Je li mentalno zdravlje Europe još uvijek u krizi?

Mary McCaughey (00:00:24:22 - 00:01:03:16): Dobro jutro i dobrodošli u ovo izdanje #EurofoundTalks. Danas Eurofound govori o mentalnom zdravlju. To je postala redovita tema rasprava tijekom proteklih desetljeća, ali možda ne iznenađuje da u današnjem svijetu s različitim izazovima koji se događaju na globalnoj i nacionalnoj i europskoj razini, stvari nisu dobre za mnoge naše građane.

Mary McCaughey (00:01:03:18 - 00:01:57:06): Od pandemije COVID-19 svjedočili smo porastu problema s mentalnim zdravljem. Došlo je do porasta anksioznosti i depresije. Izjednačilo se, ali čini se da je loše mentalno zdravlje postalo sveprisutan dio našeg današnjeg društva. Kako bih istražio ovu temu, pridružio mi se viši voditelj istraživanja, Hans Dubois. Hans nam se ranije pridružio u drugim pitanjima, ne samo po pitanju stanovanja, za koje će možda moći reći: 'Ima li to neku razinu doprinosa i doprinosa pitanju mentalnog zdravlja diljem Europe?' I pogledat ćemo sliku u Europskoj uniji i možda pogledati neka od rješenja koja bismo mogli primijeniti. Dakle, Hans, to je vrlo teška tema za nas danas, ali to je tema koju moramo istražiti.

Mary McCaughey (00:01:57:07 - 00:02:18:03): Dakle, nema na čemu. Zapravo smo doživjeli onu vrstu krize za koju vjerujemo da jesmo u smislu statistike za mentalno zdravlje. Ima dramatičan utjecaj na ljudske živote, ali i u smislu troškova. Mentalno zdravlje svakako se može promatrati kao kriza. Međutim, pogledali smo čitav niz podataka.

Hans Dubois (00:02:18:09 - 00:02:41:09): Usporedili ste situaciju prije i poslije pandemije. Nismo zabilježili dramatičan porast tijekom pandemije. Da, očito je došlo do porasta broja ljudi s lošim mentalnim zdravljem, a to naglašava koliko je kontekst važan, jer očito je, zbog okolnosti pandemije, došlo do naglog porasta problema s mentalnim zdravljem.

Mary McCaughey (00:02:41:12 - 00:03:13:04): Dakle, ono što kažete je da smo vidjeli od COVID-a, naravno, vidjeli smo porast tijekom COVID-a, ali ne vidimo skok na način na koji bismo mislili iz onoga što čujemo u medijima. Je li to točno?

Hans Dubois (00:03:13:06 - 00:03:36:22): Da, naši podaci sugeriraju, kroz podatke koje smo prikupili iz svih vrsta različitih izvora, da su se nakon pandemije razine mentalnog zdravlja brzo ponovno izjednačile. U redu, ali još uvijek je vrlo čest na način na koji možda nije bio prije pandemije COVID-a. I to vidimo u određenim područjima. Možete li mi naznačiti koja su to područja? Mislim, ranije ste govorili o nekim od svojih ključnih nalaza iz ovog izvješća o starijim muškarcima i mlađim ženama. Jesu li to skupine koje su najviše pogođene?

Mary McCaughey (00:03:36:22 - 00:03:57:01): Jesu li mlađi ljudi više pogođeni od starijih ljudi? Možete li nam dati širu sliku onoga što gledamo u smislu različitih skupina?

Hans Dubois (00:03:57:01 - 00:04:22:21): Da, apsolutno, i ukazujete na prave skupine. Iako se čini da općenito ima slične razine mentalnog zdravlja u ovom trenutku prije pandemije, primijetili ste jasan porast među mladim djevojkama, na primjer, i mlađim ženama, kao i među starijim muškarcima. A znamo li zašto je to tako, Hans? Na primjer, za mlade djevojke može postojati veza s povećanom upotrebom društvenih medija. A među najstarijim muškarcima mogla bi postojati veza s povećanom usamljenošću u ovoj skupini.

