Je li rad u Europi stresniji za žene?

Maria Walsh (00:00:00): Pozdrav svima. Zovem se Maria Walsh. Trenutno služim svoj drugi mandat kao zastupnik EPP Grupe ovdje u Europskom parlamentu, prvi put izabran 2019. i reizabran 2024. U Irskoj predstavljam izbornu jedinicu Midlands-North-West, koja obuhvaća 15 okruga diljem Irske. Ovdje u Europskom parlamentu sjedim u nekoliko različitih odbora, među kojima su i Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj te Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost kao punopravni članovi. Također sam članica odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te regionalni razvoj. 

Maria Walsh (00:00:35): Moji prioriteti uključuju poljoprivredu, regionalni razvoj, ženska prava i mentalno zdravlje. I oduševljena sam što sam ovdje i snimam ovaj video podcast s Eurofoundom za Međunarodni dan žena 2026. Danas mi se pridružuje Barbara Gerstenberger, voditeljica Odjela za radni život u Eurofoundu. Danas ćemo pogledati najnovije podatke o radnom životu ovdje u Europi, prikupljene u Europskoj anketi o radnim uvjetima za 2024. godinu. 

Maria Walsh (00:01:03): Eurofound prati razvoj kvalitete radnih mjesta u Europi putem svoje Europske ankete o radnim uvjetima od 1990. godine. Izdanje za 2024. godinu anketiralo je 36.644 radnika u 35 zemalja, uključujući više od 27.000 intervjua licem u lice s radnicima diljem EU-a. A od 1990-ih, stopa zaposlenosti žena porasla je s 55% na 70%. Od 30 milijuna neto novih radnih mjesta dodanih na tržište rada EU-a od 1995., dvije trećine zauzele su žene. 

Maria Walsh (00:02:00): Međutim, iako se Europa uglavnom udaljila od tjelesnih bolesti industrijskog doba, one su zamijenjene modernim stresorima poput izgaranja, tehno-stresa i mišićno-koštanih poremećaja. 40% radnika, nesrazmjerno u sektorima s naglaskom na žene poput zdravstva i usluga, i dalje pati od fizičkih problema poput rada u vrlo bolnim ili iscrpljujućim položajima. No, žene su također izloženije riziku od drugih problema, poput lošeg mentalnog zdravlja povezanog s izloženošću stresorima na poslu. Istovremeno, žene i dalje obavljaju sve više neplaćenih poslova kod kuće. 

Maria Walsh (00:02:22): Često biraju profesije u kojima mogu smanjiti plaćeno radno vrijeme kako bi bolje upravljale sukobima između posla i privatnog života, što dodatno pogoršava jaz u plaćama i mirovinama u Europi. Stoga pogledajmo podatke koje je predstavila Barbara iz Europskog istraživanja radnih uvjeta 2024. kako bismo zaista procijenili je li radni život stresniji i izazovniji za žene te vidjeli gdje kreatori politika poput mene ovdje u Europskom parlamentu trebaju usmjeriti i pojačati svoju pažnju kako bi ga poboljšali. Predaj to Barbari. 

Barbara Gerstenberger (00:02:54): Hvala ti puno, Maria, na toploj dobrodošlici i hvala što ste nas ugostili ovdje u ovom fantastičnom studiju. Dakle, kada pogledamo Europsku anketu o radnim uvjetima i rezultate za 2024., jedino što možemo vidjeti jest da u većini aspekata kvalitete radnih mjesta zapravo vidimo poboljšanje. A kvaliteta posla, mislim da je lako shvatiti, višedimenzionalan je koncept. Nije samo jedna stvar ono što posao čini dobrim, ali ovo ukupno poboljšanje vrijedi samo dok gledamo prosjeke. 

Barbara Gerstenberger (00:03:33): Čim pogledamo specifične skupine radnika u određenim sektorima, zanimanjima ili dobnim skupinama, vidimo da ne svi imaju koristi od tih poboljšanja na isti način. A rodne nejednakosti su jedan od elemenata toga. I želim vam na prvom slajdu pokazati o čemu govorim. Ovdje imamo sedam dimenzija kvalitete posla koje razlikujemo: kvalitetu zarade, izglede, kvalitetu radnog vremena, vještine i diskreciju, intenzitet rada, društveno okruženje i fizičko okruženje. 

