&w=3840&q=75)
Zapošljavanje i radni uvjeti najranjivijih radnika: Rješavanje stalnog izazova u politici
Objavljeno: 10 July 2026
Podaci: 27 slika and jednu tablicu
Povezano: Iza Velike recesije: Dinamika nesigurnosti i ranjivosti...
Tržišta rada u Europskoj uniji (EU) zabilježila su značajan porast nestandardnog zapošljavanja tijekom posljednja dva desetljeća. Iako takvi aranžmani mogu ponuditi veću fleksibilnost i bolju ravnotežu između posla i privatnog života, radnici mogu biti ranjivi kada su takvi aranžmani nevoljni ili kada kombiniraju više nestandardnih karakteristika. Ovo izvješće konceptualizira ranjivost zaposlenja kroz višedimenzionalnu prizmu. Analizira prevalenciju ranjivosti diljem EU-27 od 2009. do 2021., njezin odnos prema radnom životu i povezanim zdravstvenim ishodima. Rezultati pokazuju da su žene, mladi, migranti i druge ugrožene skupine izloženi većem riziku od ranjivosti na zapošljavanju. Radnici koji doživljavaju višestruke dimenzije ranjivosti imaju lošije izglede za zaposlenje, ograničen pristup obuci i mogućnostima za razvoj, manju autonomiju, nižu razinu organizacijskog sudjelovanja i veći rizik od anksioznosti i depresije. Nasuprot tome, među radnicima koji su ranjivi na zapošljavanje samo u jednom području, učinci na radni život su mješoviti. Izvješće također pregledava odgovore EU i nacionalnih politika, ističući mjere za jačanje ugovorne sigurnosti, regulaciju nesigurnih ugovora i podršku prijelazu na sigurno zaposlenje, uz pružanje fleksibilnosti i zaštite.
Napominjemo da je većina publikacija Eurofounda dostupna isključivo na engleskom jeziku i trenutačno se ne prevode automatski.
Ranjivost na zapošljavanje povećala se nakon financijske krize 2007.–2008., uglavnom zbog rasta prisilnog privremenog i honorarnog rada. Od 2016. godine stalno opada i sada je ispod razine prije krize, iako postoje značajne razlike među državama članicama, kako u opsegu, tako i u prirodi ranjivosti.
Žene, mladi radnici, radnici migranti, Romi, osobe s invaliditetom i LGBT+ osobe vjerojatnije su od drugih da iskuse ranjivo zaposlenje. Dokazi upućuju na to da uzrok leži u kombinaciji prepreka na tržištu rada i strukturnih nedostataka.
Najjači negativni učinci pojavljuju se kada se nakupi više ranjivosti. Ti ishodi nisu nužno povezani s nestandardnim zapošljavanjem, već su povezani s dosljedno lošijom kvalitetom posla, uključujući slabije karijerne izglede, smanjen pristup obuci i razvoju vještina te niže razine autonomije i sudjelovanja na radnom mjestu.
EU i nacionalna politika i zakonodavstvo nastoje uravnotežiti fleksibilnost s zaštitom. Nedavne mjere politike usmjerene su na veću ugovornu sigurnost oko radnog vremena i radnih uvjeta za radnike na nestandardnim ugovorima, poticanje zapošljavanja na neodređeno vrijeme, sprječavanje zloupotrebe privremenih ugovora, regulaciju ugovora s nultim satima i smanjenje korištenja drugih nesigurnih ugovora.
Uz mjere tržišta rada, donositelji politika mogli bi smanjiti ranjivost kroz poboljšan pristup uslugama skrbi i skrbi za djecu, bolje priznavanje kvalifikacija i vještina, podršku integraciji tržišta rada za ugrožene skupine te jače okvire jednakosti i borbe protiv diskriminacije. Učinkovita regulacija također se oslanja na snažnu provedbu.
Tijekom posljednja dva desetljeća, tržišta rada u Europskoj uniji (EU) doživjela su značajnu transformaciju, obilježenu širenjem nestandardnog zapošljavanja i fleksibilnih radnih aranžmana. Iako su stalni, stalni ugovori i dalje dominantan oblik zaposlenja, nestandardni aranžmani, poput ugovora na pola radnog vremena i privremenih ugovora, postaju sve češći.