Mary McCaughey (00:04:22:24 - 00:04:44:23): A kada govorite o korištenju društvenih medija, jer je to zapravo vrsta zadanog objašnjenja za mlađe žene većinu vremena. Ali naše razumijevanje je da su mladići jednako aktivni na društvenim mrežama. Dakle, s čime je to povezano? Radi li se o nesigurnosti u vezi s vašim tijelom, vašim izgledom, vašim učinkom, vašom karijerom?

Hans Dubois (00:04:44:23 - 00:05:12:12):Što je to posebno za žene? Znamo li to? da. Stoga se oslanjamo na podatke koji se bave problematičnom upotrebom društvenih medija. A došlo je do velikog porasta među djevojčicama u dobi od 11 godina, tako vrlo mladim. Da, svakako. Za dječake postoji veći udio problematičnog igranja, što također dolazi s problemima mentalnog zdravlja.

Hans Dubois (00:05:12:14 - 00:05:56:21): Međutim, korištenje društvenih medija kao takvo ne dovodi uvijek do problema s mentalnim zdravljem. Nije uvijek negativno. Ali postoji skupina za koju je to problematično, a to su u ovom slučaju posebno mlade djevojke. da. A te djevojke, kao što ste ranije govorili, imaju višu razinu prijavljivanja, tako da kada se osjećaju tjeskobno ili depresivno ili pate od problema s mentalnim zdravljem u određenoj mjeri, prijavljuju to, ili postoji porast u njihovim prijavama. Općenito, čini se da je pandemija malo smanjila stigmu mentalnog zdravlja. Vjerojatnije je da će ljudi govoriti o tome, posebno mlađe generacije, a vjerojatno će i potražiti pomoć. I to je svakako posljedica pandemije. Ova povećana pažnja za mentalno zdravlje svakako je jedan od razloga za to. Dakle, zapravo postoji pozitivan aspekt ovoga, koji možda nije tako jasan kada vidimo statistiku u smislu porasta. Ali također može biti da postoji opća veća svijest o potrebi za izvješćivanjem.

Hans Dubois (00:05:56:21 - 00:06:21:19): Apsolutno. Međutim, još uvijek postoji mnogo stigme i diskriminacije ljudi s lošim mentalnim zdravljem, a to treba riješiti jer je to velika prepreka u rješavanju njihove situacije. I Hans, pričaj mi o starijim muškarcima jer, opet, imali bismo priču o starijim muškarcima koji možda pate od većeg stupnja usamljenosti. Bi li to bio neki element borbe s mentalnim zdravljem s kojom se suočavaju?

Hans Dubois (00:06:21:21 - 00:06:48:16): Da. Dakle, postoji problem. S jedne strane, imamo podatke koji se odnose na korištenje usluge. A kada vidite porast u određenoj upotrebi liječenja depresije, pa, to može značiti dvije stvari: da ljudi zapravo imaju više depresije, ali to također može biti uzrokovano ljudima koji brže traže njegu. A to može biti zbog poboljšanog pristupa i smanjene stigme itd.

Hans Dubois (00:06:48:18 - 00:07:13:11): Dakle, ne možete znati je li to zbog povećane prevalencije lošeg mentalnog zdravlja. Sada, kada pogledate podatke iz ankete, postoje i sve vrste pristranosti. Ljudi bi mogli biti skloniji izvještavanju, kao što smo upravo govorili. Sada, za starije ljude, a usamljenost je poseban problem za starije ljude, u lošijem mentalnom zdravlju općenito, to je u anketama vrlo često najstarije dobne skupine nisu dobro zastupljene, pa isključuju ljude koji su u staračkim domovima.

Hans Dubois (00:07:13:11 - 00:07:45:27): Isključuju skupine starijih ljudi. Možda neće biti tako lako uključiti u ankete. I tako, kada pogledate jedno od rijetkih istraživanja koje uključuje ljude starije od 50 godina, vrlo dobro, to je SHARE istraživanje, onda zapravo vidite da ljudi, i muškarci i žene starije od 80 godina, imaju mnogo veću vjerojatnost da će biti izloženi riziku od depresije. U redu. Od mlađih skupina u toj dobnoj skupini.