Barbara Gerstenberger (00:04:12): Sada sam označila crvenim točkama pet dimenzija gdje, ako pogledate rezultate, žene postižu niže rezultate od muškaraca, što znači da imaju lošije uvjete za tih pet dimenzija. Postoje samo dvije dimenzije—kvaliteta radnog vremena, nešto bolja za žene nego za muškarce, i fizičko okruženje—gdje je sasvim jasno da žene u prosjeku postižu bolje rezultate. Sada želim detaljnije pogledati tri od tih sedam dimenzija. Počet ću s intenzitetom rada. 

Barbara Gerstenberger (00:04:48): Važno je gledati intenzitet rada jer izloženost visokom intenzitetu na poslu predstavlja stres i dovodi do fizičkog i emocionalnog iscrpljenja. To je psihosocijalni faktor rizika. Pokušavam napraviti sljedeći slajd o indeksu intenziteta rada. Dakle, indeks intenziteta rada, kao što ovdje vidimo, opada. A ako indeks padne, to znači da se uvjeti pogoršavaju. U ovom slučaju, to znači da je intenzitet rada 2024. bio veći nego 2015. i 2010. godine. 

Barbara Gerstenberger (00:05:32): Ali vrlo zanimljiv razvoj ovdje je da ako pogledate linije za muškarce i žene—plava za muškarce, zelena za žene—možete vidjeti da razvoj ide u suprotnim smjerovima. Dok kod muškaraca postoji blago poboljšanje, što znači da uživaju u nešto nižoj razini radne intenzivnosti, za žene je obrnuto. I opet, to je zabrinjavajuće jer je psihosocijalni rizični čimbenik biti izložen visokointenzivnoj intenzivnosti na poslu. 

Barbara Gerstenberger (00:06:08): Pa što stoji iza ove razlike u intenzitetu rada između muškaraca i žena? Da bismo to razumjeli, moramo pogledati različite komponente intenziteta rada. S jedne strane, imamo ono što nazivamo kvantitativnim zahtjevima. Dakle, ako radite vrlo brzo gotovo cijelo vrijeme ili stalno, ako radite pod strogim rokovima, ako gotovo nikad nemate dovoljno vremena da završite posao, to su kvantitativni zahtjevi. I ovdje su razlike između muškaraca i žena zapravo relativno male. 

Barbara Gerstenberger (00:06:43): Ali postoji još jedna komponenta radne intenzivnosti, a to je nešto što nazivamo ili sažimamo pod nazivom emocionalni zahtjevi. Ako ste kao radnik često izloženi emocionalno uznemirujućim situacijama, ako često morate nositi se s ljutitim kupcima, ako skrivate svoje osjećaje na poslu, to su emocionalni zahtjevi koji su također stresni i doprinose visokoj intenzivnosti rada. A ovdje su žene puno izloženije nego muškarci. Zašto je to tako? 

Barbara Gerstenberger (00:07:19): Pa, rodna segregacija na tržištu rada glavni je objašnjavajući čimbenik jer su upravo u sektorima u kojima dominiraju žene, poput zdravstva i obrazovanja, ti emocionalni zahtjevi posebno izraženi. Zato postoji razlika u intenzitetu rada i njegovom razvoju tijekom vremena između muškaraca i žena. Sada su ti objašnjavajući čimbenici, segregacija na tržištu rada, također iza razlika koje vidimo u indeksu društvenog okruženja. 

Barbara Gerstenberger (00:07:58): I ovdje vidite općenito pozitivan razvoj. Indeks je blago porastao između 2015. i 2024., ali opet je to drugačiji razvoj za žene i za muškarce. Gdje se od 2015. godine poboljšalo u društvenom okruženju za muškarce, za žene se blago pogoršalo. A ovdje ono na što trebamo obratiti pažnju kako bismo objasnili ovaj drugačiji razvoj jest negativno društveno ponašanje. Dakle, ako ste u svom društvenom okruženju na poslu izloženi verbalnom zlostavljanju, ponižavajućim ponašanjima, prijetnjama itd., to naravno nije dobra stvar. 