Nestandardno zapošljavanje ne podrazumijeva nužno ranjivost radnika. Može donijeti koristi i poslodavcima i radnicima, uključujući veću produktivnost i bolju ravnotežu između posla i privatnog života. Međutim, ranjivost nastaje kada je nestandardno zaposlenje nevoljno ili kada se više nestandardnih karakteristika isprepliće, poput prisilnog rada na pola radnog vremena i privremenog statusa.
Ovo izvješće ispituje ranjivost iz perspektive vezane uz posao. Ranjivost na zapošljavanje definira se kao višedimenzionalni fenomen koji obuhvaća nedostatak prihoda, nesigurnost zaposlenja i nedostatak radnih prava. Razlikuje se od šireg pojma kvalitete posla, koji obuhvaća dimenzije poput zarade, ali uključuje i dimenzije poput intenziteta rada, fizičkog okruženja i drugih aspekata radnog života.
Izvješće analizira trendove u prevalenciji ranjivosti na zapošljavanje diljem EU-27 između 2009. i 2021. godine te ispituje kako se ranjivost odnosi na različite aspekte radnog života. Osim toga, procjenjuje relevantne političke i zakonodavne promjene usmjerene na ublažavanje ranjivosti i podršku prijelazu na sigurnije i održivije oblike zapošljavanja.
EU rješava nestandardizirano i nesigurno zapošljavanje kroz političke i zakonodavne akte.
Načelo 5 Europskog stupa socijalnih prava naglašava pravo radnika na pošten i jednak tretman u pogledu radnih uvjeta, pristup socijalnoj zaštiti i osposobljavanju, bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa. Zalaže se za sprječavanje zloupotrebe atipičnih ugovora i potiče poticanje prijelaza prema neograničenim oblicima zaposlenja.
U prosincu 2025. Europska komisija izdala je Plan za kvalitetna radna mjesta. Plan puta naglašava važnost da poduzeća u EU ostanu konkurentna, a istovremeno održavaju visoke radne standarde; Za to je potreban jasan, proporcionalan i inovacijama naklonjen regulatorni okvir, pri čemu društveni partneri igraju ključnu ulogu u pronalaženju praktičnih rješenja.
Što se tiče postojećih zakonodavnih mjera EU-a, ključni pravni instrument, usvojen 2019., je Direktiva o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima. Također su važni Direktiva o platformskom radu i Direktiva o raspoređenim radnicima, iako ti oblici rada i relevantne mjere politike nisu izričito obrađeni u ovom izvješću. Mnogo godina prije usvajanja Direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima, Direktiva o radu na nepuno radno vrijeme, Direktiva o ugovorima na određeno vrijeme i Direktiva o privremenom agencijskom radu imale su za cilj smanjiti rizike nesigurnosti nastojeći osigurati da radnici na pola radnog vremena, privremeni i agencijski radnici imaju ista prava i jednako postupanje s radnicima na ugovorima na puno radno vrijeme i na neodređeno vrijeme.
Ranjivost na zapošljavanje povećala se diljem EU-a nakon financijske krize 2007.–2008., potaknuta povećanjem prisilnog privremenog i honorarnog rada, no od 2016. opada i sada je ispod razine prije krize.
Godine 2021. Španjolska i Nizozemska pokazale su najviše razine ranjivosti, dok su države članice srednje i istočne Europe izvijestile o najnižim. Priroda ranjivosti na zapošljavanju znatno se razlikuje među državama članicama. Nedostatak prihoda dominantna je dimenzija u kontinentalnim državama članicama te državama članicama središnje i istočne Europe, dok je nesigurnost zaposlenja izraženija u državama članicama Mediterana i nordijske regije. Nedostatak radnih prava pridonio je najmanjem udijelu ranjivosti na zapošljavanje u većini država članica, s najvećim udjelom u Grčkoj.
Žene, mladi radnici, migranti, Romi, osobe s invaliditetom i LGBT+ osobe (lezbijke, gejevi, biseksualne i trans osobe te druge seksualne i rodne manjine) vjerojatnije su izložene ranjivom zaposlenju. Dokazi upućuju na to da se ove skupine suočavaju s preprekama, uključujući stereotipe ili predrasude, poteškoćama u usklađivanju radnog života i obiteljskih obaveza (posebno žena) te poteškoćama s pravnim propisima i priznavanjem kvalifikacija i vještina (posebno migrantskih radnika).