Hans Dubois (00:07:45:27 - 00:08:14:07): Dakle, najstariji ljudi stariji od 80 godina imaju mnogo veću vjerojatnost da će biti izloženi riziku od lošeg mentalnog zdravlja. Dakle, to općenito. Zatim, o usamljenosti: pogledali smo jesu li samačka kućanstva vjerojatnije izložena riziku od lošeg mentalnog zdravlja. Usput, to vrijedi uglavnom i za samohrane roditelje. Mnoga od tih samačkih kućanstava doista imaju veću vjerojatnost da će biti izložena riziku od depresije, na primjer.

Hans Dubois (00:08:14:10 - 00:08:41:14): Međutim, to je slučaj samo ako nemaju osobe od povjerenja. Dakle, jedno kućanstvo koje je zapravo svakodnevno u kontaktu s drugim ljudima, aktivno je, nije toliko izloženo riziku od lošeg mentalnog zdravlja. Stoga ne bih generalizirao ili stereotipizirao ljude koji žive sami. Međutim, u nekoliko zemalja i općenito u EU-u možete vidjeti da je posebno najstarija skupina muškaraca, a posebno u ruralnim područjima, češće izložena riziku od lošeg mentalnog zdravlja.

Mary McCaughey (00:08:41:14 - 00:09:15:27): U redu. I recite mi, što se tiče trendova, što smo vidjeli, jer ste tamo govorili o COVID-u, ali tijekom posljednjeg desetljeća, na primjer, kakve smo trendove vidjeli? Što biste mi mogli reći o povećanjima ili stagnaciji ili smanjenju?

Hans Dubois (00:09:15:29 - 00:09:41:10): Mislim da je važno vidjeti skupine koje su u najvećem riziku od lošeg mentalnog zdravlja, koje uključuju. Da odgovorim na vaše pitanje, a to uključuje skupinu radnika, a to su oni koji rade u zdravstvu i socijalnom radu. To je velika grupa. A 1 od 5 zaposlenih žena zapravo radi u tom sektoru. To je zdravstvena zaštita, to je dugotrajna skrb, to je briga o djeci. Sada su u posebnom riziku od lošeg mentalnog zdravlja.

Hans Dubois (00:09:41:17 - 00:10:09:16): 1 od 4 njih izjavljuje da se nakon radnog dana osjećaju emocionalno iscrpljeno. Sada je obrazovanje također visoko, na primjer, s petinom radnika koji to prijavljuju. Dakle, to je sektor koji je najviše izložen riziku od lošeg mentalnog zdravlja. Strahovito je narastao tijekom proteklih desetljeća. U redu. Za jednu trećinu, a to su uglavnom žene koje rade u tom sektoru. Dakle, to je, na primjer, jasan trend koji se povećao među određenom rizičnom skupinom.

Mary McCaughey (00:10:09:18 - 00:10:35:13): Ali pokupite li i one koji nemaju posao, koji su nezaposleni? I pretpostavili biste da će nezaposlenost također biti faktor?

Hans Dubois (00:10:35:15 - 00:11:01:25): Apsolutno. Dakle, fokusirajući se na radnike, riskirate da ignorirate da su ljudi koji su nezaposleni zapravo izloženi najvećem riziku od lošeg mentalnog zdravlja. I dolazi do problema kada uspoređujemo podatke kroz vrijeme, jer se nalazimo u razdoblju relativno niske nezaposlenosti.

Hans Dubois (00:11:01:25 - 00:11:28:04): Dakle, stvari mogu izgledati bolje nego što bi izgledale. Dakle, na sličnim smo razinama nezaposlenosti kao u dalekoj prošlosti. Dakle, to je ključno. I vidite, to je vrlo zanimljivo među osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom češće su izložene riziku od lošeg mentalnog zdravlja, ali ne zato što imaju invaliditet, već zato što se suočavaju sa svim tim preprekama i diskriminacijom u društvu.

Mary McCaughey (00:11:28:04 - 00:11:51:07): A jedan od njih nije zaposlen. Dakle, ako pogledate osobe s invaliditetom u zapošljavanju, onda su njihove stope niže. Ali isto tako, kao što ste govorili o starijim ljudima, njihov nedostatak angažmana je ono što određuje njihovo mentalno zdravlje, a ne dob sama po sebi. Isto je i s invaliditetom. To je nedostatak pristupa ili mogućnosti sudjelovanja ili angažmana.

