo Europsku uniju koja je i dalje predana neto nultoj emisiji do 2050. godine. Želimo vidjeti smanjenje emisija za 55% do 2030. godine. Istovremeno, imamo pojedinaca koji kažu da gotovo 40% njih izvještava da si zapravo ne mogu priuštiti hlađenje svojih domova. To je unatoč svim naporima institucija EU-a i država članica da ojačaju otpornost i smanje ranjivost na klimatske promjene.

No danas se bavimo klimatskim rezultatima, posebno iz jednog istraživanja koje Eurofound provodi svake godine. To se zove e-anketa Život i rad u Europi . Gleda, mjeri temperaturu, ako hoćete, onoga što europski građani doživljavaju u državama članicama. Istražit ćemo jaz između ambicija EU-a o otpornosti i stvarnosti što to znači za pripremu kućanstava na klimatske rizike diljem Europe.

Također ćemo, nadam se, raspravljati o tome što donositelji politika mogu učiniti kako bi osigurali da ova tranzicija bude društveno pravedna. Zato mi je danas drago što nam se zapravo pridružuje jedna od naših kolegica iz EEA, Aleksandra Kazmierczak. Nema na čemu, Aleksandra.

Aleksandra Kazmierczak 2:42 Bok, bok, drago mi je što sam ovdje.

Mary McCaughey 2:44 A iz Eurofounda imamo Mariannu Baggio. Nema na čemu, Marianna.

Marianna Baggio 2:49 Hvala ti puno, Mary.

Mary McCaughey 2:52 Dakle, Marianna, želim početi s tobom. Ovo izvješće o kojem govorimo dolazi iz istraživanja Život i rad u EU . Kako su ti podaci prikupljeni ove godine i koliko je ova anketa, ako hoćete, reprezentativna za prosječno europsko kućanstvo?

Marianna Baggio 3:10 Dakle, e-anketa je jedna od anketa, kao što ste ispravno rekli, koju provodimo svake godine. Nedavno ste također imali Esther koja je govorila o nalazima o financijskoj otpornosti i povjerenju koji su proizašli iz iste ankete koju smo proveli. U toj anketi svake godine imamo mali modul koji mijenja i bavi se nečim što nas zanima kao istraživače.

Mary McCaughey 3:21 Da.

Marianna Baggio 3:33 Znamo da su i kreatori politika vrlo zainteresirani za to. Taj mali modul ove godine napravljen je u suradnji s EEA i zajedno smo zaista razmišljali o tome što možemo pitati Europljane o klimatskim promjenama, o pripremljenosti, o njihovim ponašanjima, što rade, što ne mogu, gdje se bore.

Mary McCaughey 3:47 Recite nam više.

Marianna Baggio 3:52 Dakle, ideja je bila surađivati. I kao što znate, a možda i slušatelji znaju, e-anketa se prikuplja u svih 27 država članica EU-a. Ove godine prikupili smo 27.000 odgovora. Imamo grupu ispitanika koja je naš panel, pa iz godine u godinu oni nastavljaju odgovarati, što je odlično za nas da pratimo trendove. A onda imamo nove ljude koje regrutiramo putem oglašavanja na društvenim mrežama.

Budući da je riječ o online anketi, ne odražava savršeno europsku populaciju. Međutim, kao istraživači, imamo način da to popravimo korištenjem statističkih prilagodbi koje odražavaju sliku Europe u cjelini. I to popravlja prema dobi, spolu, razini obrazovanja i regijama. Dakle, to je kao da slikate Europu i shvatite da boje nisu sasvim prave pa ih malo prilagodite. Dakle, na kraju dana, slika je dobra slika. Govori ti što se događa.

Mary McCaughey 4:43 Hvala.

Marianna Baggio 4:57 Kao što si rekao, mjeri temperaturu. Pokazuje što je dostupno i možeš stvarno razmisliti o tome. Međutim, uvijek jasno kažemo u našem izvješću da te apsolutne brojke ne treba uzimati kao uklesane u kamen, već se zapravo radi o davanju trendova. Radi se o prikazivanju gdje su borbe.