Barbara Gerstenberger (00:08:45): Žene su uvijek izloženije negativnom društvenom ponašanju općenito, ali postoji još jedan važan čimbenik koji razlikuje hoće li radnik biti izložen takvim vrstama ponašanja, a to je hoće li radnik raditi s kupcima ili ne. Na ovom grafikonu vidite da su zelene točke za radnike koji redovito rade s kupcima uvijek desno od plavih točaka za radnike koji ne rade s kupcima. Dakle, opet, rad s kupcima je nešto što žene rade mnogo češće nego muškarci, pa to opet doprinosi većoj izloženosti negativnom društvenom ponašanju i time nižem rezultatu na indeksu društvenog okruženja. 

Barbara Gerstenberger (00:09:41): Zadnje što želim pogledati je kvaliteta radnog vremena. Možda se sjećate da sam na početku rekao da je kvaliteta radnog vremena jedna od dvije dimenzije u kojima žene zapravo prolaze nešto bolje od muškaraca. Međutim, to nije slučaj za sve komponente kvalitete radnog vremena. Kada gledamo kontrolu radnog vremena, što je važan dio kvalitete radnog vremena, pogledajte crvene dijelove traka. To su ljudi s niskom autonomijom, gdje tvrtka u potpunosti određuje raspored radnog vremena, bez fleksibilnosti za promjene ili prilagodbu. 

Barbara Gerstenberger (00:10:24): Idemo u pravom smjeru. Udio radnika koji nemaju kontrolu nad svojim radnim vremenom opada. Ali ako pogledate desnu stranu rodnog jaza u autonomiji u 2024., shvatit ćete da je opet veći udio žena koje nemaju kontrolu nad rasporedom radnog vremena u usporedbi s muškarcima. To postavlja pitanje: zašto općenito ne stoje loše s kvalitetom radnog vremena? A to je objašnjeno na ovom grafu. A to je povezano sa satima rada tjedno. 

Barbara Gerstenberger (00:11:03): A ovdje vidite, stavila sam male crvene okvire oko tih dijelova traka koji predstavljaju one koji rade duge sate—više od 41 sat tjedno. To je veći udio muškaraca koji to rade u usporedbi sa ženama. A one koji rade manje sati, manji broj sati — bilo što između 20 i 34 sata ili čak manje od 20 sati tjedno — označio sam to žutim okvirom. To je puno veći udio žena nego muškaraca koji to rade. I znamo da žene puno češće rade na pola radnog vremena. To dovodi do boljeg ishoda za kvalitetu radnog vremena. Ali naravno, to također vodi, kao što su mnogi već spomenuli, do jaza u plaćama, a kasnije i do jaza u mirovinama. 

Barbara Gerstenberger (00:11:54): Znači li to sada da žene rade manje? Ne baš, ako pogledaš i neplaćeni rad. I ovo je moj posljednji slajd koji to potvrđuje. Dakle, s jedne strane, postoji dobra vijest da je veći udio muškaraca u 2024. godini redovito uključen u ove neplaćene radne aktivnosti, što redovito znači barem nekoliko puta mjesečno. Dakle, udio muškaraca uključenih u brigu o djeci i kućanske poslove raste. 

Barbara Gerstenberger (00:12:31): Ali ako pogledate sate tjedno provedene na ovom neplaćenom radu, vidjet ćete da je na grafikonu, u kućanstvima s dvoje odraslih i djecom, razlika u satima provedenim ogromnima. 22 sata tjedno za muškarce za brigu o djeci, 37 za žene. Čak i za kućanske poslove, isti raspored: dvoje odraslih s djecom u kućanstvu, 8 sati tjedno za muškarce koji su redovito uključeni u ovu aktivnost, u usporedbi s 17 za žene. Dakle, možemo reći da žene ne samo da doživljavaju svoje radno mjesto vrlo različito, već su i uključene, u vrlo različitoj mjeri, u neplaćeni rad od kuće. 