Hans Dubois (00:11:51:07 - 00:12:27:27):A taj angažman često dolazi od posla. Ali mislim da je kao umirovljenik također važno gledati na angažman izvan samog zapošljavanja za starije ljude, na primjer. A što se tiče zemalja, imamo li slične stope u cijeloj Europskoj uniji i Norveškoj, ili vidimo džepove različitih zemalja koje imaju više stope? Naravno, uvijek je nezgodno uspoređivati zemlje kada pogledate podatke iz anketa, koliko je vjerojatno da će ljudi prijaviti loše mentalno zdravlje, na primjer, postoji i puno društvenog konteksta, kulturnog konteksta s obzirom na sve to.

Hans Dubois (00:12:27:27 - 00:12:58:11): Da, stigma se razlikuje od zemlje do zemlje. Međutim, ako pogledate vrlo jasan i istaknut čimbenik rizika, on je povezan s nezaposlenošću, ali ne sam. Ima niži socioekonomski status. To može biti obrazovanje, to može biti prihod. Tada je mnogo veća vjerojatnost da ćete biti izloženi riziku od lošeg mentalnog zdravlja. A ova situacija, suočavanje s poteškoćama u sastavljanju kraja s krajem itd., mnogo je češća u određenim zemljama Europe. Dakle, u tim zemljama također imate tendenciju vidjeti loše mentalno zdravlje.

Mary McCaughey (00:12:58:11 - 00:13:21:21):Dakle, spajanje kraja s krajem, postoji korelacija s lošim mentalnim zdravljem. Da. Ili ne mogu spojiti kraj s krajem. Stoga gledamo zemlje koje imaju posebne poteškoće, možda višu razinu nezaposlenosti, ekonomska pitanja u igri. I možemo očekivati veće stope izvješćivanja o mentalnom zdravlju. Mislim, jedno od pitanja koje ste postavili u izvješću, a koje smatram posebno zabrinjavajućim, je pitanje samoubojstva. I iako ste ranije rekli da ne postoji skok koji možda ljudi percipiraju u problemima mentalnog zdravlja, u smislu izvještavanja i u smislu ljudi koji pristupaju, samoubojstvo je vrlo oštar pokazatelj, a ovdje ste vidjeli da postoji zabrinutost zbog rastuće razine samoubojstava.

Mary McCaughey (00:13:21:23 - 00:13:56:13): I ovdje, posebno mladi ljudi, čitam to od onih u skupini od 15 do 29 godina. To je vodeći uzrok smrti ove skupine. Pa, što se ovdje događa, Hans?

Hans Dubois (00:13:56:15 - 00:14:25:18): Mislim da kada govorimo o samoubojstvima, prva stvar koju treba priznati je da je došlo do dramatičnog pada samoubojstava od 80-ih, a pad je bio vrlo, vrlo velik. Objašnjenje za ovaj pad može biti da su se općenito poboljšali životni uvjeti u EU-u, a posebno u zemljama u kojima je pad bio najveći u postkomunističkim zemljama, ali i bolja skrb za osobe s problemima mentalnog zdravlja, ali i bolja zdravstvena zaštita. Dakle, manje pokušaja samoubojstva koji su doveli do smrti. Dakle, došlo je do nevjerojatno velikog pada samoubojstava.

Hans Dubois (00:14:25:20 - 00:14:52:20): To je bio pravi uspjeh u Europskoj uniji. U kojem razdoblju? Od 1980-ih do kraja ovog stoljeća. Dakle, tek od posljednjih nekoliko godina došlo je do stabilizacije na ovim mnogo nižim razinama. A u posljednjih nekoliko godina došlo je do malog porasta, a porast je bio najveći prema posljednjim dostupnim podacima.