Mary McCaughey 4:58 Mm-hm.

Marianna Baggio 5:15 Govori kreatorima politika: "Pogledajte ovo, ovo i ovo, i obratite pažnju na ono što se događa".

Mary McCaughey 5:21 Da, ali da budem jasan, kad smo pogledali rezultate e-ankete—iako je to vrlo različita anketa od naših drugih, metodološki pouzdanijih anketa, poput Ankete o radnim uvjetima i Ankete o kvaliteti života—rezultati koje nalazimo iz e-ankete vrlo se lijepo poklapaju s rezultatima tih drugih anketa.

Marianna Baggio 5:35 Da, apsolutno. U našem izvješću čitatelji će vidjeti da provjeravamo iz drugih dostupnih anketa gdje smo smješteni, a zatim dodajemo još dodatnih informacija. Dakle, zapravo se nadograđuje na ono što je već dostupno. To je apsolutno dobar alat.

Mary McCaughey 5:51 Da. Zanimljivo je da iz naše Ankete o radnim uvjetima — a upravo smo dobili rezultate naše najnovije Europske ankete o radnim uvjetima iz 2024. koju smo proveli i rezultati su se pojavili u posljednje vrijeme — znamo da je došlo do povećanja izvještavanja o visokim razinama vrućine za one koji rade. Dakle, pretpostavljam da ovdje gledamo toplinu u smislu kako ona utječe na građanina, ili na građanina koji ne radi, ili na građanina kad ne rade. Možete li nam reći nešto o tome što nam ova anketa govori o tome kako ljudi svakodnevno doživljavaju visoke temperature, osobito kada govorimo o domovima u odnosu na ono što bi doživjeli na radnom mjestu?

Marianna Baggio 6:45 Dakle, rezultat ove ankete bio je zaista upečatljiv u smislu da se jedan od dva zaista osjeća vruće kod kuće. A vrućina se stvarno osjećala i izvan kuće, kao u vašem susjedstvu. I to je bilo čak više nego u kući, oko 60%. Zato se ljudi osjećaju nelagodno.

Mary McCaughey 7:03 Šezdeset posto ljudi osjeća da im je prevruće u njihovom susjedstvu?

Marianna Baggio 7:07 A vani je otprilike pola u kući. A kad uđu u svoje susjedstvo, to je samo malo više. Zato su kod kuće vruće. Kad izađu, osjećaju toplinu. I to je prilično snažno. Mislim da je ukupno, rekli ste na početku, 80% ljudi osjetilo neke utjecaje klimatskih promjena.

Marianna Baggio 7:29 Je li to bila poplava, šumski požari? U Irskoj je 43% osjetilo utjecaj vjetra.

Mary McCaughey 7:32 Možda osjećamo vjetar, Marianna, ali ovdje sigurno ne osjećamo vrućinu.

Marianna Baggio 7:42 Ne, ne osjećamo pritisak. Ali općenito u Europi, to se najviše osjećalo. I mislim da je jedna od dvije kuće imale previše vruć osjećaj, što je prilično upečatljivo. I mislim da je važno istaknuti da su ljudi u gradovima to osjećali puno više nego ljudi na selu jer postoji ta toplina od betonskih blokova.

Ali stvarno se osjećati vruće bilo je ono što je bilo upečatljivo. Mislim da je osjećaj vrućine kod kuće nešto stvarno neugodno. Bilo je više od onoga što su ljudi osjećali na poslu, jer možda na poslu imate klima-uređaj—to je zajednička infrastruktura—dok je kod kuće na vama da pazite da ne osjećate tu toplinu i toplinu, a to je borba.

Mary McCaughey 8:23 Naravno, to jest. Aleksandra, možda bismo to mogli malo više pogledati jer sam u rezultatima vidjela da također kaže da jedan od pet kaže da kod kuće nema mjera otpornosti. Mislim, to je otprilike ono što bismo rekli da su mjere koje su na snazi kako bi se nadoknadile stvari o kojima Marianna ovdje govori. Zašto je prihvaćanje ovakvih stvari poput izolacije ili zaštite od poplava tako malo?