Maria Walsh (00:13:25): Imam toliko pitanja vezanih uz to. Ono što me zaista pogodilo bilo je negativno društveno ponašanje. Ali usredotočit ću se na nekoliko pitanja za tebe, Barbara, na temelju ovog rada. Jedno je to početno pitanje: je li posao stresniji za žene i imaju li više poteškoća u usklađivanju zahtjeva posla i privatnog života? 

Barbara Gerstenberger (00:13:50): Da, to je prilično zanimljivo jer ako pogledamo kako muškarci i žene odgovaraju na ovo pitanje: "Postoji li dobar spoj između posla i zahtjeva društvenog i obiteljskog života?" Veći udio žena kaže: "Da, dobar uklop, dobro funkcionira za nas." Nešto veći udio žena kaže pozitivan ishod u usporedbi s muškarcima. Dakle, kada je riječ o ravnoteži između posla i privatnog života, žene su pozitivnije. Objasnio bih to tako da je to zato što žene uspijevaju. Oni uspijevaju uskladiti taj balans tako da često smanjuju plaćene radne sate kako bi mogli preuzeti više odgovornosti kod kuće. Opet, to je dobro privremeno rješenje. To je trenutno dobro rješenje. Ali što se tiče razlika u plaćama, mirovinskih razlika, to je naravno dugoročno štetno. 

Maria Walsh (00:14:48): Što me dovodi do sljedećeg nastavka. Je li to ono što radnici žele? Muškarci i žene podjednako, ali posebno žene. Izbor je moćna stvar, a kad imaš malo izbora... Je li to ono što nam anketa govori o tome gdje bi radnici željeli vidjeti poboljšanja u kvaliteti rada? 

Barbara Gerstenberger (00:15:08): Da, to je vrlo zanimljivo pitanje. Prvi put smo zapravo pitali ispitanike u anketi: "Što biste promijenili? Koja su područja u kojima biste željeli vidjeti poboljšanja u radnim uvjetima?" I nije iznenađujuće da većina navodi plaće i beneficije kao područje koje žele poboljšati, ali drugo po učestalosti su rasporedi radnog vremena. Dakle, očito postoji interes za poboljšanje rasporeda radnog vremena. 

Barbara Gerstenberger (00:15:42): A to potvrđuju i odgovori na pitanje kada pitamo: "Jeste li zadovoljni brojem sati koje trenutno radite ili biste željeli povećati ili smanjiti?" I iako većina radnika u Europi kaže da su zadovoljni satima koje trenutno rade, otprilike trećina radnika kaže: "Pa, kad bih mogao, da nema financijskih posljedica, volio bih raditi manje." I to je, zanimljivo, nešto češće slučaj kod muškaraca koji rade duže sate—barem plaćene sate—nešto češće kod muškaraca nego kod žena. 

Maria Walsh (00:16:22): Fascinantno. Opet, imam još mnogo pitanja osim toga. Nema sumnje da bi ljudi koji gledaju također imali dodatna pitanja. Ali na kraju, moram pitati, jer je svijet umjetne inteligencije sigurno preuzeo ovaj mandat, kao i posljednji, kada smo donijeli niz zakona. Stoga bi bilo nemarno da ne pitam konkretno o utjecaju digitalizacije i pojave umjetne inteligencije na našim radnim mjestima. Gledaju li ih ili doživljavaju različito muškarci i žene? 

Barbara Gerstenberger (00:16:53): Pa, kad je riječ o korištenju umjetne inteligencije, generativne umjetne inteligencije na radnom mjestu, to je nešto o čemu smo pitali 2024. godine. Imajte na umu, u terminima umjetne inteligencije, to je gotovo davna povijest; Promjene su u tom području vrlo, vrlo brze. No, u vrijeme ankete, 12% radnika u EU izjavilo je da redovito koriste generativnu umjetnu inteligenciju na poslu. A to je više slučaj za mlađe ljude. Dakle, postoje razlike između dobnih skupina, ali postoji i rodni jaz među svim dobnim skupinama. Žene rjeđe koriste generativnu umjetnu inteligenciju na poslu nego muškarci. 