Hans Dubois (00:14:52:20 - 00:15:18:12): I to od 2021. do 2022. Ali doista je došlo do malog porasta. I vidimo iz novijih nacionalnih podataka da se čini da to ne ide u suprotnom smjeru, ali čini se da su to samo daljnja mala povećanja. A kada kažu mali, mali su u usporedbi s velikim smanjenjem koje se dogodilo. Ali još uvijek se radi o ljudskim životima.

Mary McCaughey (00:15:18:12 - 00:15:43:16): I, kada kažete posljednjih nekoliko godina, možemo li točno odrediti kada bismo vidjeli takvu vrstu stagnacije pada stope samoubojstava i sada malih inkrementalnih povećanja? Gdje je to počelo?

Hans Dubois (00:15:43:18 - 00:16:11:04): Da, bilo je to prije pandemije COVID-a. To nije bilo od manje-više 2017. godine. A očito veći porast dogodio se sada s nedavnim podacima koji su od 2021. do 2022. godine. Ali već je prije došlo do povećanja u pogledu određenih skupina. I tamo, možemo vidjeti da su mlade djevojke, i najstariji muškarci, dakle, 85 i više godina, vidjeli porast samoubojstava.

Mary McCaughey (00:16:11:06 - 00:16:37:24): Ali vaše istraživanje također pokazuje da muškarci imaju tri puta veću vjerojatnost od žena. Znamo li zašto je to tako?

Hans Dubois (00:16:37:24 - 00:16:59:27): Dakle, postoje različiti razlozi za to. Prvo, mislim da je važno naglasiti da su žene općenito izloženije riziku od lošeg mentalnog zdravlja. To možete vidjeti u anketama. To možete vidjeti iz podataka o korištenju primarne zdravstvene zaštite. U redu. Još uvijek možete reći: 'Pa, možda je vjerojatnije da će žene to prijaviti.' To je možda djelomično točno.

Hans Dubois (00:17:00:00 - 00:17:32:09): Žene u prosjeku češće traže skrb. Međutim, za to postoje jasna objašnjenja. Žene se suočavaju s većim negativnim nejednakostima na poslu. Suočavaju se s nejednakostima u svojoj profesiji i kućanskim poslovima kod kuće, a češće se suočavaju s obiteljskim nasiljem nego muškarci. Dakle, imaju sve vrste čimbenika rizika zbog kojih je doista vjerojatnije da će patiti od lošeg mentalnog zdravlja.

Hans Dubois (00:17:32:09 - 00:17:58:18): Ali vjerojatnije je da će u prosjeku potražiti pomoć od muškaraca i druge stvari. Tako, na primjer, vidimo anketu koja kaže da se još uvijek može raditi o relativno maloj skupini, zapravo, mnogi muškarci, ili više od žena, su u skrbi zbog zlouporabe droga ili alkohola. I to je možda jedan od izraza da nismo tražili skrb zbog problema s mentalnim zdravljem, na primjer.

Hans Dubois (00:17:58:18 - 00:18:25:23): Naravno, ti su odnosi složeni, ali to bi očito mogao biti jedan od primjera. Također, važno je napomenuti da su podaci vrlo jasni o smrtnim slučajevima od samoubojstava. Malo zemalja ima podatke o pokušajima samoubojstava. Neke od tih podataka mapiramo u izvješćima. I tu je slika drugačija. Dakle, tu je to teško izmjeriti.

Hans Dubois (00:18:26:00 - 00:18:48:17): Obično se koriste hospitalizacije i razlozi za to. I tu vidimo više jednakih razina žena i muškaraca. U redu.

Mary McCaughey (00:18:48:19 - 00:19:17:05): Mislim, ranije ste spomenuli stigmu, pitanje stigme, i da se to donekle poboljšalo diljem Europske unije i da se ta vrsta straha od prijavljivanja možda malo smanjila. No, pristup skrbi koji dolazi s izvješćivanjem, postoje li značajne razlike među državama članicama u pogledu tog pristupa ili postoji podjela između ruralnih i urbanih područja? Postoji li vrlo vidljiva razlika između sjeverne i južne Europe u tim stvarima?