Aleksandra Kazmierczak 8:54 Pa, ono što smo otkrili kroz anketu jest da se primjena različitih mjera otpornosti zaista razlikovala. Dakle, stvari poput izolacije krova i zidova ili sjenčenja bile su među najčešće primijenjenima, s nešto manje od polovice ispitanika koji su ih imali. Dakle, možemo zauzeti ili optimističan stav da gotovo polovica ispitanika ima ih kod kuće, ili nešto negativniji stav da polovica njih ih nema.

Sjetimo se da ne bi sve kuće trebale izolaciju ili sjenu. Na primjer, postoje tradicionalno građene kuće u južnoj Europi s vrlo debelim zidovima. Možda bi zapravo mogli izdržati vrućinu i zaštititi ljude unutra od visokih temperatura. Također, ako živite u stanu s prozorima okrenutim prema sjeveru i istoku, ne trebate nužno sjenčenje. A ako ne živite u području s rizikom od poplava, možda vam zaštita od poplava nije potrebna. Dakle, ponekad je zapravo lokacija kuće ta koja može odrediti hoće li biti potrebne mjere otpornosti.

Međutim, ono što me pomalo zabrinjavalo jest da je samo oko 40% ispitanika imalo osiguranje koje bi ih zaštitilo od ekstremnih vremenskih uvjeta, što znači da bi šest od deset naših ispitanika bilo izloženo visokim razinama gubitaka ako bi se doista dogodili ekstremni vremenski događaji poput poplava, požara ili vjetra.

Mary McCaughey 10:34 Ali Aleksandra, zar to ne mora uvijek biti zato što netko ne može priuštiti osiguranje za te mjere, već i zato što osiguravajuća društva ne nude takvu vrstu pokrića?

Aleksandra Kazmierczak 10:46 Možda je tako. Imamo razne sustave osiguranja u Europi; Neki su, da tako kažemo, više tržišno orijentirani, neki više na solidarnosti. Dakle, stvarno ovisi o zemlji, ali moguće je da čak i u nekim područjima s visokim rizikom od poplava osiguranje za stanovanje nije dostupno ili nije pristupačno jer su premije osiguranja toliko visoke da su ljudi zapravo izbačeni iz sustava koji bi ih trebao štititi.

Mary McCaughey 11:07 Da, i to će vjerojatno biti sve veći slučaj kako osiguravajuća društva shvate ovakvu prijetnju s kojom se suočavamo. Mislim, također se čini da se radi o ovoj krizi pristupačnosti. A već se suočavamo s krizom troškova života. Sada, s trenutnim ratovima diljem svijeta, suočavamo se s krizom grijanja zbog cijena nafte. Ali pretpostavljam da ćemo slično gledati i krizu u pokušajima da kuće ostanu hladne. I vidim da gotovo 40% ispitanika kaže da si ne mogu priuštiti hlađenje svojih domova. A Marianna kaže da je to sve veći problem. Već smo u ovakvoj socioekonomskoj krizi nejednakosti. Kako to mijenja način na koji obitelj doživljava toplinski val?

Aleksandra Kazmierczak 12:12 Moram reći da me ovaj broj—38% ljudi koji si ne mogu priuštiti ugodno hlađenje doma—doživio apsolutno šokantnim. Posebno u usporedbi s prethodnim anketama koje su postavljale slična pitanja o njihovoj sposobnosti da se rashlade, što je obično osciliralo oko 19 ili 20% europskog stanovništva.

Mislim da su ovdje doista igrala dva faktora. Prvo, sve češći toplinski valovi i vruća razdoblja diljem Europe. Ali drugo, kao što ste spomenuli, energetska kriza i rast cijena kao posljedica ruskog rata agresije na Ukrajinu.

Mary McCaughey 13:03 I najnoviji rat u Iranu također. Možemo razumjeti da je to dodatno pogoršano.

Aleksandra Kazmierczak 13:21 Da, a još šokantniji nalaz bio je da ispitanici koji su se najviše financijski borili, čak ni dvije trećine njih nije moglo priuštiti hladnoću svog doma. Dakle, vidimo veliku razliku između bogatijih i siromašnijih ispitanika, što je vrlo jasno povezano s pristupačnošću mjera.