Ranjivost na zapošljavanje ne rezultira automatski lošim radnim uvjetima. Zaposlenici koji doživljavaju ranjivost u jednoj dimenziji imaju mješovite ishode u radnom životu, postižući bolje rezultate od neranjivih zaposlenika u nekim područjima, dok se u drugim suočavaju s nedostacima. Upravo nakupljanje višestrukih ranjivosti dosljedno dovodi do negativnih posljedica, poput lošijih izgleda za zapošljavanje, ograničenog pristupa edukaciji i mogućnostima razvoja, smanjene autonomije u donošenju odluka, niže razine sudjelovanja u organizaciji, manje povoljnog radnog vremena, nepredvidivih prihoda i ograničenijeg pristupa različitim komponentama plaće.
Većina pokazatelja fizičkog zdravlja nije pokazala značajne razlike između ranjivih i neranjivih zaposlenika. Radnici koji doživljavaju višedimenzionalnu ranjivost pokazuju veće stope anksioznosti i depresije nego zaposlenici koji nisu ranjivi, ali rjeđe prijavljuju stres vezan uz posao.
EU i nacionalna politika i zakonodavstvo nastoje ponuditi i fleksibilnost i zaštitu. S jedne strane, podržavaju fleksibilnost koju poslodavci i radnici zahtijevaju za prilagodbu zaposlenja promjenama u gospodarskom kontekstu i osobnim potrebama. S druge strane, uvode mjere za osiguranje jednakog tretmana radnika na standardnim i nestandardnim ugovorima, za poticanje stvaranja – i prijelaz na – kvalitetnija radna mjesta te za sprječavanje korištenja nestandardnog zapošljavanja na načine koji bi mogli narušiti radnička prava ili sigurnost zaposlenja.
Mjere politike usmjerene su na (1) osiguranje veće ugovorne sigurnosti oko radnog vremena i radnih uvjeta za radnike na nestandardnim ugovorima, (2) poticanje prijenosa s ugovora na određeno vrijeme na neodređeno vrijeme i sprječavanje zloupotrebe privremenih ugovora, (3) regulaciju ugovora s nultim satima i smanjenje korištenja drugih nesigurnih ugovora te (4) poticanje i omogućavanje radnika u prisilnom radu s nepunim radnim vremenom da rade dodatne sate. Mnoge inicijative u tim područjima proizašle su iz ili su ojačane kao rezultat zakonodavstva EU-a. Budući da su mnoge izmjene uvedene tek nedavno, nedostaje procjena njihovog utjecaja na ravnotežu između fleksibilnosti i zaštite na tržištu rada.
Ranjivost je višedimenzionalan fenomen i zahtijeva integrirane političke odgovore koji se bave radnim, individualnim i intersekcionalnim čimbenicima koji doprinose ranjivosti radnika.
Nestandardno zapošljavanje samo po sebi ne podrazumijeva ranjivost. Politike moraju nuditi fleksibilnost i zaštitu, istovremeno sprječavajući zloupotrebe netipičnog rada, što narušava standarde zapošljavanja.
Zakonodavstvo EU-a ojačalo je prava radnika na nestandardnim ugovorima, ali samo zakonodavstvo ne može riješiti probleme poput nejednakog pristupa obuci, što može dodatno pogoršati ranjivost.
Učinkovita regulacija oslanja se na snažnu provedbu, uključujući dovoljan kapacitet inspekcija, pristupačne postupke za podnošenje pritužbi i redovito praćenje usklađenosti.
Digitalizacija i umjetna inteligencija mijenjaju rad, zahtijevajući kontinuirani pregled regulatornih okvira kako bi se zaštitila kvaliteta radnih mjesta i omogućila inovacija. Plan za kvalitetna radna mjesta i konzultacije o Zakonu o kvalitetnim poslovima, između ostalog, nastoje pridonijeti ovom procesu, koji će zahtijevati aktivno sudjelovanje socijalnih partnera.
Iako ovo izvješće nije izravno obrađeno, diskriminacija i nepovoljnost povezani s osobnim karakteristikama moraju se rješavati kroz zakonodavstvo, politiku i podizanje svijesti kako bi se osigurao jednak pristup kvalitetnim poslovima.
Ovaj odjeljak pruža informacije o podacima sadržanima u ovoj publikaciji.
Svih 27 podataka sadržanih u ovoj publikaciji dostupno je za pregled.
Tablica sadržana u ovoj publikaciji dostupna je za pregled.
Eurofound preporučuje da se ova publikacija citira na sljedeći način.
Eurofound (2026), Zapošljavanje i radni uvjeti najranjivijih radnika: Rješavanje stalnog političkog izazova, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.