Hans Dubois (00:19:17:05 - 00:19:40:13): Dakle, što se tiče pristupa skrbi, općenito postoji, i sam sam bio iznenađen time. I mapirali smo pravo na skrb o mentalnom zdravlju u cijeloj Europskoj uniji i zapravo je prilično dobro. Većina ljudi ima pravo na besplatnu ili jeftinu skrb o mentalnom zdravlju ako im je potrebna u cijeloj Europskoj uniji, a posebno za najhitnije vrste potreba. Međutim, već smo govorili o stigmi i diskriminaciji, što je veliki problem.

Hans Dubois (00:19:40:17 - 00:20:06:00):Zbog toga toliko ljudi ne traži njegu koja im je potrebna. I drugo, da, mnogi ljudi imaju pravo na ovu skrb o mentalnom zdravlju, ali kapaciteti su vrlo niski. U određenim područjima u Europi vidimo da su liste čekanja ključni problem u ovom području. Toliko ljudi kojima je potrebna skrb ne može joj pristupiti zbog lista čekanja.

Hans Dubois (00:20:06:00 - 00:20:32:09): A to je posebno u ruralnim područjima. Pristup skrbi o mentalnom zdravlju vrlo je problematičan zbog ovih ograničenja kapaciteta. Općenito, u mnogim je zemljama primijećeno da je to posebno problematično za potrebe zaštite mentalnog zdravlja djece i adolescenata.

Mary McCaughey (00:20:32:09 - 00:21:00:13): A što to znači za percepciju ljudi o zaštiti mentalnog zdravlja u njihovoj zemlji ili zajednici?

Hans Dubois (00:21:00:13 - 00:21:34:02): Dakle, možda bih trebao dodati još jednu stvar prije toga, to je tako da se radi o hitnoj potrebi. Ali za blaže ili umjerenije oblike lošeg mentalnog zdravlja, pokrivenost je rjeđa. Ponekad je dostupan javno, ali mu je stvarno nemoguće pristupiti zbog svih ovih ograničenja kapaciteta. Stoga će ih ljudi možda morati kupiti na privatnom tržištu. Ove usluge. To je vrlo skupo kupiti uslugu privatnog psihologa ili psihijatra. Te troškove mapiramo u izvješću. U većini država članica bila bi vam potrebna jedna mjesečna minimalna plaća za pokrivanje 10 sesija, na primjer. I nije dostupna svima. Pretpostavljam da izvješće također razmatra kakvi bi bili ishodi kada bi ljudi pristupili ovoj skrbi i da pretpostavljam, možda pogrešno, da su ishodi poboljšani.

Hans Dubois (00:21:34:05 - 00:21:59:20): Da. A postoji jedna zemlja s vrlo lijepim primjerom, Italija. Uveli su prava za osobe s niskim primanjima da im pristupe, ovu vrstu podrške za osobe s problemima mentalnog zdravlja, pristup psihologu za osobe s niskim primanjima. I doista vidite da to ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje tih skupina. I tako općenito, da.

Hans Dubois (00:21:59:22 - 00:22:34:22): Ali sve u svemu, to se odnosi na vaše prethodno pitanje. Postoji zaista vrlo oštar nalaz izvješća, također i onih ljudi koji doživljavaju emocionalne ili psihosocijalne probleme. Gotovo polovica njih ocjenjuje usluge zaštite mentalnog zdravlja s četiri ili manje od deset. Možda su ga koristili ili ne, ali to im može biti prepreka da ga koriste jer ne poznaju nijednog pružatelja usluga mentalnog zdravlja kojem vjeruju ili za kojeg misle da je kvaliteta dovoljno dobra, a oni koji ga koriste nisu uvijek zadovoljni njime.

Mary McCaughey (00:22:34:22 - 00:23:15:04): Dakle, da, jedna stvar je pružanje usluga, a druga stvar je pružanje usluga koje su potrebne i koje imaju utjecaj kakav bismo željeli. da. I kada pogledamo sve ovo, Hans, mislim, govorio si o vrsti razvoja i evolucije trendova u posljednjih nekoliko desetljeća. Jasno je da smo vidjeli iz onoga što vaše izvješće pokazuje da su se stvari poboljšavale, posebno u pogledu problema mentalnog zdravlja i stope samoubojstava do manje-više 2017. godine. Prije COVID-a stvari su se pogoršale.