Barbara Gerstenberger (00:17:41): Naravno , drugo područje gdje je tehnologija dovela do ogromnih promjena su rad na daljinu i rad na daljinu. I tu vidimo zanimljiv razvoj događaja. S jedne strane, znamo da mogućnost rada na daljinu poboljšava percepciju ravnoteže između posla i privatnog života. I muškarci i žene kažu: "U boljoj smo poziciji uskladiti zahtjeve posla i zahtjeve izvan plaćenog rada ako imamo mogućnost rada na daljinu."

Barbara Gerstenberger (00:18:12): Međutim, kad pogledamo ono što nazivamo sukobom između posla i privatnog života — dakle kako rad potom utječe na neradni život — vidimo da žene, osobito kada su u hibridnim radnim aranžmanima, dakle redovnim aranžmanima rada na daljinu, imaju poteškoće. Teško im je isključiti se. Znatno veći udio žena u ovakvim hibridnim aranžmanima rada na daljinu kaže da im je teško prestati razmišljati o poslu dok su kod kuće. Također, kad je riječ o tome da posvete vrijeme koje žele obitelji, oni se puno više muče nego muškarci, osobito u tim hibridnim radnim aranžmanima. Dakle, mislim da postoji pokazatelj koji pokazuje da je zamagljivanje granica između posla i života veći problem za one u teleworku, i da žene tamo imaju veći problem nego muškarci. 

Maria Walsh (00:19:19): Mislim da je glavna poruka da stres s kojim se žene suočavaju nije uzrokovan jednim jedinim čimbenikom. A Barbara je to detaljno istaknula. I znam da smo prošli samo mali dio onoga što vam je anketa otkrila, i to se ne može riješiti jednim rješenjem. Izuzetno je važno da kreatori politika poput nas i poslodavci iskoriste ovakve studije i zaista razumiju i prepoznaju višedimenzionalni utjecaj kvalitete radnih mjesta danas i ono čemu se možemo veseliti u budućnosti. 

Maria Walsh (00:19:56): Barbara, objasnila si da glavni izvor suvremenog stresa dolazi iz ključnih sektora poput skrbi i usluga, gdje su žene okosnica. Također mi je fascinantno spominjati gospodarstvo vođeno umjetnom inteligencijom i koliko je važno osigurati da manja upotreba digitalnih alata među ženama ne postane novi jaz u kvaliteti posla. To je iznimno važno, osobito kao kreatorica politika koja radi u Odboru za rodnu ravnopravnost. 

Maria Walsh (00:20:24): I naravno, mislim da je najvažnija poruka da iznad svega treba promijeniti mjerilo za dobar posao u Europi. Uspjeh se ne treba mjeriti produktivnošću, već koliko dobro organizacija štiti granice zdravlja, dobrobiti i ravnoteže između posla i privatnog života svojih zaposlenika. Želim zahvaliti Barbari. Želim zahvaliti cijelom timu Eurofounda što su sa mnom podijelili sljedeće informacije. I također sam prilično siguran da su svi koji su slušali to smatrali vrlo zanimljivim. 

Maria Walsh (00:20:54): Eurofound, sa sjedištem u Irskoj, prošle je godine proslavio veliki rođendan—velikih 5-0. Imaju i dijele bogato iskustvo s kreatorima politika, i mislim da dolaskom u naše predsjedništvo i kasnije zaista usmjeravaju način na koji gledamo na rad, kako govorimo o radu i na kraju kako donosimo bolje politike za zaštitu radnika ne samo za sljedeću godinu, a ne samo za jedan određeni spol, ali još mnogo godina. Hvala vam svima puno. I mislim od Barbare i nas, sretan Međunarodni dan žena. 

Barbara Gerstenberger (00:21:22): Apsolutno.