Postoji mnogo dokaza koji sugeriraju da ljudi u lošijoj situaciji s prihodima mogu doživljavati toplinske valove na različite načine. Marianna je već spomenula taj problem da ljudima može biti vruće kod kuće jer žive u kućama loše kvalitete koje se pregrijavaju, ali zapravo žive u vrlo gustom urbanom okruženju koje je također vrlo vruće.

Iste skupine mogu raditi na poslovima s niskim primanjima—u kuhinjama, kao dostavljači, kao vozači autobusa—i stalno su izloženi toplini, što znači da možda neće dobiti predah na poslu, kod kuće ili čak dok putuju na posao javnim prijevozom. Neumoljivo je.

I ako smijem dodati na to, ako dodate i razinu osobne ranjivosti — ako ste lošeg zdravlja i na niskim primanjima, ili ako ste starija osoba s niskim primanjima i ne možete si priuštiti nikakve zaštitne mjere — tada vaša izloženost toplini može značiti da zapravo dobijete sunčanicu ili da vam se srčana ili bubrežna bolest pogoršaju. Najčešće žrtve vrućine su osobe starije od 75 godina ili one koje imaju kardiovaskularne bolesti ili druge postojeće zdravstvene probleme.

Mary McCaughey 15:11 Pretpostavljam da bi i vrlo mladi ljudi — bebe izložene toj razini topline također bile vrlo ranjive.

Aleksandra Kazmierczak 15:23 Da, bebe, djeca pa čak i adolescenti. Zapravo, postoje vrlo zanimljiva istraživanja iz Češke o hospitalizacijama ili hitnim posjetima tijekom toplinskih valova koja ukazuju na vrlo visok udio mladih koji se također primaju. Dakle, doista, to nije problem samo za starije osobe, to je problem cijelog društva.

Mary McCaughey 15:47 Da, mislim, jako me zanima ta podjela jer se čini da postoji podjela između ruralnih i urbanih vrućina, a sada govorimo i o toj podjeli kad su u pitanju zdravstveni problemi. Također, pretpostavljam da postoji podjela između južne, istočne i sjeverne Europe. Jasno je da Marianna i ja ne bismo imali isto iskustvo ove vrućine kao druge zemlje. Hoćemo li gledati još jednu regionalnu podjelu diljem Europe kad je riječ o tome?

Aleksandra Kazmierczak 16:29 Definitivno. Južna Europa je zaista žarište klimatskih promjena. Tu se događaju najintenzivniji i najčešći toplinski valovi, žarište šumskih požara i gdje su problemi s nestašicom vode koncentrirani. Poplave u regiji Valencia također pokazuju da ova regija nije imuna na poplave. Sva klimatska znanost ukazuje na činjenicu da će biti samo gore, i to mnogo gore nego u drugim dijelovima Europe.

Ispitanici iz južne Europe najčešće su prijavljivali da su pogođeni, a obično su imali nižu razinu pripremljenosti kod kuće, osim klima uređaja i sjenčenja. Istovremeno, Sjeverna Europa izlazi kao najmanje pogođena i također nije dobro pripremljena.

Mary McCaughey 18:00 Iako, Aleksandra, možda nisu pogođeni toplinom, ali pretpostavljam da ih utječu i druge klimatske promjene povezane s vremenom.

Aleksandra Kazmierczak 18:10 Da, doista. Na primjer, u slučaju poplava, mogli bismo vidjeti veći broj i probleme s vjetrom u Irskoj. Jedno otkriće koje mi je bilo vrlo zanimljivo jest da su ispitanici iz srednje i istočne Europe češće izvještavali da mjere pripremljenosti imaju kod kuće. Tradicionalno se istočna Europa percipirala kao najmanje pripremljena regija, pa je zanimljivo vidjeti da je individualna pripremljenost i pripremljenost lokalnih vlasti, kako su to procijenili ispitanici, zapravo veća za mnoge mjere nego u drugim regijama.