Mary McCaughey (00:23:15:07 - 00:23:38:23):Možda nije došlo do istog skoka koji smo mislili ili koji razumijemo, ali vidimo inkrementalni porast problema s mentalnim zdravljem u smislu oba izvještavanja. Ali više zabrinjava, možda u potpunosti, je u smislu stope samoubojstava. Dakle, to je sve do danas. I pretpostavljam da se s onim što se događa u svijetu stvari vjerojatno neće poboljšati u skorije vrijeme.

Hans Dubois (00:23:38:25 - 00:24:08:18): Ali imate li ideju o tome kakve bismo trendove mogli vidjeti u sljedećem desetljeću? Pandemija COVID-a, zapravo, kao i Velika recesija, vrlo je jasno dala do znanja da se situacija vrlo brzo može pogoršati ako kontekst dopušta da se to pogorša. Dakle, vrlo jasno je da su pandemija i situacija uzrokovali mnogo lošeg mentalnog zdravlja.

Hans Dubois (00:24:08:21 - 00:24:34:15): Dakle, vrlo je specifično za kontekst. Dakle, ako nam budućnost pruži mir, prosperitet i bez pandemije, mislim da ćemo vjerojatno vidjeti preokret tog trenda. Da. Ili gotovo jednako radikalno kao što vidimo porast. Da, ali ako to nije slučaj, onda će nastupiti recesija, veći troškovi, ako dođe do još jedne pandemije, onda će se mnogo više ljudi ponovno suočiti s lošim mentalnim zdravljem.

Mary McCaughey (00:24:34:16 - 00:24:58:20): I pretpostavljam da također ne govorimo ni na apsolutnoj, znate, makro razini. Govorimo i o stanovanju. Govorimo o ekonomskoj nesigurnosti. Govorimo o tržištima rada. Govorimo o nezaposlenosti. Mislim, to su također stvari koje izravno utječu na mentalno zdravlje ljudi kao neku vrstu mikro, ako želite, razine.

Hans Dubois (00:24:58:23 - 00:25:22:23): Da. A ljudi su zabrinuti zbog klimatskih promjena. To je još jedan, o stanovanju. Zaista. Vidjeli smo da su mnogi mladi ljudi posebno zabrinuti zbog stambene situacije i izvijestili da to utječe na njihovo mentalno zdravlje. I ne samo to, i ljudi koji se suočavaju sa stambenom nesigurnošću, koja je bila tijekom Velike recesije, ključnim problemom koji su ljudi morali napustiti svoju kuću.

Hans Dubois (00:25:22:25 - 00:25:56:27): To uzrokuje mnogo problema s mentalnim zdravljem. Dakle, ova pitanja je možda lakše riješiti nego veća makro pitanja. Na primjer, može se učiniti nešto kako bi se smanjila usamljenost i moglo se učiniti stvari kako bi se poboljšala stambena situacija. I što je najvažnije, može se učiniti nešto kako bi se riješila diskriminacija jer postoje mnoge skupine za koje je vjerojatnije da će se suočiti s diskriminacijom i zbog toga je vjerojatnije da će se suočiti s problemima mentalnog zdravlja.

Hans Dubois (00:25:57:00 - 00:26:43:07): Uključuje LGBTQ+ na primjer. Dakle, to su i osobe s invaliditetom i što je još važnije, također ljudi koji imaju loše mentalno zdravlje ili koji su imali loše mentalno zdravlje u prošlosti. Dakle, jedna stvar koju naše izvješće također tvrdi je da se ljudi koji su imali loše mentalno zdravlje u prošlosti često ističu kao ljudi koji imaju veću vjerojatnost da će imati loše mentalno zdravlje u budućnosti, a to je razlog, na primjer, da budu diskriminirani u policama osiguranja, što im otežava život. što je neka vrsta samoispunjavajućeg proročanstva, jer sve te poteškoće u životu, s kojima se suočavaju jer su diskriminirani, jer su imali problema s mentalnim zdravljem u prošlosti,

Hans Dubois (00:26:43:09 - 00:27:19:00): povećajte vjerojatnost da će se u budućnosti suočiti s problemima mentalnog zdravlja. I tako je ovo vrlo komplicirano višedimenzionalno pitanje. I sigurno nije onaj za koji imamo brzo rješenje na kraju podcasta. No, nakon što sam proveo ovo istraživanje i postao prilično stručnjak u ovom području tijekom nekoliko godina, ako biste razgovarali sa mnom za tri, koje bi bile vaše tri glavne preporuke za rješavanje nekih od pitanja o kojima smo danas raspravljali?