Mary McCaughey 19:20 Izvješće također govori o najmoprimcima—da bi oni koji iznajmljuju svoj smještaj mogli biti teže pogođeni. Zašto je to tako?

Marianna Baggio 19:43 Pa, mislim da postoji nesklad u poticajima između najmoprimaca i vlasnika. Ja sam podstanar i ne mogu objesiti sliku na zid, a kamoli napraviti velike promjene poput ugradnje klima uređaja. Istovremeno, vlasnik zapravo nema poticaj da poboljša moj dom jer tamo ne živi i to će ga koštati novca. Zbog toga su stanari često prisiljeni živjeti u situaciji koja nije na razini standarda.

Postoji i rizik od "renovacija", gdje vlasnik želi renovirati, a zatim kuću vrati po višoj cijeni jer ljudi žele živjeti u domovima koji su bolje izolirani i energetski učinkovitiji. Za najmoprimce, ovo je zaista teško mjesto zbog nesklada u poticajima.

Mary McCaughey 21:21 Ali Marianna, zar ne bi bilo na kreatorima politika da osiguraju osnovnu razinu mjera kako ne biste mogli iznajmiti takav smještaj bez da je ta mogućnost dostupna?

Marianna Baggio 21:42 Mislim da je to apsolutno točno. Za neke države članice vidi se da je to smjer u kojem se to razvija. Na primjer, u Belgiji ne možete imati povećanje cijena najma ako vaš dom nije zadovoljio standarde energetske učinkovitosti.

U našem istraživanju također smo pronašli blagu razliku između onih koji iznajmljuju na privatnom tržištu i onih koji iznajmljuju u javnom prostoru. Općenito, javni sektor ima više standarde od privatnog sektora kada je riječ o energetskoj učinkovitosti i zaštiti stanara. Ali apsolutno, stanari imaju lošiju situaciju od vlasnika.

Mary McCaughey 22:49 A kada govorimo o onima koji imaju loše zdravlje, je li to zato što imaju manje slobode zbog svoje ranjivosti ili je to zbog općeg nedostatka resursa?

Marianna Baggio 23:04 To je mješavina oboje. Kada imate zdravstvenih problema, možete imati i probleme vezane uz svoj prihod; Možda ćeš morati raditi manje ili imati invaliditet. Tako imate manje mogućnosti za ulaganje u rješenja. Ali također mislim da je prilično zahtjevno imati loše zdravlje u smislu kognitivne dostupnosti za rješavanje toliko problema. Brinuti se o svom zdravlju dok istovremeno razmišljate o klimatskim promjenama i prilagodbi prilično je preplavljujuće. Ovdje bi javna politika trebala to istražiti i pomoći tim ljudima koji dodatno pogoršavaju svoje ranjivosti.

Mary McCaughey 24:11 Prelazimo na razumijevanje ili podizanje svijesti svih građana — kako funkcioniraju informativne kampanje? Doprinose li zapravo tome da ljudi budu svjesniji i da poduzimaju akciju?

Aleksandra Kazmierczak 24:52 Mislim da su kampanje podizanja svijesti i upozorenja na ekstremne vremenske uvjete apsolutno ključni. Vidjeli smo kako rana upozorenja smanjuju smrtne slučajeve povezane s poplavama. Na primjer, Poljsku je u rujnu 2024. pogodila poplava, a život je izgubilo samo devet ljudi, u usporedbi s 55 ili 56 u 1997. godini. Ovo poboljšanje pripisuje se svijesti stanovništva i učinkovitim upozorenjima.

Ipak, samo izdavanje upozorenja bez da se kaže što treba učiniti i bez davanja ljudima ovlasti za djelovanje nije dovoljno. Također možemo raspravljati dovodi li izdavanje dodatnih upozorenja do desenzibilizacije stanovništva. U slučaju upozorenja na vrućinu, velik dio stanovništva uživa u toplom vremenu, pa čuti da je 27 ili 30 stupnjeva opasno mnogima može zvučati kao "vuk". Ako ljudi stalno čuju isto upozorenje, jednostavno prestanu slušati. To je vrlo fina ravnoteža.