Hans Dubois (00:27:19:03 - 00:27:46:00): Sada, prvi je da mislim da je ključno osigurati da ljudi mogu pristupiti podršci kada je to potrebno, a to zahtijeva rješavanje stigme i diskriminacije. Ljudi lošeg mentalnog zdravlja. Također zahtijeva rad na mjestima gdje ljudi provode većinu vremena u školama. Općenito je u društvu raditi na podizanju svijesti kako bi ljudi prepoznali probleme i vjerojatnije je da će potražiti podršku kada je to potrebno.

Hans Dubois (00:27:46:03 - 00:28:11:06): Također zahtijeva suradnju sa stručnjacima za koje je vjerojatnije da će biti u kontaktu s ljudima koji se suočavaju s lošim mentalnim zdravljem, poput liječnika opće prakse. Oni su svjesniji, a medicinski stručnjaci u drugim područjima, poput ginekologa, na primjer, svjesniji su rizika od lošeg mentalnog zdravlja. Drugo, ključno je da podrška također zadovoljava potrebe ljudi.

Hans Dubois (00:28:11:12 - 00:28:41:24): Da bi se to postiglo, važno je uključiti ljude koji su imali loše mentalno zdravlje ili imaju loše mentalno zdravlje, uključiti ih u osmišljavanje politika i dizajn usluga kako bi se osiguralo da će zadovoljiti potrebe ljudi s lošim mentalnim zdravljem. I treći, mislim da je najvažniji, a to je napraviti korak unatrag kada se usko usredotočite na usluge skrbi, to je rješavanje problema ljudi koji već imaju loše mentalno zdravlje, a to je naravno Europa.

Hans Dubois (00:28:41:24 - 00:29:07:29):Željeli bismo spriječiti ove probleme. I vidimo da vrsta problema s mentalnim zdravljem, ako pogledamo depresiju, anksioznost, vrlo često ima uzroke koje možete spriječiti. Kao što smo govorili tijekom ovog intervjua, svi se svode na poboljšanje radnih i životnih uvjeta u Europi te na osiguravanje uključenosti u zapošljavanje. Ali i socijalna uključenost.

Mary McCaughey (00:29:07:29 - 00:29:47:29):Da. Dakle, inkluzija je veliki dio odgovora na ovo. Svakako u svim elementima. Hans, hvala ti na današnjoj raspravi. To je otrežnjujuće, nema sumnje. I dok danas odlazimo, pretpostavljam da smo vrlo svjesni da možda postoje ljudi koji slušaju ovaj podcast koji bi tražili pristup skrbi o mentalnom zdravlju ili podršci, i da bi trebali pronaći te usluge i pronaći će ih na internetu, svakako uz ovaj podcast. Ako želite saznati više o tome, slobodno nam se obratite ovdje u Eurofoundu.

Mary McCaughey (00:29:47:29 - 00:30:22:02): A Hans je jedan od naših stručnjaka za ovu određenu temu. Ako vas zanimaju i pitanja o kojima smo usput raspravljali, kao što su jednakost, inkluzija, radni uvjeti, stanovanje, tržišta rada, imamo, naravno, tematske stranice i još mnogo istraživanja koja su vam dostupna na našoj web stranici, pa slobodno to učinite. U međuvremenu nas možete pratiti na našim društvenim mrežama, na Facebooku, na X-u i LinkedInu.

Mary McCaughey (00:30:22:02 - 00:30:40:24): I gdje god pristupite svom podcastu, možete nas pronaći na Spotifyju ili negdje drugdje. Zato vam hvala što ste danas slušali. Nadam se da je ovo bilo informativno i korisno. Do sljedećeg puta kada Eurofound bude razgovarao s vama.