Mary McCaughey 27:32 To se uklapa u širu sliku komunikacijske kampanje o klimatskim promjenama—ono upozorenje "pet minuta do ponoći" više ne zvuči istinito jer ga ljudi slušaju predugo. Dakle, pitanje je kako bolje komunicirati kako bi ljudi zaista poduzeli akciju.

Marianna, zanima me perspektiva u odnosu na različite generacije. Mladi ispitanici u ovom istraživanju pokazali su neke od najviših razina zabrinutosti zbog klimatskih promjena. Što mislite da nam to govori?

Marianna Baggio 28:38 Najmlađe generacije su one koje će vidjeti kako se klimatske promjene zaista razvijaju na načine za koje se nadamo da neće. Njihova perspektiva je puno duža nego kod nekoga starijeg—njihova briga je relativno kratkoročna, s obzirom na ono što se sada događa.

U našem istraživanju vidjeli smo da su oni od 75 godina i stariji bili najpripremljeniji kod kuće. Oni su vlasnici kuća i imali su cijeli život za štednju koju mogu uložiti u ove mjere. U međuvremenu, mladi se suočavaju s složenijim izazovima, poput nemogućnosti da se isele iz kuće ili pronađu mjesto za život, dok se istovremeno moraju nositi s klimatskim promjenama, što se čini kao nepravedno nasljeđe prethodnih generacija.

Mary McCaughey 30:00 Nema sumnje da nam ovo izvješće daje mnogo materijala za razmišljanje. Kad biste upoznali jednog donositelja politike koji bi mogao napraviti razliku, koje bi tri glavne točke iznijeli na stol?

Marianna Baggio 30:40 Prvo, pomozite najmoprimcima, ne samo vlasnicima kuća. Potrebni su nam grantovi i zajmovi kako bi i stanari i vlasnici kuća mogli ulagati u iznajmljene nekretnine kako bi najmoprimci mogli bolje živjeti bez naglog rasta cijena. Drugo, moramo učiniti hlađenje pristupačnim svima, jer oni koji najviše pate su i oni koji se bore s financijskim poteškoćama. I treće, ažurirati pravila gradnje kako bi pripremljenost bila ugrađena u način na koji gradimo od samog početka.

Mary McCaughey 31:41 Aleksandra, imaš li što za dodati?

Aleksandra Kazmierczak 31:48 Da proširim na ono što je Marianna rekla, mnoge potpore za izolaciju ili krovopokrivačke radove zahtijevaju značajna početna ulaganja, što odmah filtrira skupine s nižim prihodima. Potrebni su nam progresivniji grantovi i subvencije koje razlikuju razine prihoda.

Također bih se vratio na pitanje svijesti. Jednostavne stvari, poput bacanja zavjesa ili neodlaska u kupovinu u podne, mogu pomoći ljudima da ostanu rashlađeni. Potrebno nam je podizanje svijesti koje ljudima daje praktične alate. Na kraju, ne možemo se oslanjati samo na postupke pojedinaca. Potrebna su nam značajna ulaganja u kolektivne mjere—učinkovito prostorno planiranje koje ne gradi kuće u poplavnim područjima i urbano ozelenjavanje kako bismo pomogli gradovima da se nose s ekstremnim oborinama i vrućinama.

Mary McCaughey 34:09 Potrebna je kolektivna akcija; Ne može uvijek biti stvar pojedinca. Informacijske kampanje moraju biti ciljane i usmjerene na akciju. I moramo se pozabaviti tim rastućim regionalnim, generacijskim i urbano-ruralnim jazovima.

Želio bih vam oboma puno zahvaliti. Molimo vas da pristupite cjelokupnom izvješću, Pregrijano i nepripremljeno: Iskustvo Europljana u životu s klimatskim promjenama, koje je besplatno dostupno na našoj web stranici. Hvala što slušate Eurofound Talks. Možete nas pratiti i na EEA i na Eurofoundu na društvenim mrežama.

Mary McCaughey 35:50 Još jednom hvala. Do sljedećeg puta, kad ti Eurofound bude govorio.